Nakon središnje informativne emisije Hrvatske radiotelevizije mediji su zabrujali viješću da se „uvodi mala matura“. Pod tim je naslovom uostalom objavljen i televizijski prilog koji potpisuje novinarka HRT-a koja prati obrazovanje, Sunčica Findak: Uvodi se mala matura!

Ovdje možete pogledati prilog HRT-a, sugovornici nijednom riječju nisu spomenuli nikakvu maturu, ni malu, ni veliku. Govorili su o – nacionalnim ispitima.

ŠTO SU NACIONALNI ISPITI?        

Što su nacionalni ispiti, može se lako pronaći na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Jasno je da su to ispiti koji ne služe završnomu ocjenjivanju učenika, nego im je svrha davanje povratnih informacija, ponajprije učiteljima i učenicima, o uspješnosti učenja i poučavanja.

Na spomenutim stranicama, vrlo je jasno i precizno obrazloženo:

„Nacionalni ispiti standardizirani su postupci kojima se provjerava u kojoj su mjeri učenici sposobni koristiti ključna znanja i vještine iz pojedinih nastavnih predmeta, s ciljem praćenja i unapređivanja učinkovitosti rada u školama.

Nacionalni ispiti ne služe ocjenjivanju učenika, već je uloga nacionalnih ispita formativna.

Oni služe nastavnicima i učenicima kao informacija o postignuću učenika i ostvarivanju dogovorenih obrazovnih standarda.

Nacionalni ispiti provode se periodično tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja pod usporedivim uvjetima, u isto vrijeme i na jednak način za sve pristupnike.

Nacionalni ispiti obično se provode na reprezentativnim uzorcima škola i učenika, ali mogu se provoditi i na svim učenicima.

Ispite provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji sa školama.“

KAKO NASTAJU NACIONALNI ISPITI?

Obrazovna politika 0dnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja prema prioritetima obrazovne strategije određuje cilj nacionalnih ispita, a zatim je na Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja da prema već određenu cilju stvori model ispitivanja – u kojim će se razredima ispiti provoditi, koje predmete obuhvatiti, koji uzorak; i drugo. Centar pritom surađuje s velikim brojem stručnjaka jer je stručnost jedina odrednica kojom se vode; takvu percepciju uostalom Centar ima i među učiteljima i profesorima, odnosno zaposlenima u obrazovanju. Naime, kad god se raspravljalo o povjerenju u obrazovne institucije, Centar je uvijek dobio visoko (ili i najviše) mjesto (barem u neformalnim razgovorima i anketama; u ovome trenutku ne znam postoji li kakvo ovjereno istraživanje takva zadovoljstva).

Iz 2016. godine potječe Model sustava nacionalnih ispita koji je u međuvremenu potrebno revidirati s obzirom na uvođenje novih kurikula, a to se još nije dogodilo.

Uobičajeno je da nacionalni ispiti provjeravaju ili kurikul, ili kompetencije. U dosadašnjim ispitivanjima u pravilu su se provodile provjere kurikula te domena kompetencije rješavanja problema.

Sve to pokazuje da je potrebno provesti sustavnu analizu do sada učinjenoga te u skladu s njezinim rezultatima odrediti daljnji smjer nacionalnih ispita.

ŠTO JE DRŽAVNA MATURA?     

Državna matura, ili u starijim zapisima odnosno, danas, manje zastupljeno – ispit zrelosti, obvezni je završni pisani ispit kojim dio srednjoškolskih učenika stječe potvrdu (svjedodžbu) o završetku srednjoškolskoga obrazovanja.

Na stranicama Ministarstva nalaze se upute iz kojih se predmeta piše državna matura kao i obavijesti o drugim ključnim odrednicama toga završnoga ispita:

„Državna matura provodi se polaganjem ispita državne mature, odnosno polaganjem ispita obveznog i izbornog dijela.

Ispiti obveznog dijela iz sljedećih su općeobrazovnih nastavnih predmeta:
■ hrvatski jezik,

■ matematika i

■ strani jezik.“

UVODE SE NACIONALNI ISPITI, A NE DRŽAVNA MATURA

U svojim izjavama ravnateljica Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje Ivana KATAVIĆ nijednom riječju nije spomenula malu maturu, a jednako tako nije ni ministar znanosti i obrazovanja Radovan FUCHS.

Ministar je izjavio:

„Sad ćemo dati nalog Nacionalnom centru da krene s izradom projekta nacionalnih ispita i to za osnovne škole; po onome što su nam rekli u Nacionalnome centru, najbolja varijanta je provjera znanja u 5. i 8. razredu.“

Ravnateljica Centra Ivana KATAVIĆ u spomenutoj je emisiji komentirala:

„Jednako kao što se srednjoškolci upisuju na fakultete, tako će i osnovnoškolcima mjera za upis u srednju školu biti njihove ocjene koje su postigli tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja, ali i objektivna vrijednost vrednovanja (postignuta) kroz nacionalne ispite.

Nacionalni ispiti se usmjeravaju i na kompetencije učenika tako da oni mjere njegove temeljne kompetencije u matematici i hrvatskome jeziku, dakle gledamo ih kroz čitalačku i matematičku pismenost.“

Ministar je zaključio:

„Dobijete uvid ne samo u znanje pojedinih učenika, nego kakvi su učenici iz pojedinih škola, iz pojedinih područja. Možete analizirati što je dobro, što je loše, što treba popraviti.“

Iz tih izjava sasvim je izvjesno da je riječ o povratnim informacijama ponajprije učiteljima, zatim i učenicima, a nikako o završnom nacionalnom ispitu donošenja ocjena na kraju osnovnoškolskoga obrazovanja. Takav se završni ispit ne uvodi upravo zato što je riječ o učenicima još uvijek mlade (formativne) dobi te o ispitu koji se označuje kao „ispit visokoga rizika“. Stoga se takvu završnomu ispitu na kraju osnovnoškolskoga obrazovanja zasigurno neće pristupiti bez prethodnih većih javnih rasprava i dogovora.

No, već bi i uvođenje nacionalnih ispita kao postupka vanjskoga vrednovanja obrazovanja te kao način pružanja povratne informacije o uspješnosti učenja i poučavanja svakako bio dobar korak da se sustav usmjeri prema kvalitetnijem vrednovanju učeničkih postignuća, kao i prema ukupnom povećanju uspješnosti obrazovnih procesa.

Vijest o „maloj maturi“ bit će da je rezultat novinarske pogreške; ovaj put prilično velike jer se kao dezinformacija proširila javnim prostorom; iako je matura trebala biti – mala. No o takvoj maturi za sada, po svemu što se moglo čuti, nema riječi.

■ Autor:  Snježana MOSTARKIĆ ■