Živo se sjećam sata u srednjoj školi kada nas je naš mudri i cijenjeni profesor engleskog jezika uputio na analizu pjesme koja opisuje jalovo drveće u dubokoj zimi. Cijeli taj sat  grozničavo sam pisao o tome kako stabla simboliziraju smrt i gubitak citirajući pritom pojedine stihove u svrhu potkrjepe svojih tvrdnja. Samouvjereno sam predao dovršen esej neposredno prije isteka sata.

Dva dana kasnije na satu engleskog dobili smo natrag svoje eseje. Neću tako skoro  zaboraviti profesora dok komentira naš ukupni rad. Obavijestio nas je da je gotovo svaki učenik, uz nekoliko iznimaka, pisao o tome kako drveće simbolizira smrt i propadanje. Bivao sam sve sigurniji u svoj rad – do trenutka kad nas je učitelj počeo koriti što smo potpali pod utjecaj tako neozbiljnih zaključaka. Škiljeći preko naočala, obraćao nam se vrlo polako: „Učenici, pjesma je o drveću. Katkad se uistinu trebate usredotočiti na očito.“

Kao i mnoge druge vrijedne lekcije koje sam tijekom godina naučio od nezaboravnih učitelja, tako je i ta lekcija ostala u mojem sjećanju. Djeluje osobito relevantnom u ovim teškim vremenima koja se ujedno preklapaju s Tjednom zahvalnosti na učiteljima. Lice obrazovanja naglo se promijenilo otkad se naše društvo suočilo s najozbiljnijom prijetnjom koju su mnogi od nas ikad doživjeli. Usred Covida-19, od učitelja diljem zemlje zahtijevalo se da se nanovo pronađu i rekreiraju svoj rad u službi svojih učenika i njihovih obitelji. Ta se dinamika naveliko događa jer su učitelji posvećeni cilju da akademsko učenje i dalje napreduje – pa i u izazovnim vremenima zatvaranja škola.

Ipak, ne možemo zanemariti značenje socio-emocionalnoga utjecaja koje pandemija ima  na učenike (i sve nas, iskreno). Čak i u najboljim uvjetima, učitelji se bore održati  obrazovne procese suočavajući se s nesigurnošću, tjeskobom i zajedničkim osjećajem gubitka. Nikad se ranije nije ono što je očito prikazalo tako jasnim. Iako su učenje i poučavanje glavne zadaće struke, esencijalne potrebe naših učenika moraju ostati glavna misao i predmet skrbi. Za osnovnoškolske okruge kao što je Okrug River Forest 90, davanje prednosti tim potrebama u samoj je srži učiteljskoga djelovanja.

Takvo, na djecu usmjereno razmišljanje jedan je od mnogih razloga zašto sam ponosan i zahvalan što mogu svakodnevno surađivati s osobljem Okruga 90. Iako naše ustanove i osoblje djecu uvijek stavljaju na prvo mjesto, postupci kojima nastavljaju primjenjivati usmjernost na učenike u ovom stanju općezdravstvene ugroze, uistinu su poticajni. Prenošenje i jačanje akademskog sadržaja očigledno ostaje ključni cilj.

Međutim, način na koji učitelji Okruga 90 ustrajavaju u tom cilju, dovodi do spoznaje da djeca ne mogu kvalitetno učiti bez određenih, nužnih preduvjeta za uspjeh. To podrazumijeva uspostavu sigurnoga i skrbnoga okruženja u kojem se događa učenje i poučavanje, zatim osjetljivost za učeničke potrebe i pružanje podrške te jasno prosljeđivanje poruke da u školi uvijek postoji odrasla osoba koja je „tu za njih”. Dakako, naše ustanove i osoblje pružaju učenicima mnogo više dobrobiti od ovdje spomenutih, ali upravo spomenute su vjerojatno ključne u nastojanju da učenici ostvare svoj potpuni potencijal. To nisu male stvari.

Usred ovog izvanrednog trenutka, molim vas da mi se pridružite u zahvaljivanju na  učiteljima. Tjedan zahvalnosti na učiteljima obilježavao se od 4. do 8. svibnja, ali svaki tjedan može biti tjedan takve zahvalnosti. Uz mnoge druge iznimne pojedince u našoj zajednici, zaslužuju pijedestal na koji će kročiti kao junaci i nezamjenjivi uzori našoj djeci.

■ NAPOMENA ■ piše: Ed CONDON, nadzornik školskog okruga River Forest School District 90 u državi Illinois, SAD ■ SAD: Oak Park – lokalni novinski portal u Oak Parku, gradu od oko 50.000 stanovnika u predgrađu Chicaga ■ izvornik: oakpark.com ■ photo by Shutterstock