Aktualno
JEZIČNI PUTOVI I STRANPUTICE ■ NASTAVNA I ŠKOLSKA GODINA
Je li pogrešno 7. rujna poželjeti sretnu novu školsku godinu?
objavljeno: 8. rujna 2020.

Nije, naravno da nije.

Podosta je neobično pa i ponešto zbunjujuće pročitati i čuti: Sretna vam nova nastavna godina.“ – Učenicima želimo sretnu novu nastavnu godinu.

Odmah da naglasim: Ne, nije pogrešno, ni jezično, a uglavnom ni činjenično (ovisno o tome što uopće želite reći), ali nije kao pozdravna riječ ni uobičajeno, onakva na kakvu smo naviknuti.

Pa se pitaju hrvatski govornici s različitih jezičnih razina: Nastavna godina? A što je sa školskom? Zar se školska godina više „ne smije izgovoriti“?

Kada bi netko rekao ili u kakvu komentaru 7. rujna napisao da je počela „nova školska godina“, krenulo bi iz određenih krugova drvlje i kamenje da nije školska, nego nastavna…

Pa hajdemo to ponešto raspetljati.

Što je školska, a što nastavna godina, kada koji izraz možemo upotrijebiti i tko smije „pogriješiti“, a tko ne bi smio baš nikako.

Nije prvi dan, nego već sedmi…

„Dragi roditelji, nastavnice i nastavnici, a posebno učenice i učenici, prvi je dan još jedne nove školske godine…“ kaže najviši državni dužnosnik na početku svojega obraćanja roditeljima, učiteljima i učenicima u ponedjeljak, 7. rujna 2020.

Kaže i – griješi. Jer nije prvi dan još jedne nove školske godine, nego sedmi dan, iako prvi u kojem učenici kreću na nastavu, odnosno prvi dan s nastavom. Zato je to prvi dan još jedne nastavne godine.

Jednostavno, onaj tko je pisao taj govor trebao bi znati kada počinje školska godina, a ona ne počinje ulaskom učenika u škole, nego novim ciklusom koji je zadan; uvijek je to isti datum, prvi rujna, a završava također uvijek istim datumom – trideset i prvim kolovoza. To je vremenski okvir školske godine: od 1. rujna tekuće do 31. kolovoza iduće kalendarske godine. I nije to baš tako teško zapamtiti te bi zasigurno trebalo biti dijelom opće kulture odraslih, visokoobrazovanih osoba, a osobito onih koji pišu govore za najviše državničke uloge.

Ako se u školu kreće na jesen, znači da je jesen – već počela?

Naime, kao što znamo da, kada se primjerice kaže: Kada krećeš u školu? – Na jesen. / Najesen.jesen ne počinje prije 23. rujna (kalendarski; meteorološki može varirati). No ipak povezujemo odlazak u školu s jeseni, premda jesen tada još nije počela. Nitko ne će reći: Prvi je dan jeseni, ako je prvi dan nastave ili prvi dan škole, a u školu idemo najesen. Tako ni s javnih mjesta, a osobito javnih položaja najviše razine, ne bi smjeli dolaziti podatci da je „prvi dan nove školske godine“, ako je taj prvi dan bio prije sedam dana.

Poruke koje dolaze s javnih funkcija svake vrste, a osobito s najviših javnih položaja, moraju biti činjenično i jezično točne, jer dopiru do stotine tisuća osoba te bitno utječu na jezičnu kulturu društva, ali ujedno i na bistrinu misli, u skladu s onom poznatom, općecitiranom Krležinom izrekom o neredu u jeziku i o neredu u glavi.

To pak znači da nećeš izjaviti da danas (7. rujna) počinje još jedna nova školska godina – jer to jednostavno – nije istina. Školska je godina ove, kao i svake godine, počela 1. rujna. Ove godine 7. rujna počinje nastava, a ne školska godina.

Postoji li uopće nastavna godina?

Da, postoji.

Iako…

Prije otprilike petnaest godina, na jednom skupu namijenjenom stručnom usavršavanju učitelja i profesora, netko je postavio pitanje o nastavnoj godini, a jedna od voditeljica skupa nije odgovorila na pitanje, nego se obrušila na sâm naziv – da on službeno ne postoji, da je to novoizmišljotina. Bio je to poprilično neljubazan odgovor i nelagodna situacija za sve koji su se ondje nalazili (ne zbog sadržaja, nego zbog tona), i zato mi se sve skupa i urezalo u sjećanje.

