Knjižnica Osnovne škole Ljudevit Gaj, Krapina ponovno je postala ognjište oko kojeg su se okupili učenici predmetne nastave slušajući i sudjelujući u pripovijedanju Margarete Peršić, profesionalne pripovjedačice. Susret sam organizirala kao aktivnost u Mjesecu hrvatske knjige i obilježavanju Europske godine vještina.

Prije dvije godine Margareta Peršić pripovijedala je našim učenicima prvih i drugih razreda i darovala predivno iskustvo putovanja u čarobne svjetove emocija i doživljaja u kojima na kraju dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Umjetnica Margareta pripovijedala je dvije bajke, za svaku smjenu drukčiju, a što bi bila bajka bez kraljeva, kraljevića, kraljevna, slugu, savjetnika, tajna, zagonetaka…!? Učenici su postali glavni akteri u bajci, ali nisu bili ‘pošteđeni’ ni odrasli.  Umijeće pripovijedanja (Art of Storytelling) pradavna je, ali temeljna životna vještina. 

Naime, oblik je to komunikacije koji je prisutan u ljudskoj vrsti od njezina početka, i upravo su naši pretci na taj način oko kućnih ognjišta pričanjem priča, tj. usmenom komunikacijom i pripovijedanjem, postizali uspjeh u prenošenju tradicionalne životne mudrosti, stečenih znanja i iskustava. Vještina je to s kojom se rađamo, no samo onaj koji prepoznaje dar, vježba ga i usavršava, vješt je pripovjedač i prenositelj riječi koju stavlja pred publiku. 

Zašto smo zaboravili pripovijedati? U suvremenom pristupu učenju i poučavaju, kad se govori o svladavanju vještina, govori se o važnosti usvajanja čitanja, pisanja, govorenja, kritičkog mišljenja, numeričkih sposobnosti, emocionalne i socijalne inteligencije… vještinama koje su se razvijale postepeno razvojem znanosti i ljudskog napretka, no sve je počelo s vještinom pripovijedanja od koje se razvojem društva, znanosti i digitalne tehnologije sve više udaljavamo, kako stoji na mrežnoj stranici Umijeće pripovijedanja.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Umjetnica Margareta Peršić za sebe kaže: Stvaram, dakle jesam! Rođena sam u Zagrebu 1976., pozavršavala neke škole, onu životnu još tešem. Izrađujem lutke i male im haljinice, bojim slike i slikovnice, pripovijedam priče i bajke i u jednoj od njih perem posuđe. Članica sam nevelikog jata samostalnih umjetnika i slobodna gotovo, baš ko ptica!

Na početku susreta gošću su predstavile voditeljice konferanse, za B-smjenu učenice 7.c Tea Sinković i Kaja Presečki, a za A-smjenu Tena Salopek i Ivona Puh iz 8.a razreda.

Svaka bajka počela je uobičajeno s Bilo jednom davno, iza sedam mora, iza sedam gora, iza sedam dola…”, a završila s Čiča miča, gotova je priča.

Prva bajka govorila je o kralju koji je želio oženiti prekrasnu kraljevnu, o sinovima koji su imali posebne vještine, a jedan od njih svirao je čarobnu frulu, plesao… kako su osvajali kraljevnu za kralja i kako je ona bila mudra u svojim zahtjevima. U drugoj bajci slušali smo priču o kraljeviću koji je tražio svoju kraljevnu uz pomoć vjernog sluge.

Vjerujemo da će ovo iskustvo sudjelovanja u pričaonici učenicima ostati duboko u sjećanju, posebice onima koji su bili akteri u samoj priči.

■  Napisala: Suzana PRACAIĆ, stručna suradnica knjižničarka, izvrsna savjetnica | OŠ Ljudevit Gaj, Krapina ■