U svojem dobro poznatom obraćanju studentima na promociji na Sveučilištu Stanford 12. lipnja 2005. Steve Jobs, tada glavni izvršni direktor (CEO) kompanije Apple Computer i Pixar Animation Studios, poticao je studente koji su upravo diplomirali da budu inovativni »ostvarujući ono što vole« i »ostajući zaigrani i luckasti«.

Njegov govor citiran je diljem svijeta kao zgodna ilustracija ozračja »ekonomije znanja« u kojoj za inovacije nisu bitni samo veliki istraživački laboratoriji, nego i »kultura« inovacija i sposobnost ključnih igrača da mijenjaju »pravila igre«.

Ističući »luckasti« dio inovacija, Jobs u prvi plan stavlja činjenicu da u temeljima uspješnosti kompanija poput Applea, u središtu tehnološke revolucije u Silicijskoj dolini, nije (samo) iskustvo i tehničko znanje njezinih zaposlenika, nego (također) i činjenica da su oni pomalo luckasti, spremni riskirati i »dizajnu« pridati jednaku važnost kao i hardverskoj tehnologiji. Činjenica kako je Jobs napustio studij, pohađao tečaj kaligrafije i nastavio se cijelog života odijevati kao student u tenisicama, simbolizira njegov osobni stil neprekidne mladosti i »ludosti«.

OTKVAČENI ZAPOSLENICI

Premda je njegov govor inspirativan, a Jobs se zbog vizionarskih proizvoda koje je koncipirao i plasirao na tržište s pravom naziva »genijalcem«, priča o njemu zapravo stvara mit o podrijetlu Appleova uspjeha. Osobna genijalnost, posvećenost dizajnu, zaigranost i otkvačenost nesumnjivo su važne odlike. No bez golemih javnih ulaganja u razvoj računala i internetsku revoluciju te su odlike mogle dovesti samo do otkrića nove igračke, a nipošto do revolucionarnih proizvoda kao što su iPad i iPhone koji su posve promijenili način rada i komunikaciju ljudi.

Kao i u diskusiji o tome kako je rizični kapital u grane poput biotehnologije ušao tek nakon što je država za to stvorila temelje, genijalnost i luckavost Stevea Jobsa mogla je postići golemu dobit i uspjeh uglavnom zato što je Apple mogao iskoristiti val golemih državnih ulaganja u »revolucionarne« tehnologije na kojima su iPad i iPhone nastali: u internet, GPS, zaslon osjetljiv na dodir i telekom tehnologije. Bez tih tehnologija financiranih javnim novcem ne bi bilo ni vala koji bi se moglo »otkvačeno zajahati«.

JOBSOVA GENIJALNOST

Apple je dugo prednjačio u uvođenju najpopularnijih svjetskih elektroničkih proizvoda, i ne prestaje broditi, naizgled granicama digitalne revolucije i industrije potrošačke elektronike. Popularnost i uspjeh Appleovih proizvoda poput iPoda, iPhonea i iPada posve su promijenili natjecateljsko okružje tehnologija mobilnog računalstva i komunikacija. U manje od desetljeća elektronički proizvodi za široku potrošnju, kompaniji koja je svojim vlasnicima 2014. donijela rekordnu dobit od 39,5 milijardi dolara, pomogli su da si osigura mjesto među onima najveće tržišne vrijednosti na svijetu.

Appleova nova obitelj iOS proizvoda donijela je kompaniji velik uspjeh, no prosječnom korisniku ostalo je relativno nepoznato da su ključne tehnologije ugrađene u Appleove inovativne uređaje zapravo rezultat desetogodišnjih potpora koje su inovacijama dale američke savezne države. Premda svoj prekrasni izgled i elegantnu formu ti proizvodi zahvaljuju genijalnosti Jobsa i njegova velikog tima, gotovo svaka tehnologija zadnje generacije (engl. state-of-the-art) koju se može naći u iPodu, iPhoneu i Padu zapravo je često zanemareno i ignorirano postignuće istraživačkog truda i financijske potpore vlade i vojske.

»Raditi ono što voliš« i pritom »ostati zaigran« mnogo je lakše u zemlji u kojoj država na sebe preuzima ključnu ozbiljnu ulogu u razvijanju tehnologija s neizvjesnim izgledima za uspjeh te poduzima početne, velike i visokorizične investicije i održava ih sve do trenutka u kojem se privatni akteri mogu pojaviti »da bi se poigrali i zabavili«. Prema tome, dok zagovornici »slobodnog tržišta« nastavljaju upozoravati na opasnost da vlada »odabire pobjednike«, može se reći da su različite politike američke vlade položile temelje koji su Appleu omogućili da preuzme vodeću ulogu u jednoj od dosad najdinamičnijih visokotehnoloških industrija 21. stoljeća.

PROVOKATIVNA PITANJA ■ U poglavlju posvećenom priči o Appleu Mariana Mazzucato propituje uobičajene predodžbe o ulozi države i Appleovu uspjehu te postavlja i istražuje niz provokativnih pitanja. Je li američka javnost imala korist, u smislu zapošljavanja i poreznih prihoda, od tih velikih rizika u koje je država ušla investirajući novac američkih poreznih obveznika? Ili je dobit isisana, a plaćanje poreza izbjegnuto? Zašto država nije nagrađena za svoja izravna ulaganja u temeljna i primijenjena istraživanja koja su dovela do uspješnih tehnologija na kojima počivaju revolucionarni komercijalni proizvodi kao što su iPod, iPhone i iPad?

Uspješnica s područja ekonomije  

Mariana Mazzucato napisala je Državu poduzetnicu – Razotkrivanje mitova o javnome nasuprot privatnome 2013. godine kako bi se obračunala s mišljenjem da je za obnovu gospodarskog rasta nakon financijske krize iz 2008. trebalo samo smanjiti proračunski deficit rezanjem državne potrošnje.

Osim što je željela podsjetiti da je krizu izazvala privatna zaduženost, a ne državna, dokazivala je da je zemljama uzaludno pomišljati kako do rasta mogu doći »rezanjem« kad je poznato da su glavni pokretači gospodarskog rasta upravo ulaganja u područja kao što su obrazovanje, istraživanja i tehnološko unapređivanje. Knjigu Država poduzetnica preveo je s engleskog jezika Ratko Bošković.