Bez obzira na to je li postojao ili ne u terminologiji otprije petnaest godina, danas je svima jasno da taj naziv postoji, ne samo na skupovima, usavršavanjima ili u čavrljanjima na kakvim poluslužbenim razinama, nego i potpuno službeno, u odlukama ministarstva. Pa tako iz godine u godinu (ne znam precizno od kada, nisam uspjela utvrditi otkad se ustalio taj naziv ako je točno ono što sam čula na gore spomenutom skupu), na kraju svake nastavne godine, ministarstvo donosi službenu odluku (ili Odluku) o idućoj: kada počinje, kada završava i koliko nastavnih dana obuhvaća.

U najnovijoj piše: „Nastavna godina počinje 7. rujna 2020. godine, a završava 18. lipnja 2021. godine, odnosno 25. svibnja 2021. godine za učenike završnih razreda srednje škole.“ U svakoj koju sam uspjela pregledati, već po špranci, piše i ovo: „Nastava se organizira i izvodi najmanje u 175 nastavnih dana, a za učenike završnih razreda srednje škole najmanje u 160 nastavnih dana.“ Dakle, ne samo da postoji izraz nastavna godina, postoje i nastavni i nenastavni dani i svakom tko radi u školstvu to je potpuno jasno i bez posebnih definicija i obrazloženja.

Tko može, a tko mora znati razliku?                 

Bez obzira na to što potpisuju, izgleda da čelnim osobama u ministarstvu katkad  nije jasno koja je razlika; ili barem tako izgleda na temelju onoga što izjavljuju. Pa smo donedavno iz izjave u izjavu imali prigodu slušati kako izraz „školska godina“ ima svakojaka značenja, po potrebi govornika odnosno govornice: „Važno je da osiguramo da se ova nastava odvija što kvalitetnije, ali i da maturanti imaju iste uvjete kao i prethodnici što se tiče završetka školske godine. Tako da mi planiramo da ona za maturante završi krajem svibnja, a za ostale 26. lipnja.“ Ili, prošle kalendarske godine, u vrijeme štrajka: Ušli smo u crveno, izgledno je da će se školska godina morati produžiti, rekla je Divjak kratko dodavši da će se slijedom toga skratiti praznici.“

A i praznici su dio školske godine… (Samo kažem, zlu ne trebalo.)

I tako dalje… da ne nabrajam unedogled, slobodno i sami pogledajte na tražilici, primjerâ zamjene značenjâ uistinu je mnogo.

Smije li nas ljutiti ili barem malo razočarati ako ministar ili ministrica u službenim izjavama ne razlikuje školsku i nastavnu godinu usprkos tomu što potpisuje dokument koji se zove „Odluka o početku i završetku nastavne godine (…)“? Recite sami; ja bih rekla da nas smije (ljutiti), ako nam je stalo do preciznosti, do jezika i do – na kraju krajeva – kakva-takva znanja i odgovornosti. Jer, ako to ne razlikuje ministrica ili ministar obrazovanja, zar ćete očekivati da razlikuje netko u brzinskom komentaru na društvenoj mreži? Ili na tržnici? U liftu? Dok čekate u liječničkoj ordinaciji… ili da boja „primi“, kod frizera?

Iako, ne isključujem da će ondje „taj netko“ i razlikovati…

Ukratko, taj netkomože, a ministrica i ministar – moraju.

Na stranicama škola i još ponekih ustanova ili portala redovito se objavljuje kalendar školske godine. Zašto ne nastavne? Vjerujem da je iz svega dosad rečenoga već potpuno razvidno: zato što se objavljuje, ne samo raspored trajanja nastave, nego i raspored svih praznika, blagdana i nenastavnih dana. A sve to, od 1. rujna ovê do 31. kolovoza iduće, obuhvaća školska godina. I tako stalno, iz godine u godinu, ustrajno i nepromjenjivo.

Da ponovim: nije to baš tako teško razumjeti i zapamtiti…

I što sad? Što uopće smijem reći dok čestitam…  

Vratimo se na početak, na praktičnu uporabu jezika i na početak školske odnosno prvi dan nastavne godine.

Valja se obratiti učenicima. Koji terminus technicus upotrijebiti?

Ili, ostavimo se terminusa technicusa

Kako djeci poželjeti sreću, što im čestitati?

Nastavnu godinu?

– Pa… smijete; i nastavnu, iako – ja ne bih.

Sretna vam nastavna godina! – Zar ne zvuči loše?

Pa djeci se oduvijek čestita nova školska godina… uostalom, ne traje dječji (učenički) boravak u školi samo do posljednjeg nastavnoga dana, traje i dalje, što im za tô dalje više ne želite sreću?

