Već tradicionalna izvrsna suradnja između Udruge slijepih Našice i učiteljice Patricije Hercog nastavila se i ove školske godine. Posebno prisna suradnja i zajedničke aktivnosti događaju se u listopadu kad Udruga sa svojim članovima i volonterima mnogim aktivnostima obilježava Dan bijelog štapa.

Svake godine 15. listopada obilježava se Međunarodni dan bijelog štapa posvećen slijepim i slabovidnim osobama. Prilika je to za posvećivanje potrebne pozornosti slijepim i slabovidnim osobama, tj. upoznavanju društvene zajednice sa specifičnim potrebama i životom slijepih i slabovidnih osoba. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, na svijetu živi 39 milijuna slijepih osoba, pa prevalencija sljepoće iznosi otprilike 5 na 1000 stanovnika. U Hrvatskoj se, u sklopu Registra osoba s invalidnošću, prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih u kojih postoji invalidnost na temelju tog oštećenja. Tako je u Hrvatskoj registrirano 17 371  osoba u kojih je uzrok invalidnosti sljepoća i znatna slabovidnost, pa prevalencija oštećenja vida kao uzroka invalidnosti iznosi 4 na 1000 stanovnika.

Tjedan dana prije susreta predsjednica Udruge Tatjana Bela i učiteljica Patricija Hercog dogovorile su i pomno odabrale zajedničke aktivnosti i prilagodile ih uzrastu osmogodišnjaka. Glavni cilj susreta bio je senzibilizacija učenika te edukacija o slijepim osobama,  obavljanju njihovih svakodnevnih aktivnosti koje videći rade s lakoćom, primjerice najobičnije hodanje, kretanje po prostoriji u kojoj je namještaj, hodanje s pomoću bijelog štapa.

Bijeli je štap prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje po poznatom području. Inicijativu za korištenje bijelim štapom, kao zaštitnim znakom slijepih osoba u prometu, dala je Guilly d’Herbmont 15. listopada 1930. No, tek nakon Drugoga svjetskog rata bijeli se štap, i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.

Uz predsjednicu Udruge, Tatjanu na susret su došli videća pratiteljica Marijana Knežević, koja radi u Udruzi kao pratiteljica članovima, te član Udruge slijepi mladić Borna Bela, koji uz sljepoću od rođenja ima i motorička oštećenja. Borna je u razred učiteljice Patricije prvi put kročio kao devetogodišnji dječak.

Sada je kao sedamnaestogodišnji mladić samouvjereno ušao u već dobro poznatu učionicu i opušteno poveo razgovor s veselom devetorkom drugašića. Donio je učenicima mnoštvo pomagala za slijepe: Perkinsov stroj, Pronto – elektroničku bilježnicu, prijenosno računalo s ugrađenom govornom jedinicom za osobe s oštećenjem vida i Brajev redak, društvenu igru Čovječe, ne ljuti se, Rubikovu kocku i Domino za slijepe, geometrijski pribor za slijepe, tri slikovnice na Brajici: Pinokio, Miffy, Vjeverica Marta i žir Bocko, kalkulator s govornom jedinicom, zvučnu loptu za igranje, ručni sat s govornom jedinicom te reljefnu kartu Republike Hrvatske za slijepe.

Učenici su sa zanimanjem promatrali i učili sve što im je Borna prikazao i predstavio. Još jedno novo i zanimljivo iskustvo u školskim klupama drugašića iz Budimaca zaokružilo je priču o senzibiliziranju učenika za slijepe osobe u našem društvu.

■  Piše: Patricija Hercog, učiteljica razredne nastave, savjetnik ■ OŠ Hinka Juhna, Podgorač, PŠ Budimci ■