Mnogo je sličnih popisa najboljih škola, stoga sam proveo dan sastavljajući popis kojim bih obuhvatio pridjeve kojima se koriste pri opisu inovacija koje se mogu pronaći u ovim školama i zatim ih pretvorio u šire kategorije.

EVO ŠTO SAM NAUČIO

UPORABA PROSTORA

Inovativne škole poput Gimnazije Ørestad  u Danskoj i Zelene škole na Baliju imaju fleksibilan stav prema zidovima, učionicama, otvorenom prostoru, zajednici i radnim mjestima. Iznimno su usmjereni na primjenu održivih praksi u izgradnji, dizajnu i uporabi.

PEDAGOGIJA

Učenici u organizacijama poput Mreže Kosen  u Japanu i Plave škole u New Yorku u SAD-u upuštaju se u projektno-temeljno učenje. Projekti variraju u trajanju, od jednodnevnih do dugotrajnih ekspedicija kojima teže škole koje prihvaćaju Model ekspeditivnog učenja.

Učenje je u inovativnim školama usmjereno na učenika ili personalizirano, uz čestu uporabu tehnologije da bi se postigla ta svrha. Shodno tome, vrlo se često mogu vidjeti „obrnute” ili „pomiješane strategije”.

STRUKTURE GRUPIRANJA

Oformljivanje grupa za učenje fascinantno je svojstvo inovativnih škola.

Pri školi Digital Study Hall  u Indiji nema dovoljno učitelja za tako mnogo učenika stoga se lekcije snimaju i potom se snimke šalju u siromašnija i ruralna područja za masovnu primjenu.

Pri školi Brightworks u San Franciscu u SAD-u učitelji personaliziraju učenje oformljivanjem grupa učenika mješovite dobi, čime se pokušava prebroditi jaz između škola i zajednice.

Škole poput Met na Rhode Islanduu SAD-u te škole Sra Pou  u Kambodži zahtijevaju od učenika da komuniciraju sa zajednicom ili lokalnim pouzećima putem naukovanja, stažiranja, praksi ili projekata koji imaju praktičnu komponentu. Zapravo, škola Sra Pou uvodi lokalnu ekonomiju u samu školu, omogućujući osposobljavanje za sve članove obitelji.

Ovaj popis nije opsežan i mogli bismo mu dodati druge inovativne škole u svijetu, poput škole Steve Jobs  u Amsterdamu u Nizozemskoj i škole Innova u Peruu. Međutim, što je točno u ovim školama novo ili inovativno?

Da bih saznao odgovor na to pitanje morao sam se vratiti u prošlost i istražiti politike, financiranje i primjenu prilikom eksperimenta koji je američka vlada provodila u sklopu svog programa za Novu američku školu tijekom 1990-ih.

 EVO NEKOLIKO INOVATIVNIH STRATEGIJA S KOJIMA SE EKSPERIMENTIRALO U TOM DESETLJEĆU:

♦ PEDAGOGIJA ♦ projektno-temeljeno učenje, istraživanje, kurikularne teme, učitelji kao stvaratelji kurikuluma, interdisciplinarne lekcije, integracija tehnologije, integracije vještina i znanja, mentorstvo i učenički izbor

♦ STRUKTURE GRUPIRANJA ♦ eliminacija praćenja, homogeno i heterogeno grupiranje, poučavanje u malim grupama, grupe učenika mješovite dobi, fleksibilan raspored i manji razredni odjeli

♦ UPRAVLJANJE ♦ timovi za upravljanje školom sastavljeni od školskog osoblja, timovi učeničkih savjetnika i odbora, prikladna autonomija učitelja, izbor roditelja, kontrola proračuna, sastanci timova učitelja, timovi roditelja, integracija s društvenim službama na razini zajednice, ankete na razini zajednice

♦ OCJENJIVANJE ♦ eliminacija standardiziranih testova, portfelji, javne prezentacije i višestruko ocjenjivanje.

Dakle, današnje se inoviranje ne razlikuje mnogo od nekadašnjega.

Postoji li dobro definiran put koji vodi od industrijskog modela škole do inovativne škole budućnosti kakvu svi želimo? Čini se da on izgleda ovako: od rigidne upotrebe prostora i tradicionalnog poučavanja do eksperimentiranja s učenjem koje se temelji na istraživanju i primjeni tehnologije te zatim do personaliziranih i na sposobnostima temeljenih modela u fleksibilnom prostoru i fleksibilnom vremenu s grupama učenika mješovite dobi koje učenike smještaju u stvarni svijet tijekom cijeloga nastavnog dana.

Inovacija radi inovacije, odnosno inovacija koja zanemaruje prošlost neće promijeniti obrazovanje. Inovacija mora imati svrhu, a ta je svrha uvelike određena onime što svaka regija, grad, država smatra obrazovnim ishodom.

Neke škole traže uspjeh na prijamnim ispitima za fakultete, neke žele povećati prisutnost na nastavi ili smanjiti zlostavljanje te omogućiti ravnopravnije obrazovanje za sve učenike. Neke su škole usredotočene na usađivanje niza vrijednosti koje su usmjerene na lokalnu ili globalnu zajednicu ili na okoliš. A neke pak pokušavaju razviti vještine koje su potrebne za uspjeh na fakultetu, u karijeri ili životu.

Koje će odluke pomoći stvoriti najinovativnije škole, čak i ako te inovacije uglavnom „posuđuju” od prošlosti?

Mene je inspirirala Akademija Dalton u Pekingu, koja je dobila dozvolu vlade da preuzme ulogu modela koji će promijeniti paradigmu obrazovne reforme u Kini. Njihov se pristup može usporediti s načinom na koji je razvijeni svijet instalirao telekomunikacije. SAD i druge razvijene ekonomije prvo su morale izgraditi široku infrastrukturu zemljanih linija prije nego što su se prebacile na mobilnu telekomunikaciju. Zemlje u razvoju preskočile su taj stadij i prešle izravno na mobilni.

• Postoje li škole u svijetu koje slijede sličan put kad je inovacija u pitanju? Pomozite mi ih pronaći i proslaviti njihov rad.

……………….

NAPOMENA

• Autor teksta je David Ross – svjetski obrazovni savjetnik koji poučava o primjeni projektno-temeljnog učenja i vještina 21. stoljeća.
• Izvor: gettingsmart.com

• Škola Alt u San Franciscu

• Akademija Dalton u Pekingu