Živimo u nekom novom vremenu, vremenu kad je užurbanost i manjak vremena postala naša svakodnevnica, a dan bez mobitela i interneta ne možemo niti zamisliti. Nemamo vremena zastati i prisjetiti se kako je to bilo nekada. Zaboravljamo kako su naši predci živjeli, zaboravljamo naše stare običaje i kulture, a kada ugledamo djecu kako se bez mobitela igraju na ulici, divimo se i prisjećamo svoga djetinjstva.

Smatram kako je zadatak nas, učitelja, njegovanje tradicije. Upravo zato sa svakom novom generacijom iznova proučavam tradicijske običaje, prikupljam stare predmete, odlazimo do arheološkog nalazišta Vučedol i sudjelujemo u brojnim radionicama.

Tako smo i ove školske godine mnogo učili i naučili o tradicijskim običajima.

Na Satu razrednika učenici su usvojili pojam tradicija (običaji, pravila ponašanja koji se prenose s koljena na koljeno).

Čitali smo uz svijeću, proučavali slike starih predmeta te čitali knjigu Prošlost u slikama. Prikupili smo stare predmete, naučili za što su se koristili te napravili izložbu koju smo snimili i poslali roditeljima.

Na satu Hrvatskoga jezika učili smo stare mudre izreke te opisivali predmete. Sve smo popratili zanimljivim dramskim igrama. Iz Prirode i društva istraživali smo tradicijske zanate, koji polako izumiru, dok smo na satu Glazbene kulture naučili tradicijsku pjesmu Škripi đeram.

Najzanimljivije, i djeci najdraže, bile su tradicijske dječje igre koje smo učili na satu Tjelesne i zdravstvene kulture i na izvannastavnim aktivnostima.

Svaki me put iznenadi s koliko žara i zanimanja djeca prihvaćaju starinske igre, stoga svaki slobodan trenutak koristimo kako bismo naučili novu ili igrali naučenu igru.

U današnje vrijeme djeca većinu slobodnog vremena provode pokraj malih ekrana, zato igrom  na svježem zraku, druženjem i  međusobnim  uvažavanjem  razvijamo pozitivne etičke osobine pojedinaca te zadovoljavamo dječju potrebu za igrom.

■  OVO SU NEKE OD TRADICIJSKIH IGARA KOJE SMO NAUČILI ■

NAJBOLJI KIP ( PRETVORI SE U …)

Jedan učenik stoji okrenut leđima ispred ostalih učenika. On vikne npr: „ Pretvori se u drvo!“. Učenici svojim tijelom pokušavaju napraviti zadano. „Gazda“ bira najbolji kip pa on postaje novi „gazda“. Igra se nastavlja uz mnogo smijeha.

SLIJEPI MIŠ

Djeca stoje u krugu. Jedan je učenik u sredini kruga povezanih očiju. On je „slijepi miš“. Igračima se podijele brojevi. Učiteljica uzvikuje dva broja, a učenici, koji imaju izgovoreni broj, mijenjaju mjesta pazeći da ih „slijepi miš“ ne ulovi ili ne dođe do njihova mjesta. Dogodi li se to, igrač koji je napustio svoje mjesto ili ga je ulovio miš, postaje „slijepi miš“ i igra se nastavlja.

JAKOVE, GDJE SI?

Djeca stoje u kolu. U sredini kola, povezanih očiju, stoje, „Jakov“ i njegov otac. Otac traži sina vičući: „Jakove, gdje si?“ a sin odgovara ocu: „Tu sam!“

Ova je igra vrlo smiješna. Otac u kolu traži sina koji mu pokušava pobjeći. Na kraju otac „poslije teške muke“ ulovi umornoga sina.

PRSTENJAK

Djeca drže vunu stojeći u kolu. Na vuni je prsten. Djeca dodaju prsten od ruke do ruke pazeći da ga tražitelj ne opazi. Svi rukama mašu kao da stavljaju prsten i pjevaju:

„Moj prstenjak tamo ide…

Al’ je lijep, al’ je lijep,

Ne vidi ga tko je slijep!“

Kada tražitelj pogodi kod koga je prsten, ulazi u kolo, a tražitelj postaje onaj kod koga je bio prsten.

 SLIJEPA KRAVICA

Jednom se igraču povežu oči. Tako „slijep“ on lovi svoje vesele prijatelje koji mu dolaze blizu i dodiruju ga.

 CRNA KRALJICA

Jedan učenik  „Crna kraljica“ stoji okrenut leđima ostalim učenicima koji su od njega udaljeni 4-5 m. „Crna kraljica“ izgovara: „Crna kraljica 1, 2, 3“ , i okreće se prema djeci. Dok je „Crna kraljica“ okrenuta leđima, učenici joj se pokušavaju što više približiti. Kad se „Crna kraljica“ okrene, svi moraju stati. Ako „Crna kraljica“ vidi nekoga da se kreće, taj se mora vratiti na početak. Igra traje sve dok netko ne dodirne kraljicu. Tada on postane „ Crna kraljica“ i igra se nastavlja.

SVE PTICE LETE… LETE

Djeca sjede u krugu i drže kažiprst na stolu. Jedan (izabrani) učenik digne prste u vis i izgovara: „Golubovi lete!“  Na to svi dignu kažiprste. Vikne li učenik primjerice: „ Psi lete!“, tada nitko ne smije podići prste. Tko pogriješi, ispada iz igre.

Tradicija i naši narodni običaji dio su naše kulturne baštine. U današnje vrijeme kao da tonu u zaborav. Na nama, učiteljima, velika je odgovornost. Ne smijemo zanemariti narodne običaje i kulturnu baštinu. Brojnim zanimljivim aktivnostima djecu moramo upoznati s našom bogatom poviješću i tradicijom . Moramo ih podsjetiti na važnost prijateljstva i  zajedništva.

■  Piše: Helena Andabaka, učiteljica, mentorica ■ Osnovna škola Mitnica, Vukovar ■