„Svi smo to doživjeli. Razred bruji od uzbuđenja i uskovitlane energije dok su učenici uključeni u zabavne i dinamične aktivnosti. Učionica je ispunjena glasovima i možda pomalo kaotična, no učenici su zaokupljeni dodijeljenim aktivnostima i uče punom parom pa vam se sve to čini opravdanim. Ipak, cijelo vrijeme strahujete od trenutka koji slijedi: kada ih budete morali privesti mirnijim oblicima rada.“

Članak Chaos to Calm: Classroom Transition Strategies objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir 16. travnja 2024. Članak je u ovom izdanju dopunjen i prilagođen, a izvorni članak dostupan je OVDJE.

 Prijelaz sa zabavne aktivnosti u onu naizgled manje poticajnu, no jednako vrijednu, uobičajen je učiteljski izazov. A posljedica je često takva da se izbjegavaju zabavne aktivnosti kako bi se na taj način izbjegao i napor privođenja učenika s više razine angažmana u mirnije oblike učenja i poučavanja.

Stoga je u pričuvi potrebno imati strategije prijelaza iz energičnih aktivnosti u one prigušenije, a jednako bitne i vrijedne za nastavni proces.

Evo nekoliko učinkovitih načina kako osigurati taj prijelaz.

Omogućite učenicima kratku raspravu te potičite kvalitetne suradničke odnose i svijest o vlastitu udjelu u odgovorima i rješenjima

Najbolji su oni prijelazi pri kojima učenici i ne osjete da se prijelaz uopće događa.

Odličan je primjer kraća rasprava.

Omogućite kratku raspravu o zabavnoj aktivnosti kako bi se učenici mentalno preusmjerili s  jedne razine aktivnosti prema idućoj. Potaknite ih na izražavanje vlastitih iskustava i razmišljanja tako da umno i dalje ostanu povezani sa zabavnom aktivnošću u kojoj su upravo sudjelovali, no istodobno neka njihova trenutačna aktivnost bude mnogo smirenija, neka uključuje slušanje, sjedenje i manju fizičku aktivnost u odnosu na onu koja je prethodila.

Kako biste dodatno smirili učenike, poslužite se određenim oblicima vođenja razgovora ili rasprave koji su im već otprije poznati. Primjerice, govori ona osoba koja u ruci drži određeni predmet koji ste za tu svrhu odredili (može biti i najobičnija olovka), učenici pucketaju prstima ili lagano kuckaju po stolu u znak slaganja s izrečenim ili na druge načine sudjeluju u dinamičnosti rasprave koja im je sama po sebi, već načinom na koji se vodi, zanimljiva.

Metoda Razmisli, upari, podijeli

Možete se poslužiti i metodom Razmisli, upari, podijeli. Učenicima dodjeljujete zadatak razmišljanja o odgovoru na određeno pitanje te zapisivanja odgovora na papir. U idućem koraku s učenikom s kojim rade u paru dijele ono što su odgovorili odnosno zapisali.

Nakon kratke rasprave u paru, mogu dodatno razraditi svoj odgovor ili ga preoblikovati / prepraviti.

Pritom im naglasite sljedeće: Ako preuzimaju ideju iz razgovora koji su upravo vodili, obvezni su spomenuti kako su do ideje došli. Primjerice, mogu reći da su isprva imali odgovor koji se razlikuje od njihova konačnoga odgovora, no kako im se u razgovoru s drugim učenikom javila nova ili razrađena ideja ili spoznaja.

Također, mogu reći da su najprije imali jedan odgovor, a kasnije su ga promijenili jer su prihvatili odgovor drugog učenika. Naravno, pročitat će i s razredom podijeliti svoj izvorni odgovor ako ga nisu mijenjali.

Svakako ih potaknite na uočavanje procesa dolaska do odgovora. Jednostavnim pitanjem: Kako ste došli do odgovora?

Bitno je da, ako su u razgovoru s drugim učenikom došli do novoga rješenja, to i spomenu. Time potvrđuju koliku je vrijednost imao razgovor u paru za njihov konačan dolazak do odgovora. Ako im je netko u stvaranju konačnoga odgovora pomogao, dobro je da to znaju prepoznati i izraziti. Također, time im postaje jasno da je dobro dijeliti ideje, ali i biti svjestan koliko su u pojedinoj ideji sami sudjelovali, a koliko su i drugi sudjelovali.

