Međutim, općenito među radništvom u Hrvatskoj ne postoji tradicija štrajkova, prosvjeda, bilo kakvog iskazivanja nezadovoljstva. Kada pak hrvatski radnici štrajkaju? Obično onda kad je prekasno.

Srećom, u prosvjeti još nije došlo do situacije kad je za sve prekasno ili do velikih otpuštanja učitelja i nastavnika, smatra predsjednik Sindikata Preporod Željko STIPIĆ. 

Ipak, važno je upoznati ljude s njihovim radničkim pravima, pravima na prekovremene sate, godišnje odmore, prijevremenu mirovinu, pa i razne psihološke rizike kojima su izloženi, poput zlostavljanja na radnome mjestu ili pretjeranog pritiska roditelja.

Stoga je Sindikat Preporod pokrenuo EU projekt ZNANJEM DO PRAVA kojim će tijekom 18 mjeseci educirati i nastavnike i srednjoškolce o pravima iz radnih odnosa. Sebastijan TROSKOT  voditelj je projekta, iz splitskog ureda Preporoda. Objašnjava nam da se do prava dolazi baš znanjem, informacijama, i ne kaže se uzalud da je znanje – moć. Otuda i naziv projekta.

EDUCIRATI MATURANTE

Tijekom trajanja projekta bit će održana 32 edukativna skupa za sindikalne povjerenike Preporoda, članove sindikata, ali i sve druge zainteresirane prosvjetare. Drugi je segment istraživanje, kojim će se ući u završne razrede 54 srednje škole diljem zemlje. Među maturantima će se provesti anketa o tome koliko oni poznaju prava iz radnih odnosa. Naposljetku, bit će izrađen priručnik o radnim pravima, kojim bi se koristili profesori za tematske rasprave na satovima razrednika, ističe Troskot:

– Svrha projekta nije educirati samo sadašnje radnike, naše članove sindikata, učitelje i nastavnike, već ostaviti trajni trag, u formi navedene brošure, kako bismo na neki način pridonijeli edukaciji učenika, budućih radnika, da mladi ljudi na satovima razrednika odnosno građanskog odgoja i obrazovanja uče o tome što ih zapravo čeka u svijetu rada.

Poseban je problem kod kršenja prava zaposlenih prosvjetara činjenica da se naši učitelji i nastavnici rijetko odluče na konkretan prosvjedni čin, na štrajk. Ljubav prema poslu koji obavljaju i prema djeci o kojoj skrbe toliko su veliki da će trpjeti loše radne uvjete i nikakve plaće, ali se neće previše buniti.

– Biti učitelj prije svega je poziv, a ne posao. Svi to tako doživljavamo. Zato i ne sumnjam da ovi naši, resorno ministarstvo, znaju s kakvim slojem ljudi imaju posla. I često na tu našu zanesenost računaju – smatra Troskot, koji je od 2001. godine učitelj povijesti u OŠ Bijaći u Kaštel Novome.

Dodaje da bi zbog potplaćenosti i društvene nepriznatosti učitelja mogao žaliti svaki dan. Ali ga nosi upravo spomenuta zanesenost poučavanjem, zadovoljstvo kad vidi oko sebe sretne i uspješne učenike.

RIZIK RADNOG MJESTA

Voditeljica Odjela za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite na KBC-u Zagreb dr. sc. Bojana KNEŽEVIĆ nedavno je, u suradnji s Preporodom, provela pilot-istraživanje o negativnim psihološkim pojavama na poslu pa o tim aspektima radnog odnosa tijekom projekta educira i prosvjetare diljem Hrvatske. Objašnjava nam da svaka škola treba imati procjenu rizika, što zasad u mnogim našim odgojno-obrazovnim ustanovama nije slučaj:

– Procjena rizika jest dokument koji analizira sva radna mjesta, kojim su opasnostima i štetnostima radnici izloženi. U školi su to najčešće psihosocijalni rizici, psihofiziološki napori na radu. Stoga je važno da učitelji provjere kolika je procjena rizika njihovih radnih mjesta. Primjerice, profesori kemije koji su izloženi kemijskim tvarima, nastavnici fizike koji se moraju čuvati tijekom pokusa, profesori tehničkoga također. Ipak, prosvjetari uglavnom ne znaju za tu procjenu rizika niti škole taj dokument imaju – rekla nam je Knežević.

Procjena rizika škole obuhvaća temeljitu procjenu rizika svakoga radnog mjesta. Temeljem tog dokumenta određuju se periodični preventivni pregledi, predlažu se mjere za zaštitu zdravlja i preventivne mjere za radno mjesto.

– Kod učitelja je najčešći rizik stres na radu, zbog prirode njihova posla, rada s djecom i njihovim roditeljima. Učiteljima je stresna i fiksna satnica, smjenski rad, mogućnost incidentnih situacija po školama, koje su sve češća u školama, verbalno i fizičko nasilje, što vidimo iz medija. A prosvjetari to jako dobro znaju.

Teško je reći, kaže Knežević, zbog čega je nasilje u školama i spram učitelja u porastu, ali je dojam da cijelo društvo tolerira nasilje, bez obzira na to događa li se ono na sportskim događajima, u prometu, zdravstvu ili školama. Verbalno i fizičko nasilje događa se prema ljudima koji vam pružaju pomoć, bilo da su to liječnici ili učitelji vaše djece, a to je nekad bilo potpuno neprihvatljivo.

PRAVA NISU BOGOMDANA

Kada se govori o pravima zaposlenih u školama, predsjednik Preporoda Željko Stipić govori da prosvjetari nisu ni svjesni koliko je tu različitih pitanja, problematike i prava regulirano:

– Štoviše, među prosvjetarima se stvara predodžba da je to nešto bogomdano, da su ta prava sama po sebi razumljiva. A zanimljivo je i što se događa sa sindikatima i iskazivanjem nezadovoljstva tijekom godina. Prvi je moj štrajk trajao tri tjedna i jedan dan, u srednjim školama, u rujnu 1994. godine. Posljednji je štrajk trajao jedan sat, u studenome lani, što samo pokazuje koliko ljudi malo znanja imaju o svojim pravima i načinima da se izbore za njih.

Projekt Znanjem do prava financiran je s 1,5 milijuna kuna iz Europskoga socijalnog fonda. Partneri su Preporodu u projektu Međimurska županija, Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu te Radnički sindikat Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školski portal ]