Počinje ljetni odmor i ne želim razmišljati o poučavanju, a još se manje želim prisjećati posljednje četvrtine nastavne godine provedene u poučavanju na mreži. No, mnogi učitelji nastavljaju raditi i razmišljati o tome što se promijenilo.

Blogerica s ruskog portala namijenjenog obrazovanju i odgoju, Marina ŠEVČENKO, vjeruje kako se nije promijenilo baš ništa.

U tome i jest problem.

Prije nekoliko dana zamolila sam prijatelje i čitatelje da imenuju glavni ili najveći problem mrežnog obrazovanja. Za nekoliko sati stiglo je dvjesto odgovora, uključujući i ove:

• odsustvo emocionalnog kontakta
• problemi s internetskom vezom
• pretjerana očekivanja od učitelja i roditelja
• neorganiziranost procesa.

Što sam više čitala, to mi je postajalo jasnije: glavni problem mrežnog obrazovanja je taj što se ne razlikuje od obrazovanja izvan mreže [u učionici].

Sve što nije bilo uspostavljeno, propisano, razrađeno, smišljeno, realizirano ili utvrđeno unutar školskih zidova, izmigoljilo je i poput virusa se proširilo mrežom lutajući po kućama i među članovima nebrojenih obitelji.

Primjerice, emocionalni kontakt. Ako emocionalnog odnosa nije bilo izvan mreže, nije se dogodio ni na mreži. A ako je postojao, tada na mreži nije nestajao. U nekim odgovorima naznačen problem nedostatka izgrađenog i zdravog odnosa između škole, roditelja i učenika, vječni je problem našeg obrazovanja.

„Odnos između roditelja i škole ili je potpuno izostao, ili su obje strane bile uvjerene kako im druga strana nešto duguje, ili je u tijeku bio – otvoreni rat.

Škola je ušla u domove i obitelji, roditelji su ulazili u posao škole, a istodobno dok se to događalo, među njima nije bilo povjerenja, međusobnog razumijevanja, poštovanja, kao ni sposobnosti zajedničkog djelovanja.“

U komentarima također piše kako nisu postojali tehnički uvjeti. Tehnički uvjeti su i inače problem u mnogim našim školama. Neke nemaju ni toalet.

Ljutili su se učitelji što su ih za vrijeme poučavanja na daljinu „pretrpavali nedovršenim pseudoinovacijama“. Meni se čini da im ni prije izoalcije nije nedostajalo „pseudoinovacija“.

Pisali su kako neki učitelji ni sami ne razumiju smisao obrazovanja. Je li smisao izgubljen prije ili tijekom poučavanja na daljinu?

Kažu kako poučavanje na mreži nije za svakoga.

Je li poučavanje izvan mreže za svakoga?

Spominjali su nedostatak tjelesne aktivnosti te štetnost po zdravlje. Ako obratite pozornost na djecu za vrijeme odmora, vidjet ćete da je djece koja zure u telefon znatno više nego onih koji šetaju vani.

Spominjane su i nejednake mogućnosti među učenicima.

Da, sve baš kao i u redovnoj školi.

„Mnogo toga je ostalo neobjašnjeno, a roditelji ne znaju objasniti“, čitam dalje u komentarima.

A u redovnoj nastavi se to ne događa?

Djecu se ne poučava samostalno istraživati, razumjeti i upravljati informacijama. Udžbenici su većinom neadekvatni i nerealno je očekivati da će učenici moći samostalno razumjeti sadržaj.

Posljednji argument sažeo je sve prethodne: „Nedostatak potrebnih kompetencija pojedinih učitelja i ravnatelja. Oni ne umiju pripremati nastavu na mreži. A loše spremljeno jelo, bilo ono na mreži ili izvan mreže, nije probavljivo.“

Dakle, proizlazi da se poučavanje na mreži i poučavanje izvan mreže razlikuju samo u nazivu.

■ NAPOMENA ■ RUSIJA: Mel.fm – portal namijenjen obrazovanju i odgoju ■ izvornik: mel.fm ■