Kada svi tako postupaju, a vi pritom pratite da bude upravo tako, odnosi u razrednoj zajednici svakim će danom sve više jačati, njihovo međusobno poštivanje i suradnja iz dana u dan će cvasti. Radovat će se svakom novom satu, susretu i mogućnosti da rade i stvaraju upravo na takav način i u takvu okružju.

Učenici cijene otvorene i poštene odnose. Budete li ih njegovali i poticali, ne biste trebali imati ni najmanjih poteškoća s bilo kojom vrstom aktivnosti u razredu, bila ona energična ili prigušena.

• 

Poslužite se poznatim znakovnim jezikom

Od prvoga se dana u učionici služite znakovima koji će učenike upućivati da je vrijeme za promjenu aktivnosti.

Možete se poslužiti svjetiljkom koju ćete u određenom trenutku uključiti (mogu to biti i stropna svjetla koja obasjavaju školsku ploču, ako vam je to prikladno i ako ste ih na to naviknuli).

Možete se poslužiti i kakvim zvukom, primjerice mjedenim zvoncem ili glazbom. Možete čak i onom igračkom za najmlađe, koja, dok ju mališani okreću po rukama, ispušta zvuk mukanja krave ili ovčjeg blejanja.

Ukratko, možete se poslužiti onim za što smatrate da je najprimjerenije vašem nastavnom stilu, okružju i vašim učenicima. Bilo bi dobro da se ne služite pukom silom vlastita glasa. Jer, ako vičete na svoje učenike, učite ih da i oni trebaju vikati. Možda ne na vas, jer od vas strahuju, ali svakako će naučiti vikati. Usto, ako to redovito činite, naštetit ćete vlastitu zdravlju (glasnicama, i ne samo njima).

Osigurajte ono što je ugodno, prigodno, primjereno i u skladu s vašom učiteljskom i ljudskom osobnosti.

Odredite vrijeme predviđeno za određenu aktivnost

Odredite koliko vremena učenici imaju na raspolaganju. Ako je na zidu sat, imat će mogućnost sami provjeriti koliko im je vremena preostalo. Ako ste vrijeme precizno odredili, napišite ga na ploči da ga svi mogu vidjeti i podsjetiti se bez zapitkivanja koliko im je vremena preostalo na raspolaganju.

Možete uključiti i alarm s određenom glazbom koja će, kada se razlije učionicom, označiti da je vrijeme za okončanje trenutačne aktivnosti jer krećete u novu dionicu nastavnoga putovanja.

Ako niste sigurni koliko je točno vremena potrebno da bi se aktivnost provela na odgovarajući način, možete odrediti okvirno vrijeme te, kada procijenite da je vremena za izvršenje zadatka bilo dovoljno, možete primjerice pustiti laganu glazbu, koja ne mora značiti trenutačan prekid aktivnosti, već – kako glazba bude postajala glasnijom, vrijeme za aktualnu aktivnost ići će k svomu koncu. Taj prijelaz može trajati i do nekoliko minuta od trenutka uključivanja glazbe do potpunoga okončanja aktivnosti.

Mogućnosti je – znate i sami – mnogo; usudite se i istražujte što najviše odgovara vama i vašim učenicima.

Uključite pokret

Na kraju jedne nastavne dionice, prije prelaska u drugu, možete napraviti stanku u glavnom tijeku nastave te organizirati kratku tjelovježbu. Jedna od mogućnosti: učenici ustanu te zajedno s vama naprave određene vježbe istezanja; naravno, primjerene i provjerene te u skladu s prostorom i mogućnostima, kao i s vašim nastavnim stilom.

Umjesto tjelovježbe, možete omogućiti i kratku igru. Ima ih mnogo, no primjerice Leti, leti uvijek je dobar izbor i vrijedi za svaki uzrast. Kao i pokvareni telefon, da spomenemo ovdje samo te dvije drevne i svima poznate.

