Nastava na daljinu
NASTAVA NA DALJINU
Stvarnost, a ne mit
objavljeno: 4. lipnja 2020.

Nastava na daljinu, e-nastava, virtualna nastava, online učenje … tek su neki od izraza koje smo često mogli čuti u posljednje vrijeme – ‘novo normalno vrijeme’ koje nas je sve snašlo početkom ove godine.

“Dostizanje znanja i vještina preko dostavljenih informacija i uputa primjenom različitih tehnologija i ostalih oblika učenja na daljinu” definicija je učenja na daljinu prema Američkoj asocijaciji za učenje na daljinu [The United States Distance Learning Association].

Ministarstvo znanosti i obrazovanja taj oblik nastave povezuje s procesom učenja i poučavanja koje se odvija kod kuće pa je potrebno osigurati određene preduvjete za učenje, ali i procijeniti koliko zapravo treba učiti.

Svi mi u obrazovnome sustavu susretali smo se i ranije s tim pojmovima, a neki od nas bili su i sudionici različitih oblika online učenja. Bili su to različiti online tečajevi koje smo pohađali ovisno o svojim interesima i motivaciji za dodatnim učenjem i unaprjeđenjem osobnih stručnih kompetencijama.

Poneki od nas imali su i iskustvo kombinacije nastave u učionici i nastave na daljinu putem, primjerice, Loomen tečajeva za svoje učenike, kojima smo određene nastavne sadržaje prezentirali na taj način. Međutim, takve su aktivnosti bile izuzetci, a nikako pravilo. Većina učitelja i nastavnika, pogotovo onih čiji predmeti ne podrazumijevaju uporabu IKT-a, nije imalo osobno iskustvo provedbe nastave na daljinu.

Također, dobar dio učitelja i stručnih suradnika nije imao ni iskustva, ni širega znanja o aplikacijama, platformama i alatima kojima bi nastavne sadržaje svoga područja rada na najbolji, djeci primjeren način, mogao te sadržaje prenijeti u uvjetima nastave na daljinu.

Koliko god naši učenici bili djeca 21. stoljeća, ni oni nisu imali značajnije iskustvo, a ni znanje za ovakav oblik nastave. Njima su poznate društvene mreže, Youtube, igrice… Ali situacija u kojoj proces učenja ovisi najviše o njihovu angažmanu i odgovornosti, a bez okruženja na koje su navikli, bila je novina za njih.

Da ne govorimo kako mnogi učenici u svojim domovima nisu imali idealne uvjete za nastavu na daljinu – od pristupa internetu do uređaja na kojima bi mogli raditi.

Dakle u trenutku kad su se škole zatvorile za učenike našli smo se u situaciji u kojoj je bilo potrebno na brzinu se organizirati i svladati osnovne alate za prezentaciju i prijenos nastavnih sadržaja na daljinu, organizirati virtualne učionice i uspostaviti komunikacijske kanale i s učenicima i s roditeljima.

I jesmo, organizirali smo se, sjeli, pomogli jedni drugima, podijelili svoja znanja i praktična iskustva i još jednom dokazali kako su učitelji i nastavnici temelj obrazovnoga sustava i oni bez kojih ništa u tom sustavu ne bi funkcioniralo – ni reforma, ni izvanredna situacija u kojoj smo se našli!

Nastavili smo poučavati, osigurali kontinuitet toga procesa, a usput i sami pojačano učili dijeleći iskustva, materijale i primjere dobre prakse. Bili smo na raspolaganju jedni drugima, svojim učenicima i roditeljima svakodnevno i cjelodnevno – bez praznika, bez vikenda… Nitko od nas nije brojio svoje radne sate i žalio se što vrijeme provedeno u nastavi na daljinu debelo premašuje ono što nam piše u tjednim zaduženjima. Maksimalno smo se posvetili svojim učenicima vođeni odgovornošću prema zvanju koje ne samo što ga radimo nego ga i živimo te imajući razumijevanje za situaciju koja je zahtjevna i za naše učenike.

Što sada, nakon što su se učenici i učitelji razredne nastave vratili u škole, reći o iskustvima, prednostima i nedostatcima nastave na daljinu?

Opća slika u odnosu na aktivnost i postignuća učenika ovisi, ponajprije, o dobi učenika. Dob učenika bila je i plus i minus. Učenici starije dobi, kojima svladavanje početnih, temeljnih, znanja nije više u fokusu, bili su u povoljnijoj situaciji jer su nastavu na daljinu mogli pratiti samostalno.

Veći je izazov i pomoć roditelja zahtijevala nastava na daljinu za najmlađe učenike koji još nisu svladali početno čitanje i pisanje. S druge strane, upravo ti najmlađi učenici redovitije su pratili nastavu i radili zadaće (sigurno i zbog uključenosti roditelja), dok su stariji učenici svoje obveze i učenje na daljinu češće zanemarivali.

