Je li svaki zvuk već buka? Kako prepoznajemo buku, kakve buke poznajemo, kako ju mjerimo… Razmišljam o posljedicama rada u bučnom okružju za učitelje i učenike. Prikazana je struktura ušiju, njihov rad i sugestije kako se zaštititi od buke.

 ✿ ZVUK I BUKA

Zvuk je ono što čujemo. Svi su zvukovi posljedica njihanja tijela. Buka je svaki zvuk koji izaziva nemir, ometa čovjeka na poslu i šteti njegovu zdravlju ili dobrobiti. Razlika između zvuka i buke ovisi o slušatelju i okolnostima. Poznato je da zvuk manje uznemirava onoga koji proizvodi zvuk (na primjer, učenik koji „vrišti” na hodniku), nego onoga koji nema utjecaja na zvuk, već ga samo doživljava. Buka je opasna za sluh, osobito ako joj je osoba dugotrajno i često izložena.

Zvuk ima veliki utjecaj na živote ljudi. Omogućuje nam da komuniciramo, učimo o okolišu, orijentiramo se u prostoru i obavljamo aktivnosti potrebne za normalan život. Govorimo o buci, a ona je gotovo uvijek štetna za ljude, iako pojedinci različito na nju reagiraju. Buka može uzrokovati nepopravljivo oštećenje sluha, a također je i jedan od ključnih uzroka stresa. Buka na radnom mjestu ozbiljna je prijetnja zdravlju radnika. Poslodavci i radnici trebali bi posvetiti više pozornosti eliminiranju rizika zbog izloženosti buci (Tratnik 2005).

 ✿ OD UHA DO SLUHA

Prikaz ljudskog uha (Izvor: Udruga gluhih i nagluhih Slovenije)

…………………

Ljudsko je uho podijeljeno na tri dijela: vanjsko, srednje i unutarnje uho. Vanjsko uho „lovi” zvučne signale, koji zatim putuju po slušnom kanalu do bubnjića. Zvučni valovi koji uzrokuju titranje bubnjića prenose se u srednje uho pomoću slušnih koščica srednjeg uha (čekića, nakovnja i stremena) koje ujedno pojačavaju intenzitet zvuka na principu poluge u unutarnje uho. Unutarnje uho sastoji se od pužnice i koštanih lukova. Iz pužnice vodi preko slušnoga živca u mozak više od trideset tisuća živčanih vlakana koji mozgu prenose informacije. Iz mozga putuju povratne informacije natrag u uho po usporednim vlaknima. Koštani lukovi igraju važnu ulogu u održavanju ravnoteže. Zbog njihove važnosti i osjetljivosti zaštićeni su s gotovo najtežom kosti u našem tijelu.

 ✿ BUKA U ŠKOLI

Osjetljivost sluha mjeri se decibelima (dB). Decibel je jedinica relativne glasnoće zvuka. Nula decibela pokazuje točku u kojoj osoba s normalnim sluhom prepoznaje najslabiji zvuk.

Naša djeca žive u stresnom životu i mogu biti još ranjivija od odraslih. Buci su izložena kod kuće, na zabavama, u gradu, na selu, u školi, u vrtiću … Buka ometa učenje djeteta u kritičnoj fazi njegovog razvoja, jer ima manje sposobnosti i mogućnosti da je izbjegne ili joj se suprotstavi (Jeram, 2011).

Dobra čujnost govora preduvjet je za dobar jezični razvoj i uspješnost učenika u školi. Buka u školskom okružju utječe na učenje, suradnju, dobrobit i zdravlje učenika i učitelja. Buka smanjuje sposobnost koncentracije i uspješnost pri čitanju, učenici s više poteškoća izvode teške zadatke i prave više pogrješaka. U bučnom okružju djeca i učitelji govore glasnije, što može dovesti do oštećenja glasnica. U obrazovnim ustanovama ometa se intelektualni rad i komunikacija između učenika i učitelja, tako da sudionici mogu biti izloženi teretima takvog okruženja (Fošnarič, 2003.).

Učenci tijekom užine u OŠ Markovci

……………….

Zvučna okolina škole sastoji se od zvukova u školskoj zgradi i u školskom okružju. Granica buke u učionicama u skladu s Pravilnikom o zvučnoj zaštiti zgrada ne smije prelaziti 40 dB. U istraživanjima (Jeram, 2011.) jasno je da buka u školama dostiže više od 75 dB tijekom pauza, a ponekad u učionicama i na hodnicima, kad je na okupu veći broj učenika, čak i do100 dB. To znači da su djeca i zaposlenici u odgojno-obrazovnim ustanovama, osobito u vrtićima i školama, većinom izloženi visokim razinama buke.

 ✿ VAŽNOST TIŠINE

Mislim da je svijest o štetnosti buke još uvijek na niskoj razini. Većina subjekata u školi još nije svjesna ozbiljnosti problema. U vlastitoj praksi vidim najveće probleme u školskoj blagovaonici tijekom užine i tijekom pauza u učionici. S kolegama sam također više puta uočio koliko smo glasni tijekom glavnoga odmora u zbornici. Rješenje vidim prvenstveno u informiranju o štetnosti buke i njezinu utjecaju na naše zdravlje. To je moguće izvesti u petom razredu (u hrvatskim školama to je četvrti razred), osobito u okviru predmeta Glazbena kultura i Priroda i društvo. Postoji mnogo međupredmetnih veza i ne postoje strahovi da učenici ne bi razumjeli značenje tišine, buke i zagađenja bukom. Kako bi se smanjila buka, možemo postaviti sljedeće ciljeve:

• podizanje svijesti zaposlenih u školama te djece i roditelja o štetnim učincima izloženosti buci;
• ponuditi građevinska rješenja za smanjenje buke (izolacija prostora, bolja izolacija);
• naglasiti važnost tišine i otvoriti vrata manje stresnom doživljaju buke oko nas.

Želim da svi sudionici obrazovnoga procesa u odgojno-obrazovnim ustanovama budu izloženi što je moguće manjoj količini buke izvan graničnih vrijednosti. Naravno, po ovom pitanju najviše možemo učiniti sami. [ IZ DRUGIH MEDIJA | ŠKOLSKE NOVINE | Napisao Jurij CVITANIČ, učitelj razredne nastave | OŠ Markovci; Markovci | Slovenija ]