Igra je djetetova primarna i prirodna aktivnost. Već u predškolskoj dobi dijete kroz igru stječe prva samostalna iskustva u interakciji s okolinom. Poznati povjesničar kulture Johan Huzinga posvetio je jedno cijelo djelo upravo igri nazvavši knjigu Homo ludens, što znači da čovjek jest biće igre.

Kako se ljeto približava kraju i rujan kuca na vrata, vjerujem da svaki učitelj osjeća svojevrsno uzbuđenje, ali i napetost zbog nove školske godine, pogotovo ako se radi o prvim razredima ili ako učitelj ulazi u razred koji mu je nepoznat. Budući da već duži niz godina radim u produženom boravku, imala sam priliku raditi u različitim kombinacijama razrednih odjela. Zaključila sam da tih prvih mjesec dana, a pogotovo prvih tjedan dana u novoj sredini, iziskuje vrlo dobru organizaciju i raspored aktivnosti kako bi i učitelju i učenicima što lakše i bezbolnije prošao period „privikavanja”.

U sljedećih nekoliko odlomaka s vama ću podijeliti ideje i igre za upoznavanje, prepoznavanje i općenito za rad na grupnoj koheziji kojima se i sama koristim tijekom školske godine. Budući da radim u produženom boravku, te aktivnosti nastojim prilagoditi situaciji u razredu tijekom cijeloga dana, a oni koji ne rade u boravku, te aktivnosti mogu koristiti na satu razrednog odjela.

Izvorni autori tih igara nisu mi poznati. Skupljala sam ih i zapisivala još od studentskih dana metodom usmene predaje, stoga molim da mi nitko ne zamjeri njihovo korištenje.

PRVI TJEDAN: IGRAJMO SE ZAJEDNO

• 

♦ MOJE IME ♦

Igra služi učitelju i učenicima kako bi lakše zapamtili imena ostalih članova kolektiva. Potreban nam je veliki hamer papir (ili, ako je učitelju tako lakše, samo školska ploča) i raznobojni markeri (krede).

Skupina stoji u krugu, a hamer papir nalazi se na podu u sredini kruga. Učitelj započinje aktivnost tako da na hameru napiše svoje ime markerom po izboru. Učenici dobiju uputu (ako znaju napisati svoje ime) da odaberu najdraži marker kojim će se slobodno potpisati na hamer. Potpis može biti napisan ukoso, okomito, krupnim slovima, sitnim, bilo kojom bojom i sl. Nakon što su se svi učenici potpisali, sjednemo na pod oko hamera i započinjemo razgovor. Svaki učenik pokaže što je napisao i objašnjava zna li zašto je dobio baš to ime. Neki učenici možda znaju ima li njihovo ime kakvo skriveno značenje, poruku ili je preuzeto iz nekoga drugoga govornog područja te mogu te informacije podijeliti sa skupinom. Ako učenik ne zna priču o svojem imenu, neka kaže zašto je odabrao baš tu boju kojom je napisao ime. Tom aktivnošću možemo saznati i imaju li učenici najdraže boje.

♦ VJETAR PUŠE ♦

Za tu aktivnost potrebno je imati sjedeća mjesta za sve sudionike, osim za onog koji započinje igru u krugu. Bilo bi dobro da u igri uvijek sudjeluje i učitelj kako bi učenici mogli saznati osobne stvari i o njemu. 

Učitelj stoji u sredini kruga, učenici sjede na stolcima. Učitelj može reći: „Vjetar puše, vjetar puše za sve one koji imaju brata.” Tada moraju ustati svi oni učenici koji imaju brata i pronaći drugo mjesto. Budući da se u igru uključuje i učitelj, učenik koji ostane zadnji stajati i ne uspije pronaći slobodni stolac ostaje u krugu i zadaje novi zadatak. „Vjetar puše, vjetar puše za sve one koji žive u kući.” Ideja je puno, a saznati se može zaista sve.

Na taj način učenici saznaju informacije o drugima, ali da se ova aktivnost ne bi pretvorila samo u trčanje od stolca do stolca, nakon nekoliko promjena mjesta prozovem nekog od učenika i pitam ga je li zapamtio tko ima brata, tko ima kućne ljubimce i sl. Nastojim da se stalno ponavljaju imena učenika o kojima se govori. Ako želite igru učiniti zanimljivijom, dodajte pravilo koje kaže da nakon što „vjetar zapuše”, učenici ne smiju sjesti na stolac lijevo i desno od mjesta na kojem trenutačno sjede, nego moraju pronaći neko udaljenije mjesto za promjenu stolca.