Cijeli je niz kratkih, jednostavnih, vrlo zabavnih i jednako toliko učinkovitih igara koje podižu raspoloženje i motiviranost učenika, a u mnoge od njih možete uklopiti i konkretne obrazovne ciljeve. Sigurno su vam mnoge već poznate.

Ipak, uskoro više o tome u kojem od idućih članaka.

Neka u osnovi uvijek bude zabavno

Dok pišete, najbolji prijelazi iz rečenice u rečenicu, ulomka u ulomak i poglavlja u poglavlje  funkcioniraju kao udice ili kuke na koje se ideje u međusobnoj povezanosti kvače jedna za drugu.

No, u učionici često nije tako. Jedna za drugom nižu se potpuno nepovezane aktivnosti. I upravo je zbog toga toliko bitno promisliti kako snažno motivirajuću aktivnost visoke dinamičnosti povezati s onom mirnijom.

Sve da poveznicu među aktivnostima i ne uspijevate pronaći, pružite svojim učenicima širu sliku – neka im bude jasno da svaki korak u nastavi vodi k istom cilju. Tako ćete osigurati njihovo povjerenje i predanost zadatcima koje im dodjeljujete.

Služite se afirmativnim porukama osnaženja

O tome trebaju li se u nastavi učitelji služiti nagradama, mnogo je napisano, a jedan vrlo obrazložen i jasno izrečen stav o tome možete pročitati i ovdje.

U svakom slučaju, vaše poruke učenicima trebaju biti poticajne i ohrabrujuće, i pritom imajte na umu:

1.] U tom aspektu svakoga učenika i učenicu ocjenjujete i potičete prema personaliziranim kriterijima. Ono što vrijedi za Ivana, ne mora vrijediti za Anu. Može, ali i ne mora. I obratno.

Učenici vas zbog toga neće smatrati nepravednim sve dok ste pritom istinski iskreni, dok poštujete kriterije koje ste postavili te ne podliježete protežiranju pojedinih učenika iz pogrešnih i neopravdanih razloga. (Uostalom, ako je riječ o  protežiranju, svaki je razlog pogrešan.)

Učenici prepoznaju da ih prepoznajete kao neponovljive pojedince i da njihov rad i sudjelovanje, s obzirom na takvo prepoznavanje, vrednujete i potičete na načine koji najbolje odgovaraju svakom od njih. Oni to cijene, a ujedno cijene i sebe i svoje prijatelje iz razreda te prihvaćaju i prepoznaju različitosti kao istinske vrijednosti.

2.] Ono što izgovarate, neka bude utemeljeno. Neka bude istinito.Nemojte izmišljati, umanjivati, uveličavati, govoriti neistine, zamagljivati, govoriti iz sažaljenja. To ne samo da nije korisno, nego je i štetno. Recite ono što stvarno vidite i što stvarno mislite. Neka bude i afirmativno, i istinito.

Učenici koji brzo uspijevaju prijeći iz aktivnosti veće dinamičnosti u smireniju aktivnost mogu zaraditi kakve imaginarne novčanice kojima u određenim dijelovima nastave mogu platiti aktivnost po želji. Naravno, sve to uz uvjet da u vašoj nastavi postoji takva banka takvih novčanica i mogućnost takva plaćanja.

Ako ne postoji, možete im jednostavno kimnuti glavom, pokazati palac gore, nasmiješiti se ili na koji drugi neverbalan način izraziti da ste zapazili da su uspjeli završiti jednu aktivnost i da su spremni za iduću.

Gradeći sustav afirmativnih vrijednosti i ugodno ozračje, uskoro više ni to neće biti osobito potrebno. Prijelazi između aktivnosti postat će nešto toliko normalno i uobičajeno da prijelaze nitko više neće ni zapaziti, ni osjetiti.

Nastava će, jednostavno, teći.

• 

Svoja očekivanja izrazite od samih početaka rada u pojedinom odjelu

Taj je zahtjev vjerojatno ključan. Postavite i iznesite jasna očekivanja i odredite granice od samoga početka školske godine odnosno nastave u pojedinom odjelu te ih nemojte prilagođavati prema potrebama odnosno da biste nekomu (pa i sebi!) udovoljili ili na brz način postigli kakav kratkoročan cilj.

Budite dosljedni, promislite prije svakog koraka, ujedno budite i otvoreni za promjene, za poboljšanja.

