Nakon što sam pogledala dr. Oza i poslušala njegova gosta Tonyja Robbinsa, vrhunskoga svjetskog govornika, zadivljena njegovim životnim pričama i utjecaju koje one imaju na obične ljude, odlučila sam pitati svoje učenike što oni misli o sreći.

U Zoom učionici 3.c razrednoga odjela OŠ Prečko postavila sam svojim učenicima jedno naizgled jednostavno pitanje – kako biti sretan, što ih čini sretnima.

Svi su odgovori bili iskreni, a izdvojit ću neke:

Mene čini sretnim kada se igram sa svojom sekom ili bratom.

Mene čini sretnom kada je moja obitelj na okupu.

Sretan sam kada vidim svoje prijatelje na Zoomu.

Sretna sam kada mogu pomoći svojemu prijatelju u pisanju zadaće.

To je samo nekoliko od mnoštva prekrasnih odgovora. Ni u jednome odgovoru nisu pisali o tomu kako ih posjedovanje stvari čini sretnima. Samo misli o obitelji i prijateljima. Bila sam jako ponosna  na svoje učenike jer su njihovi dječji iskreni odgovori

potvrdili ono što su poneki odrasli zaboravili…

U  trci za novcem, u  politici napredovanja bez obzira na cijenu koja se mora platiti da bi se uspjelo u nekoj političkoj stranci, u nekoj skupini unutar kolektiva, ili u prihvaćanju tuđih mišljenja (kako se ne bismo nekome zamjerili i time si oslabjeli početne pozicije za napredovanje) pojedinci zaboravljaju na mnoštvo toga normalnoga, ljudskoga… Prošlost im je već oduzeta pa ju ne mogu vratiti, a budućnost im još ne pripada pa ju ne mogu imati kad oni to žele.  

Naš topli školski razgovor nešto je posve drugo.

Kako se osjećate kada mislite o lijepim i sretnim stvarima ? Koje osjećaje u vama bude lijepe i sretne stvari? Koliko puta u danu  mislite o lijepim i sretnim stvarima? Zašto je važno imati lijepe i sretne misli? Na ove su upite svi učenici odgovarali  slično – Takve nas misli čine sretnima, veselima, nasmijanima, zaigranima, zabavnima, opuštenima, zadovoljnima…        

Djeca su sreću koja se širi u našemu razredu ili njihovim obiteljima usporedili s kamenom koji bacite  u vodu. Najprije se napravi jedan krug, a onda se širi pa nastane drugi veći, pa još jedan koji je veći od prethodnoga…Vrlo je važno stalno misliti o lijepim i sretnim mislima.

A kada nas napadnu ružne i nesretne misli – kažu – onda je potrebno, kao u crtiću profesora Baltazara, u svojoj glavi izmisliti čarobni stroj koji će svaku našu ružnu i nesretnu misao preoblikovati u lijepu i sretnu.

Kada smo pogledali unutar sebe – što mi to sve imamo, što nas čini sretnima – shvatili smo da je važno to potvrditi sebi jer tada shvatimo koliko ima lijepih stvari, zanimljivih  događaja, pametnih i dobrih osoba, među kojima su nam najvažniji roditelji i naša učiteljica. Oni nam pomažu da postanemo  još bolji. Trebamo više slušati kako bismo bolje pisali domaću zadaću,  znali matematiku…

Kako bi učenici sve to dobro razumjeli i pri tom usvojili principe odnosa koji utječu na sreću,  najbolje ih je povezati sa stvarnim životom i meni posebno dragom poljoprivredom.

Zato smo zamislili vrt u proljeće – posadimo stabljike rajčice, zalijevamo ih, okopavamo, privezujemo, brinemo se o njima, njegujemo ih… Potaknula sam ih da razmisle o tomu možemo li u  ljeto, kada ti plodovi – te rajčice – budu crveni i zreli, umjesto njih na tom mjestu ubrati papriku. Odgovor je svima bio jasan i poznat – Ne možemo! Misli su kao biljke: potrebna im je svakodnevna pažnja i stalna briga kako bi izrasle i imale što ljepši i veći plod. Zato je jako važno kakve misli mislimo, jer takvi će nam biti i plodovi.

ZAKLJUČAK NAŠEGA SATA RAZREDNIKA  KAKO BITI SRETAN  U NEKOLIKO REČENICA:                                               

[ Tko još nije, neka što prije prijeđe s riječi na djela ]

1. Svaki dan misliti lijepe i sretne misli.

2. Njegovati i brinuti se za svoje lijepe i sretne misli.

3. Odmah promijeniti ružne i nesretne misli u lijepe i sretne, poput prof. Baltazara.

4. Znati što je sve u mome životu lijepo i sretno.

5. Zahvaljivati na svemu lijepome i sretnome u svome životu.

■  piše: Suzana MIKULEC, učiteljica mentorica, OŠ Prečko, Zagreb ■   trenerica rukometa, koordinatorica Školskoga volonterskog kluba, organizatorica raznih humanitarnih akcija za potrebite  [Dječji dom Zagreb, Udruga Puž, Caritas župe Prečko], voditeljica pisanja projekata EU-a,  koordinatorica projekta Međugranične suradnje sa Slovenijom, Međunarodni studij hagioterapije, voditeljica Zajednice učitelja koja uči, članica stručnih udruga povezanih uz ekologiju – Udruge Slap, Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju, DOORA-a, organizatorica međunarodnih videokonferencija, voditeljica projekata Male škole roditeljstva  i školskih sastanaka za bake i djedove ■  photo by Shutterstock  ■