♦ MALA ŠKOLA PANTOMIME ♦

Ova nam aktivnost služi da saznamo nešto o učeniku, ali da on to ne izgovori, nego pokaže. Pantomimom sam se koristila, na primjer, da učenici pokažu najdražu životinju ili opišu što žele biti kada odrastu.

Zanimljiva, aktivna i raznovrsna aktivnost u kojoj su uvijek svi učenici rado htjeli sudjelovati.

♦ IGRA PREPOZNAVANJA ♦

Ova igra može se igrati u bilo kojem razredu, ali u prvom razredu tek nakon što su učenici dovoljno upoznali svoje nove prijatelje.

Skupina na početku stoji u krugu, a jednom učeniku koji stoji u sredini kruga stavimo povez na oči. Razred pjeva pjesmu i polako hoda ukrug držeći se za ruke. Kako bi svi mogli ravnopravno sudjelovati, bilo bi dobro kada bi pjevali pjesme koje su učenicima poznate iz glazbene kulture. Kada pjesma završi (ili na neki dogovoreni znak), učenik s povezom na očima krene prema učenicima. Zadatak je prepoznati prvog učenika kojeg dotakne. Tom igrom potičemo učenike da bolje promatraju svoj kolektiv, razmišljaju o tome kako tko izgleda, nosi li tko naočale, ima li netko dugu ili kratku kosu i slično.

♦ KOŠARA IZNENAĐENJA ♦

Za ovu igru potrebna je košara (ili bilo kakva kutija, posudica) i priprema različitih kartica/papirića. Na karticama se nalaze tri kategorije, zato se zove košara iznenađenja. Kategorije su „pitanje”, „sport” i „pokaži što znaš”.

U kategoriji pitanja na karticama se nalazi pitanje za učenika. To može biti pitanje u vezi sa školom, obitelji ili gradivom koje se trenutačno obrađuje. U kategoriji sporta na kartici piše neki sportski zadatak. Na primjer, napravi pet čučnjeva, dodirni nos i okreni se za 360 stupnjeva, stoji jednu minutu na jednoj nozi. Zadnja kategorija – „pokaži što znaš” – znala je biti nezgodna jer nisu svi učenici uvijek spremni pred drugima pokazati svoje vještine i hobije. Učenici su u toj kategoriji znali pjevati, plesati, pričati viceve…

Tom sam se igrom uglavnom koristila sa starijom djecom jer je za sudjelovanje potrebno čitanje s kartica. Međutim, možemo je igrati i u prvom razredu tako da učenik izvuče karticu, a učitelj pročita što na njoj piše (dok ne nauče čitati). Kategorije treba prilagođavati dobi učenika.

• 

• 

♦ LOZINKA ZA BROD ♦

Ovu igru preporučam za rad sa starijom djecom jer zahtjeva dublje razmišljanje, a zapravo uopće nije teška. Jedino što učenici trebaju znati jest kako se tko zove i preziva. No jednom kad odigrate tu igru, više je ne možete igrati jer svi znaju rješenje, tj. lozinku. 

Učitelj započinje igru pričom o čarobnom brodu na koji se ne može bilo tko ukrcati. Svaki putnik može na brod ponijeti samo dvije stvari i to isključivo uz izricanje jedinstvene lozinke koja je različita za sve učenike. Lozinka glasi: Na ovo putovanje ponijet ću samo ________  i_________.

Zatim učitelj kaže koja je njegova lozinka. Recimo: Na ovo putovanje ponijet ću samo sendvič i žarulju. Učenici moraju razmisliti zašto je baš to moja jedinstvena lozinka. Dopušteno im je postavljati pitanja, a ja smijem odgovarati samo s da ili ne. Budući da je moje ime Sanja Župan, smijem ponijeti samo predmete čije ime počinje slovima s i ž. Tako učenik koji se zove Ivan Horvat treba reći: Na ovo putovanje ponijet ću samo iglu i hlače. 

Cilj je igre da učenici prepoznaju lozinke drugih učenika i da se na kraju svi „ukrcaju na brod”.

♦ TAJNI DIRIGENT ♦

Igra koju su učenici u svim generacijama uvijek rado igrali! Vrlo dinamična, a opet tiha igra vježbanja koncentracije.