Ne morate sve odrediti odjednom. To uostalom nije ni moguće. Gradite sustav korak po korak. Otvorite prostor svojim učenicima da ga grade zajedno s vama.

Prije negoli učenike prvi put potaknete na aktivnost koja podrazumijeva veću živost i dinamičnost, međusobne razgovore i interakcije, razgovarajte s njima, dajte im jasne upute i obrazložena očekivanja. Primjerice, uputite ih da se ne nadvikuju, da priđu jedni drugima kada moraju nešto reći, da govore smanjenim intenzitetom s obzirom na broj glasova u razredu, podsjetite ih da se u učionici do vaše također održava nastava i da to treba poštivati kao što očekujemo da i susjedni odjeli jednako tako poštuju nas i našu nastavu.

Ako se prijelaz između aktivnosti veće dinamičnosti u smireniju aktivnost ne dogodi kako ste očekivali, ako vam bude teško smiriti učenike, kada se napokon smire, progovorite o tome. Nemojte biti ljutiti ili i srditi, podsjetite se da vikanje nikad nije dobra opcija. Recite im što ste očekivali, a što se dogodilo. Ili potaknite njih da vam kažu što ste očekivali i što se dogodilo. Ponovite svoje zahtjeve i stavove, ili neka ih oni ponove. Dogovorite se kako ćete ubuduće.

Iako je za sve to potrebno dosta vremena, odvojite ga, osobito na početcima nastave, bilo da je riječ o početku školske i nastavne godine ili je riječ o trenutku kada ste počeli raditi s određenim razrednim odjelom.

Svaki trenutak proveden u takvim nastojanjima i razgovorima ulog je u uspješnu i radosnu nastavu tijekom idućih tjedana, mjeseci, a i godina.

Odlučite se na takav put. On na početku može izgledati (i biti) nešto zahtjevnijim, ili i vrlo zahtjevan, toliko da pomislite Što mi sve to treba??; ali vrlo brzo postat će lakši, pa i posve lagan, ugodan i poticajan. Učenicima nikad neće biti dovoljno vaše nastave. Prečut će zvono za kraj sata. Osim ako ga zajedno ne iščekujete.

U to vrijedi uložiti!

Postavljanje granica donosi dobrobit i potrebno je sve dok ne postane nepotrebno

Uvijek mi se iznova potvrđuje da što više s učenicima ustaljujemo i potvrđujemo granice, to su one manje potrebne. Dogovorena pravila i postavljene mjere zaštite sve manje izgledaju pravilima i mjerama, a sve više prohodnom strukturom koja svima omogućuje da nastava teče, bez zapinjanja i zastajkivanja. Ako se i javi kakva digresija, ona je ugodna i oplemenjujuća.

Učenicima ustaljenost godi. Oni vole red. Vole strukturu na koju se mogu osloniti, kao što se možete i vi. Dobro je pritom što ste otvoreni i kreativni, i što im dopuštate da i oni budu upravo takvima.

„Što više prijelaz iz jedne vrste aktivnosti u drugu teče bez zastoja i zapinjanja, to je moguće češće uvoditi aktivnosti veće živosti i dinamičnosti.“

A komu to ne bi odgovaralo?!

Učenje je snažnije, odnosi su kvalitetniji, iskreniji i potvrđeni brojnim suradnjama, nastava je zanimljivija, svi su zadovoljniji.

Zbog toga, ako prvi put bude pomalo kaotično, ili i vrlo kaotično, nemojte odustati. Odmorite se, okrijepite, osnažite, još malo promislite. Preispitajte svoja očekivanja i načine na koje ste ih izrazili. I krenite. – Usudite se ponoviti.

Imajte povjerenja. U sebe, i u učenike.

Razgovarajte, propitujte, usklađujte, vježbajte, uživajte i radujte se.

Sretno u radu s učenicima na obostrano zadovoljstvo!

■ NAPOMENA ■ izabrala i napisala: Snježana Mostarkić ■ prema tekstu Trevora Muira na koji vodi poveznica na kraju ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice namijenjene dijeljenju ideja i spoznaja vezanih uz rad u učionici ■ izvor: trevormuir.com ■