To znači da možemo učenicima poželjeti sretnu novu školsku godinu prvoga nastavnoga dana, primjerice 7. rujna, bez obzira na to što je ona počela već tjedan prije.

Dragi učenici, sretna vam nova školska godina! – Rekli to prvoga ili sedmoga rujna, svejedno, sve je točno, i jezično i izvanjezično, i sve je još uvijek – na vrijeme.

No nemojte pritom izgovarati: Danas je prvi dan nove školske godine, jer je to, jednostavno, činjenično pogrešno.

Međutim, već uz malo intervencije, možete stvari znatno popraviti: Dragi učenici, za vas je danas početak nove školske godine. Kada dodate to „za vas“, više ne griješite, za njih uistinu jest, kao (uglavnom) i za njihove roditelje, a za učitelje, profesore i sve one koji su profesionalno vezani uz školu i taj posao, nije. Za njih je školska godina počela kada službeno i počinje. I to je potpuno normalno, jasno i međusobno usklađeno, da oni koji su profesionalno za nešto vezani, znaju i te profesionalne nijanse i u rječniku i oblicima primjerena izražavanja, a i u praksi, ne isključivo jezičnoj, nego i ovoj, životnoj, rukama opipljivoj.

Kada ćemo koga ispravljati…                 

I da zatvorimo krug: Kada netko u komentarima na nekoj društvenoj mreži, u neobveznom razgovoru napiše da je 7. rujna počela nova školska godina, hoćemo li ga ispravljati? Kada dijete to kaže, hoćemo li ga ispravljati? Pa i srednjoškolac, primjerice, da srednjoškolac izjavi da je počela nova školska godina, a to izgovara 7. rujna, hoćemo li ga ispravljati?

Sad to više nije pitanje samo jezične kulture, nego kulture.

Kada ćemo koga „ispravljati“…

To je malo teže utvrditi negoli odrediti jezični i izvanjezični doseg i opseg nastavne i školske godine.

Moj je osobni izbor da ne bih nikoga od njih ispravljala, a osobito to ne bih činila pred drugima. Osim ako razgovor nije upravo o jeziku…tada to i ne bi bilo ispravljanje, nego dio rasprave. Ali ako se razgovor ne vodi o jeziku i taj pogrešan izraz ne utječe na sadržaj rasprave, ne bih prekidala temeljnu nît da bih ispravila sugovornika, a osobito u jednom potpuno neslužbenom, svakidašnjem razgovoru. Takvo prekidanje za mene više govori o onome tko prekida, nego o onome koga se prekida.

Čestitajmo od srca, tko želi razumjeti, razumjet će – ali vi, s javnih prozora, dajte, ipak malo pripazite…

Predsjednicu ili predsjednika Republike također ne bih ispravljala, ni privatno, ni pred drugima, ne samo zato što i nemam prigodu za to, nego i zato što bi to također bilo nelagodno i neugodno, uostalom, ne bismo smjeli brljati po tuđim jezicima, kao što ne bismo ni po tuđim tanjurima, ni po tuđim životima, tako barem ja to gledam, vezano i uz jezičnu i uz općeživotnu praksu; ali zato bih pisala i pišem o tome; načelno, i s konkretnim primjerima; da s takvih položaja, kao i s ministarskih, saborskih, pa i županijskih, gradskih, mjesnih, ravnateljskih i ostalih upravnih i javnih, itekako treba imati svijest o jeziku, znanje o jeziku pa upućeno i osviješteno upotrebljavati svaku riječ, kao i osviješteno i sa znanjem pretakati u riječi svaku misao. To je obveza prema ljudima koje vodiš, bez obzira na to jesi li ravnateljica škole ili predsjednica države, to je obveza i prema sebi samomu, da se ne posramljuješ kao osoba, da ne dovodiš u pitanje svoje službeno i osobno obrazovanje i pismenost, i, uostalom, obveza da pokažeš poštovanje prema javnomu prostoru kojemu služiš na poslu koji si odabrao. Tada je bitno jesi li napisao da je upravo počela školska godina… jer je to isto kao da si napisao da je upravo počela jesen, da je prvi dan jeseni.

A svi znaju: iako škola kreće na jesen, nije jesen.

Isto tako nije ni prvi dan nove školske godine, ali to nam ne priječi da upravo nju, cjelokupnu, zazovemo te poželimo:

Sretna vam nova školska godina.

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana MOSTARKIĆ, profesorica hrvatskoga jezika, autorica udžbenika i drugih popularnih, stručnih i znanstvenih tekstova, voditeljica radionica stručnoga usavršavanja i dugogodišnja suradnica časopisa Jezik