Učenici stoje u krugu. Odaberemo jednog učenika koji će izaći iz razreda i čekati vani dok ga ne pozovemo natrag. Odaberemo jednog od učenika u krugu ili učitelja koji će biti „tajni dirigent”. Odabir se vrši vrlo tiho i suptilno kako onaj učenik koji je pred vratima ne bi čuo dogovor. Tajni dirigent osoba je koja će „dirigirati orkestrom”. Kada se učenik koji je bio pred vratima vrati u sredinu kruga, dirigent započinje suptilno pokazivati neke pokrete. Ovisno o dječjoj dobi to mogu biti samo pokreti koji pokazuju sviranje nekog instrumenta ili može biti bilo kakav pokret (pljeskanje dlanovima, češkanje po uhu, okretanje oko osi i sl.). Orkestar (svi ostali učenici koji stoje u krugu) oponaša dirigenta i rade što i on. Igrač koji stoji usred kruga treba pogoditi tko je tajni dirigent, a dirigent nakon nekog vremena (npr. pet ili deset sekundi) mijenja pokrete pazeći da ne bude otkriven. Igrač koji pogađa ima pravo tri puta pogađati, a zatim se mijenja dirigent i ponovno jedan učenik napušta prostoriju kako bi se odabrao novi tajni dirigent.

♦ LIKOVNO PREDSTAVLJANJE – MOJ GRB ♦

Ova aktivnost odlična je za prvi razred, ali može se koristiti i u ostalim razredima. Radi se korelacija likovne kulture i prirode i društva. Učenicima se pokaže grb nekoga grada po izboru. Objasni im se što svaki grb predstavlja i zašto je na njemu baš to što je. Na primjer, na grbu grada Karlovca, između ostalog, nalaze se i dvije sirene. Ispričamo im priču o sirenama i nastanku grada Karlovca te spomenemo i četiri rijeke koje teku kroz taj grad. Sirene su jedan od simbola toga grada. Zatim im kažemo da zamisle svoj grb – kako bi izgledao, što bi bilo na njemu, koji motiv bi ih opisivao, kojeg oblika bi bio, zašto bi odabrali baš to…

Nakon što učenici nacrtaju svoje grbove koji ih opisuju i simboliziraju njihov život, hobije, želje i ono što vole, radove stavljamo na pano i radimo analizu i predstavljanje grbova. Na taj način učenici mogu dodatno predstaviti sebe i ono što vole, a ostali mogu na vrlo kreativan način zapamtiti još koji detalj o prijateljima iz razreda. Učitelj također može sudjelovati u toj aktivnosti.

• 

• 

♦ SUPERTALENT SHOW ♦

Tijekom rada u produženom boravku osmislila sam program bodovanja tijekom cijelog tjedna koji završava sa Supertalent showom koji se održava svaki petak. U stručnom žiriju Supertalent showa sjede kralj, kraljica i učiteljica. Kralj i kraljica učenici su koji su tijekom tjedna pokazali uzorno ponašanje u svim kategorijama i mogu poslužiti kao primjer ostalim učenicima (učenje, zadaće, ponašanje, što god učitelj smatra bitnim). Jednog smo učenika uvijek odabrali da bude voditelj i on je najavljivao izvođače.  Izvođači su izvodili svoje točke, a stručni je žiri nakon svake izvedbe komentirao i davao primjedbe. Nakon svih točaka žiri daje svoje bodove/ocjene i proglašava pobjednika Supertalenta.

Učenici su zaista znali imati sjajne izvedbe. Od klasičnog pjevanja, plesanja i pantomime sve do izlaganja na stranim jezicima, predavanja o papigama i zanimljivih pokusa. To je također zabavna i edukativna aktivnost koju su voljeli čak i oni učenici koji se inače ne vole previše izlagati i govoriti pred skupinom.

♦ ZAKLJUČAK ♦

• 

Igra je djetetova primarna i prirodna aktivnost. Već u predškolskoj dobi dijete kroz igru stječe prva samostalna iskustva u interakciji s okolinom. Poznati povjesničar kulture Johan Huzinga posvetio je jedno cijelo djelo upravo igri nazvavši knjigu Homo ludens, što znači da čovjek jest biće igre.

S obzirom na to da je igra čovjekova prirodna aktivnost, zaključujemo da bez igre nema ni učenja. Igra jezikom, jedan od osnovnih načina sporazumijevanja, a onda i prenošenja ideja, osjećaja i želja, a ne samo informacija, također je prirodna ljudska aktivnost (Peti-Stantić, 2009).

Stoga, drage kolegice i dragi kolege, u nadi da će nam nova školska godina započeti baš kao i igra, spontano i veselo, uvedimo učenike u novu okolinu bez stresa pružajući im jedino što poznaju još od ranog djetinjstva – igru.  

■  Piše: Sanja ŽUPAN, učiteljica razredne nastave |  OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb | Udana, majka dvoje djece. Na promociji diplomanata Učiteljskog fakulteta primila posebnu nagradu summa cum laude (s najvećom pohvalom studentu za izvanredna postignuća tijekom školovanja). Dobitnica Rektorove i Dekanove nagrade. U Zagrebu radi od 2011. godine. ■