…jasno propisuje normu opterećenja prvašića: domaću zadaću zadavati tek od drugog polugodišta, a njezino pisanje ne bi smjelo trajati dulje od jednog sata.

To je velika prilika da naučimo dijete samostalno ispunjavati prve obveze u životu jer u prvom polugodištu nema ocjena, a za nenapisanu domaću zadaću u drugom polugodištu ne može biti kažnjen. Najvažnije je da dijete razumije da je domaća zadaća vrlo važna jer je potrebno razumjeti temu i činiti ono što je zadao učitelj.

Potpuna kontrola

Roditelji nerijetko misle da je njihov prvašić premali za samostalnost. Zato prolaze sve lekcije s njima, prepisuju cijelu domaću zadaću iznova ako se pojavi i najmanja pogreška. Katkad je to doista potrebno jer su neka djeca rastresena, nespremna za rad i brzo gube koncentraciju. U zajedničkom pisanju zadaće nema ništa loše, samo je važno prestati s tim na vrijeme.

Učitelji se slažu da je dijete već u drugom razredu sposobno potpuno samostalno napisati domaću zadaću ako je dotad proces bio dobro organiziran. Ako su roditelji skloni sve držati pod kontrolom, to može ugušiti malenoga, uskratiti mu priliku da se pokaže i postane neovisan. Tu se pojavljuju dva glavna problema u odnosima u obitelji.

Najprije, rijetki su roditelji koji ne gube strpljenje kada uče s djecom. Cijeli se proces pretvara u igru živaca za oboje te dijete s vremenom povezuje učenje s vikanjem i nezadovoljstvom i počinje se bojati neuspjeha jer prestaje vjerovati da će od njega nešto biti.

Drugo, potpuna roditeljska kontrola zamjenjuje uobičajenu ljudsku komunikaciju. Pokušajte obratiti pozornost na to komunicirate li i dalje s djetetom o raznim temama koje nisu vezane za školu. Dajete li mu potporu, pokazujete li interes za njegovo mišljenje i osjećaje? Ili se svi večernji razgovori svode na raspravu o domaćoj zadaći, ocjene i školu?

Pustiti da se stvari događaju same od sebe?

Dopustiti djetetu da uči samostalno i potpuno ignorirati učenje nisu dvije iste stvari. Zadaća roditelja koji želi odgojiti samostalno i samoorganizirano školsko dijete jest ispravno postavljanje cijelog procesa pisanja domaće zadaće. To se, prije svega, odnosi na stvaranje ugodnog okružja i atmosfere.

Uvedite pravilo kada je točno dijete dužno pisati zadaću i pridržavajte se rasporeda. Uvedite red na radni stol i uklonite s njega sve što bi moglo odvlačiti pozornost. Ostavite samo minimum potreban za obavljanje određenog zadaka. Isključite televizor i radio, uklonite sve gadgete, igre i igračke. Ako je moguće, najbolje je ne uključivati televizor, radio ili računalo otkada dijete dođe kući pa sve dok ne izvrši sve obveze. Na taj način neće niknuti pregovori o „još samo jednom crtiću“ prije sjedanja za zadaću. Osim toga, dijete će znati da će, što se prije pozabavi zadaćom, to prije vidjeti omiljene junake i poigrati se. No to ne znači da prvašić mora posjediti cijeli sat ne pomaknuvši se, on je za to fizički i psihički nespreman. Napravite stanku svakih 15 do 20 minuta i zamijenite mentalnu aktivnost fizičkom.

Pomažite, ali ne kontrolirajte

Kada dijete tek sjedne pisati domaću zadaću, treba ga pitati što je zadala učiteljica, zna li kako riješiti zadatke? Ako mu nešto nije jasno, objasnite na primjeru. Zatim se otiđite baviti svojim poslom. Ne treba misliti da će dijete, kad ostane bez nadzora, „dubiti na glavi“. Ako mu u sobi ništa ne odvlači pozornost i prvašić zna da će biti lišen svih zadovoljstava dok ne riješi domaću zadaću, on će ju jednostavno mirno obaviti.

Nameće se pitanje, kako onda provjeriti je li dijete sve ispravno napisalo? Idealan odgovor je – nikako. Sustav ocjena i služi tomu da dijete shvati da nenaučena lekcija ima posljedicu. Nakon nekoliko dvojki shvatit će da se potrebno malo potruditi za pohvalu učitelja, mame i tate.

Recite dijetetu da ćete mu uvijek pomoći ako ima poteškoća. I budite spremni odgovoriti na zahtjev u bilo kojem trenutku. Pokušajte uvijek govoriti mirno, jednakim i umjerenim tonom, bez iritacije i nezadovoljstva. Tada će dijete doista doći k vama svaki put kada treba objašnjenje.

No zadatak roditelja nije samo pomoći u borbi s novim teretom u ovome teškome i kritičnom razdoblju nego i objasniti djetetu zašto treba učiti. Uobičajena prijetnja da će „postati smetlar“ nema efekta jer to je za prvašića predaleka perspektiva. No priča o tome kako je mama voljela prirodu i društvo i zato je postala doktor i sad liječi ljude, a tata može riješiti svaki zadatak jer je u školi volio matematiku mnogo je bolji i praktičniji način.

………………

NAPOMENA:

• Ja roditelj – portal za mame i tate i sve koji to žele postati
• Izvor: ya-roditel.ru