Kako dijete mlađe školske dobi privući i zainteresirati za glumu i sudjelovanje u radu dramske skupine, kako ga potaknuti da izrazi  dar za glumu koji nosi u sebi – za mene je bilo pitanje svih pitanja, učiteljicu s relativno malo staža, veliku zaljubljenicu u glumu i scenu. Odlučila sam probati.

To je bilo prije 20-ak godina. S malim glumcima radim i danas. Živimo glumu, idemo od ideje do realizacije uz brojne maštovite kreacije. Prva su nam podrška roditelji koji su, između ostalog, naša vjerna publika.

Rad je u izvannastavnim aktivnostima vrlo zanimljiv, dopušta učitelju puno slobode i kreativnosti, a istovremeno je izazovan i zahtjevan.

S obzirom na to da su gluma, recitiranje, kao i pisanje tekstova za izvedbu na sceni moja velika ljubav, postala sam voditeljica dramske skupine još prije više od dva desetljeća.

Vrlo sam lako, brzo, a nerijetko i na neobične načine uočavala i otkrivala djecu koja imaju „ono nešto“, djecu koja su talentirana za glumu.

Znala bih takve školarce uočiti u školi tijekom odmora. Glas bi mi nekog djeteta zazvonio u ušima, privukao moju pozornost intuitivno mi govoreći kako je upravo takav glas – taj glas. Uglavnom sam uspijevala takvu djecu uključiti u dramsku skupinu.

Početkom rujna pozvala bih djecu, koja žele sudjelovati u radu dramske skupine, da pripreme neku recitaciju, šalu, priču ili da pripreme neobično predstavljanje sebe drugima i dođu u moju učionicu. Bilo je važno osmisliti i kriterije za takve aktivnosti. Dogovorili bismo termin naše kratke audicije nakon čega bi uslijedila analiza onoga što smo slušali i gledali. 

Naravno, osnovci i njihove prezentacije bili su raznoliki, ali redovito sam ih sve prihvaćala i uključivala u rad skupine. Potrebno je prilagoditi se onomu što dobiješ nastojeći izvući najbolje iz svakoga od njih, bez obzira što nisu svi jednako talentirani.

Nakon formiranja skupine uvijek dogovaramo pravila ponašanja, međusobnog ophođenja te ostala pravila potrebna za rad u skupini.

Donosimo plan rada i gradimo skladnu skupinu te poticajno ozračje tijekom svakog susreta.

Susrete uvijek počinjemo igrama socijalizacije kojima je cilj razvijati suradničke odnose, međusobno poštovanje, povjerenje i razumijevanje te pozitivan stav prema sebi i drugima.

Učimo poštovati tuđe mišljenje, razvijati kritički stav prema sebi i drugima, uočavati i uvažavati međusobne sličnosti i razlike.

Djeca vole improvizirati, sami ili u skupini. Ponekad im je dovoljno dati jedan predmet da osmisle i izvedu odličan scenski prikaz koji se odnosi na zadani predmet.

Uvodna aktivnost obično traje 10-ak minuta.

Nakon toga se pripremamo za nastupe na školskim događanjima.

Najizazovniji, ujedno i najljepši dio rada na satu dramske skupine,  predstave su koje zajedno osmišljavamo.

Tekst je prvi korak – temelj za nastajanje scenskog prikaza. Nastojim da to ne bude gotov tekst. Najčešće nam je polazište i poticaj za budući tekst scenskog prikaza bajka, priča, pjesma ili situacija koja se nekome od djece dogodila.

Tekst ili situaciju pročitamo ili ispričamo, interpretiramo kako bismo provjerili razumijevanje, a nakon toga slijedi najljepši dio.

Mijenjamo, nadograđujemo, unosimo nove likove i situacije, iznosimo ideje, dogovaramo mjesto i vrijeme radnje.

Djeca najčešće rade u skupinama i osmišljavaju tekst buduće predstave. Na kraju čitamo sve uratke i biramo tekst koji je većini prihvatljiv.

Dijelimo uloge pa uvježbavamo tekst.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

To je složen i dugotrajan proces. Probe čitanja, ponašanje na sceni, snalaženje u scenskom prostoru – niz je toga o čemu mali glumci moraju voditi računa (ne okretati leđa publici, ne pokrivati glumca koji govori, uživjeti se u lik, uvijek znati tko si, što radiš na sceni, kamo ideš, tko je lik s kojim razgovaraš, oko čega se vrti radnja i slično).

Za svaki su scenski prikaz potrebni i kostimi. Nastojimo ih osmišljavati sami tako da glumcima budu udobni i jednostavni, ali da im istovremeno pomognu iznijeti ulogu. Roditelji su nam u tom dijelu velika podrška. Tražimo neobične i jeftine, ali efektne materijale. Roditelji su kreatori i krojači. Uspijevaju pronaći tkanine, kartone, vrpce, vrećice i još koješta pretvarajući sve to u originalne kostime. Djeca pomažu bojiti, lijepiti, rezati pa su kostimi, zapravo, djelo cijelog tima.

Slično je i sa scenografijom u kojoj su nam roditelji neizostavna podrška. Redovito tražimo što maštovitija rješenja, dvostrane kulise koje mali glumci spretno mijenjaju.

Nakon što uvježbamo predstavu, slijedi premijera u učionici ili školskom atriju. Tijekom prve izvedbe, uz učenike škole, uvijek su prisutni i roditelji.

♦  RODITELJI – GLUMCI

Roditelji su uključeni i u glumačke aktivnosti. Oni su dio aktivnosti vezanih uz manifestaciju „S knjigom od jutra“ kojom obilježavamo Noć knjige u školi. Rado glume za svoju i ostalu djecu. Oni su autori pojedinih scenskih prikaza. Roditelji su nam najbliži suradnici i to je vrijedno svakog poštovanja.

♦  UČITELJI – GLUMCI

Učiteljice su se rado odazvale pozivu da budu dio predstave koju smo osmislili i izveli za doček prvašića prije niz godina. Priču Djed i repa prilagodila sam izvedbi za scenu i taj se potez pokazao odličnim. Učitelji – glumci – oduševili su roditelje i nove đake. Na sceni smo glumili, pjevali i plesali. Brojne su ideje i kreacije do realizacije. Uspješno glume i svim se aktivnostima neizmjerno vesele mali, ali i veliki glumci.

Čari su scene primamljive, zato uvijek dajmo oduška mašti i budimo kreatori nekih novih predstava. Veselimo sve oko sebe pa time i sami sebe!  

■  Napisala: Ljiljana SLUNJSKI, mag. prim. educ. mentor | OŠ Budaševo – Topolovac – Gušće ■

…………………….

LITERATURA: Dresto, V./Bosanac, A.: Prva predstava, Priručnik za voditelje početnike dramsko-scenskih skupina u OŠ, Zagreb, studeni, 2007. ■ Fileš, G. i suradnici (2008.). Zamisli, doživi, izrazi! Dramske metode u nastavi hrvatskoga jezika. Zagreb, 2008.