Nedostaje mnogo detalja, ali ovo je otprilike obrazac po kojem svakodnevno ispisujemo svoju priču.

Međutim, koliko god želimo biti jedini autor svoje priče, mnogo je ljudi koji svakodnevno ulaze u naše živote i bez dopuštenja počinju ispisivati svoje retke u onome što je trebalo biti naša priča.

♦♦ NISAM TRAŽIO SUAUTORA.

Na primjer, usred moga sjajno pripremljenog predavanja Johnny odluči pokazati nepoštovanje glasno zijevajući iz zadnje klupe. Eto, to je ubacivanje paragrafa u moju priču koje može ugroziti pažljivo ispisan sretan završetak. Johnny se upravo upleo u moj scenarij. Frustrirajuće, zar ne? Sad moram napraviti određene prilagodbe kako bih ga spriječio da završi moju priču onako kako nisam planirao. Na njegov paragraf nadovezat ću vlastiti redak u kojem upozoravam Johnnyja, a on obećava da se to više neće ponoviti. Sad priča može teći dalje, nadam se bez daljnjih preinaka.

♦♦ MEĐUTIM, JOHNNY SE I DALJE UPLIĆE U MOJU PRIČU.

Počelo je. Johnny radi grimase upućene svom prijatelju iz prvih redova. Gledate i ne vjerujete. Vaš paragraf u priči potaknuo je Johnnyja da još više ometa vaše predavanje i tjera vas da ga udaljite s nastave. To nije bilo u mom scenariju za današnji dan.

♦♦ NAŠI SU DANI ISPUNJENI PREPRAVLJANJEM PRIČA, A MI I NE PRIMJEĆUJEMO.

Mnogo puta promjene radnje nisu one koje smo priželjkivali. Ne želimo zvati roditelje obavještavajući ih da se njihovo dijete ponaša neprimjereno. Mnogi događaji nisu dio plana, ali tuđim se odlukama naša priča mijenja i mi postajemo frustrirani.

Priznajem da se moja priča uvelike odstupa od onoga što pišem ujutro, i to je u redu. Također prepoznajem da ću imati malo kontrole nad svim promjenama. Drugi će ljudi, bez mog dopuštenja, pridonijeti mojoj priči, i vjerojatno se neću složiti s tim što pišu, ali neće me toliko frustrirati jer to jer za mene to više nije ništa novo.

♦♦ SAD RAZUMIJEM da je najbolji dio ovoga koncepta činjenica da i moja djela imaju učinak dodavanja paragrafa u priču onih s kojima dolazim u kontakt. Ja ću biti suautor u tuđim pričama.

Kao učitelj svaki dan upisujete retke u priče svojih učenika. To je velika odgovornost.

Po čemu se knjiga života vaših učenika razlikuje nakon što napuste vaš razred? Je li njihov sretan završetak i dalje netaknut nakon vremena provedenog s vama? Kad razmišljam o tome, pitam se koliko sam puta potaknuo sretan završetak u priči svojih učenika. Pitam se koliko sam puta bio frustriran i rekao ili učinio nešto što je u pričama moje djece napisalo paragraf o porazu. Upitao sam se kako moja djela utječu na priče mojih kolega, moje obitelji, mojih učenika danas…

♦♦ NAŠA PRIČA NIJE SAMO NAŠA.

Većina je ljudi, prirodno, usredotočena samo na svoju priču. Čuvamo sebe pa i svoju priču želimo očuvati onakvom kakvom smo je napisali. Priče drugih ljudi nisu naš fokus.

Želio bih vas potaknuti da na trenutak razmislite o utjecaju koji imamo na tuđe živote. Kakav paragraf pišemo u pričama onih s kojima smo u kontaktu? Trebali bismo se na jedan dan manje usredotočiti na svoju priču, a više na priče naših učenika, naših kolega, naše obitelji. Pronađite načine da obogatite njihove priče.

………………

NAPOMENA

• SAD: Success in the Classroom – autor je članka i vlasnik bloga Sam RANGEL, koji poučava više od 20 godina, a čija je svrha doprijeti u srce obrazovanja i pomoći učiteljima na putu prema boljem uspjehu u učionici.
• Izvor: SuccessInTheClassroom.org
• Photo by Bethany Legg on Unsplash