Takve faze učenja postoje u bilo kojoj dobi.Postoji faza u kojoj dijete upija puno gradiva. To je slika zelene gusjenice koja je uvijek zauzeta hranjenjem. Zatim imamo fazu čahure u kojoj je učenik „zakukuljen“, ne prima ništa. Sumnjamo da u sebi prerađuje, probavlja, uspoređuje, traži pitanja. U „bijeloj fazi“ trebali bismo ga ostaviti na miru. Zatim je tu faza izleglog leptira, kad se dogodila preobrazba.

Sad učenik na vlastitu inicijativu razvija svoje vještine i primjenjuje ih. On je samostalan i slobodan. Mi nastavnici trebali bismo izoštriti oko za te različite faze. Ako u tome uspijemo, bit ćemo učenicima „par“, doživjet ćemo razumijevanje i sklad. Ako pak u tome ne uspijemo, bit ćemo stalno u neskladu s učenikom i postići ćemo malo sinergije. Sad možete tvrditi da to ne ide u razredu od 38 učenika. Sigurno da je u većim razredima teže.

Ne leži svako gradivo svakom učeniku. Ja, međutim, imam pitanja za učenike: „Trebate li nešto sada?“, „Što vam se sviđa?“ Tako sam osjetljiviji za njihovo stanje, a i učenici primjećuju da se zanimam za njih, da ih razumijem. Tad mogu imati povjerenja u mene i ispunjavat će i ono što im možda i ne odgovara.

Izrada pokretnih igračaka

Tri razine razvoja, gusjenica – čahura – leptir, mogu se vidjeti na konkretnom primjeru iz praktične nastave jednog sedmog razreda. Željeli smo napraviti pokretnu igračku i započeti s nečim jednostavnim: jedan djetlić na štapu koji klizi prema dolje i pomiče kljun kuckajući. Djeca su usvojila gradivo korak po korak, putem primjera („faza gusjenice“). Svi učenici su napravili istu igračku. Imitacija je u prvom planu.

U drugom koraku pustio sam ih da biraju iz široke palete igračaka i da je i sami naprave. To se protivi njihovoj želji za slobodom, širi njihove horizonte, a da se pritom ne očekuje previše. Kao grupa, mogli su vidjeti svu raznovrsnost mehaničkih i estetskih rješenja teme.

Nakon toga uslijedila je druga faza, „faza čahure“, u kojoj su učenici besciljno eksperimentirali materijalima. Sad oblijeću oko dobivenog zadatka. Iznutra su puno aktivniji. To je kod ručnog rada teško ustanoviti. Ali, ako izdržim i slijedim ih svojim idejama i procesom, mogu se pojaviti potpuno nove, kreativne ideje i razviti novi proizvodi. Tad smo u „fazi leptira“ u kojoj baratamo svojim sposobnostima potpuno slobodno.

Koliko god da je faza čahure neugodna, ona je potrebno prijelazno razdoblje koje vodi do faze leptira. Iz slobodnih impulsa može nastati nešto novo. Razmišljamo li o učenju kao o metamorfozi, nećemo odbacivati i suprotstavljati se kaotičnoj fazi čahure, nego ćemo na nju gledati kao na prethodnicu kreativnih postignuća.

………………

NAPOMENA: 

• Erziehungskunst.de – online portal pedagoškog magazina Erziehungskunst, bavi se uglavnom waldorfskom pedagogijom.
• Autor članka je Thomas ZIEGENBALG, nastavnik likovnog i tehničkog odgoja u waldorfskoj školi u Marburgu.
• Izvor: erziehungskunst.de