■  Što se pokazalo prednostima nastave na daljinu?

? Kao učiteljica razredne nastave s dugogodišnjim iskustvom mogu reći kako je svladavanje početnoga čitanja i pisanja, odnosno same tehnike čitanja, u uvjetima nastave na daljinu išlo začuđujuće dobro te da mi se čini kako su učenici glasovnu analizu i sintezu svladali uz mnogo manje teškoća.

? Razlozi sigurno leže u mnoštvu kvizova i aktivnosti sličnoga tipa u kojima su oni bili „prisiljeni“ čitati upute i zadatke. Dakle čitali su i kad su mislili da ne čitaju! ?

? Prednošću smatram i novu kvalitetu odnosa učitelj-roditelj. Pomažući djeci roditelji su stekli potpuniji uvid u nastavni proces i same sadržaje koje poučavamo djecu. Stekli su potpuniji  uvid i u ulogu učitelja u procesu poučavanja – u svu njegovu kompleksnost i zahtjevnost.

? Vjerujem da su, i sam svjesni koliko smo radili i bili dostupni, naučili više cijeniti naše zvanje i utjecaj na dobrobit njihove djece. Nadam se!

? Prednost je bila i sloboda u organizaciji radnoga dana djeteta. Djeca su mogla raditi kad je to bilo najzgodnije organizirati u obitelji, a s obzirom na prostorne uvjete i obiteljski dnevni ritam. Također, tempo učenja svako je dijete moglo prilagoditi sebi.

? Značajna prednost ove situacije bila je i ubrzana samoedukacija učitelja i stručnih suradnika, temeljena na dijeljenju znanja i iskustava kolega, što je zajednicu odgojno-obrazovnih djelatnika povezalo i dalo joj novu kvalitetu.

Nedostatci?

■ Ono što je smetalo i što je svima nama bilo nešto na što nismo navikli, pogotovo djeci kojoj je fizički kontakt s vršnjacima dobna karakteristika, bila je izolacija. Vjerujem da je emocionalno stanje djece u toj situaciji na neki način utjecalo na njihov osobni angažman u nastavi na daljinu i možda izazvalo čak averziju prema aktivnostima koje su se od njih očekivale.

■ Bez obzira na nužan angažman roditelja, pogotovo najmlađih učenika, on se u nekim slučajevima pokazao negativnim utjecajem. Zašto? Zato što su neki učenici (a možda i roditelji?) roditeljima prepustili potpunu organizaciju svoga dnevnog rada, ali i neke od zadataka.

■ Zbog toga se, sad nakon povratka u školske klupe, kod nekih učenika pokazala disproporcija između rezultata rada u nastavi na daljinu i ovih koje ostvaruju učenici sami, sada u školi.

■ Sjetimo li se da je aktualna reforma u prvome razredu naglasak unutar predmeta Hrvatski jezik stavila na jezično izražavanje učenika, tada je očito kako se u uvjetima nastave na daljinu nije moglo raditi na ostvarivanju toga ishoda u mjeri koliko bi to bilo moguće u školi.

  Što reći na kraju?

I pandemija COVID-19 posvjedočila je kako živimo u vremenu koje ruši granice uobičajenoga, onog što nam je poznato i što smo svi uzimali zdravo za gotovo. Ta su vremena, očito, prošla! Pred nama su, posve sigurno, novi izazovi i, poučeni ovim iskustvom, potrebno je biti pripravnima za njih. Pokazalo se kako je digitalizacija obrazovanja, bez obzira na naš izbor i mišljenje o njoj, nužna. Zato treba stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika obogatiti praktičnim znanjima i vještinama s područja IKT-a. Potrebno je organizirati stručna usavršavanja i na temu metodologije rada na daljinu. Potrebno je, također, poslušati i nas, učitelje praktičare, kada se budu planirale aktivnosti za buduće, slične, situacije.

Svakako treba zahvaliti svim učiteljima i stručnim suradnicima na uloženome trudu i vremenu, na korištenju vlastitih resursa, na entuzijazmu i odgovornosti kojima su omogućili da ovu izvanrednu, ne ponovilo se, situaciju prevladamo.

Bravo, kolegice i kolege!

Piše: Đurđica KRTANJEK, učiteljica savjetnica OŠ Franje Serta, Bednja Učiteljica savjetnica s 35 godišnjim iskustvom. Voditeljica sam Županijskog stručnog vijeća učitelja razredne nastave te predsjednica UHURN Zvono. Svjesna potrebe cjeloživotnog obrazovanja, kao voditeljica projektnog tima škole, aktivno vodim i sudjelujem u e-Twinning i Erasmus+ projektima