Strogo – da, temeljito – nego što, ali milost? Ne implicira li to da sam preblaga? Dijelim li više ocjene nego što zaslužuju?

Počela sam razmišljati o svojoj praksi ocjenjivanja. Jesam li previše popustljiva? Jesam li snizila kriterije? Jesam li se s godinama smekšala? Možda. Ili sam pogrešno razumjela njenu upotrebu riječi „milost“? Možda je mislila na finoću, lakoću, fluidnost. Zaista, jesam ispravila rad u roku od 48 sati od predaje, ali ne mislim da je to bilo nešto sasvim drugo.

Taj nevini komentar potaknuo me da razmislim o tome kako bismo trebali odrediti ocjenjivanje. Ne bismo li trebali ocjenjivati s odlučnošću, dosljednošću, objektivno, pošteno? Jesmo li ikad svjesno razmislili o svom stanju uma u trenutku kad započinjemo ocjenjivanje? Opisuje li možda izraz strogo ocjenjivanje naš tipičan pristup? Ili, još gore, ocjenjujemo li ponekad sa zamjeranjem?

Jedan je od razloga zbog koji nastojim ocijeniti radove što prije to što pokušavam zadržati stanje uma i svijesti i primijeniti iste kriterije prema hrpi papira. Rubrike svakako pomažu. Ipak, naučila sam jednu stvar od svog profesora s fakulteta, a to je da sve formule sadrže grešku. To mojim učenicima znači sumnju ako stvari nisu dovoljno jasne ili su subjektivne.

Stoga nemam formulu. Nakon 38 godina poučavanja ocjenjivanje mi je još borba. Iako nisam bila sigurna trebam li komentar svoje učenice uzeti kao kompliment, promijenila sam mišljenje. Ocjenjivanje s milošću? Prihvaćam.

………………

NAPOMENA: 

• FACULTY FOCUS –prati učinkovite strategije poučavanja.
• Izvor: facultyfocus.com