Znanost o mozgu stalno se razvija i nudi nove spoznaje, a one se reflektiraju i na nastavne strategije i metode poučavanja. O tome piše američki učitelj u mirovini Steve Hiles.

Tekst Najbolji pristupi učenju utemeljenome na mozgu umirovljenoga profesora i autora Stevea Hilesa objavljen je na mrežnim stranicama Steves’ Classroom Resources.

Mozak je središnji i najsloženiji dio ljudske anatomije, toliko složen da znanstvenici još uvijek ne znaju kako zapravo funkcionira, no 90-ih godina 20. st. dogodila su se brojna istraživanja i otkrića, a jedno od njih, bitno za učitelje i sve one koji se bave nastavom i obrazovanjem, glasi da svi ljudi uče slično; međutim, svatko uči na svoj način.

Ta je postavka jednako zamršena koliko i funkcioniranje ljudskoga mozga, stoga hajdemo istražiti o čemu je riječ, koje su dobrobiti „učenja utemeljena na mozgu“ i kako možete primijeniti dobro poznate metode u svojim učionicama.

Virtualno mapiranje mozga

Kao što sam već napisao, svaka osoba uči slično, ali na različite načine, u skladu s činjenicom da je mozak svake osobe jedinstven i neponovljiv. U istraživanjima, uz pomoć tehnologije, znanstvenici su uspjeli na neinvazivan način zaviriti u mozak promatrajući kako prima i procesuira podražaje. Pritom su mogli promatrati i zabilježiti različite dijelove mozga kako reagiraju na informacije kojima su izloženi. Rezultat je bilo virtualno mapiranje mozga kako bi se utvrdile posebne funkcije pojedinih dijelova.

S obzirom na to, danas imamo veće spoznaje gdje i na koji način dolazi do učenja te možemo razvijati strategije koje jačaju aktivnosti učenja.

Kao i svaki koncept ili teorija, učenje utemeljeno na mozgu ima svoja ograničenja i izvori informacija moraju se neprestance iznova provjeravati, a katkad i preispitati.

Ipak, mnogo je dovršenih i objavljenih istraživanja koja upućuju na vrijednost primjene znanstvenih otkrića u području mozga odnosno učenja koje je povezano s mozgom, kao i njegova unaprjeđenja.

Učenje utemeljeno na mozgu ne nudi magično rješenje

Tisućama godina učitelji poučavaju predmete od medicine do astrologije, od filozofije preko inženjerstva do umjetnosti; mnogi učitelji bili su pritom uvjereni da su najbolji oni učenici koji su na nastavi pozorni, prate sadržaje i aktivnosti te čitaju zadano, a kod kuće ponovno čitaju te ponavljaju u okviru pisanja domaće zadaće. Neki su učitelji zapazili da mnogi učenici, umjesto na uobičajene lekcije i zadatke čitanja, bolje reagiraju na kreativne načine poučavanja te su s takvim zapažanjima uskladili svoje nastavne programe.

Mnogi su učitelji uobičajenim načinima poučavanja uspjeli potaknuti učenike na učenje, dok drugi nisu. Povijest poučavanja ispunjena je učiteljima koji se ponašaju prema svakom učeniku individualno, kao i učiteljima koji smatraju da je dovoljno prema svima pristupiti na isti način. Naravno, svatko tko je ikad bio učenik sjeća se učitelja koji su bili entuzijastični i dinamični, kao i onih učitelja za koje je ulazak u učionici ponajprije bio još jedan svakodnevni dolazak na posao, a ne mjesto posvećenosti i strasti.

Eric Jensen napravio je bitan pomak u području učenja utemeljena na mozgu (UUM) izgovorivši da UUM nije panaceja ili magično rješenje koje će riješiti sve obrazovne probleme. Svatko tko tako tumači ulogu UUM-a drugima, dovodi ih u zabludu. Nema programa, primjera ili paketa UUM-a koji bi odgovarao svima i mogao se primjenjivati u svim školama. Stoga, ako tko pomišlja da će se usavršiti u samo jednom obliku poučavanja kako bi proizvodio briljantne umove, moramo ga razočarati: nije riječ o tome.

Načini reguliranja stresa u učionici

Na primjer, stres je bitan faktor u primjeni UUM-a, a istraživanja pokazuju da učitelji koji promišljeno uspijevaju upravljati razinom stresa u učionici, postižu bolje rezultate.

Mnogo je načina umanjivanja stresa u učionici, kao što je uključivanje tjelovježbe protezanja, određivanje i poštivanje odmora, poučavanje vještina suočavanja i primjena nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Istraživanja pokazuju da nadzor razina glukoze utječe na učenikovo pamćenje. Kako se glukoza regulira hranom, poticanjem emocionalnih i tjelesnih aktivnosti učitelji mogu upravljati nastavnim strategijama u smjeru zadržavanja optimalne razine glukoze kod učenika. Takav pristup pomaže učenicima jačati sposobnosti pamćenja. (Nastavit će se.)

■ NAPOMENA ■ Steve Hiles, američki profesor u mirovini i autor ■ SAD: Steves’ Classroom Resources – mrežne stranice namijenjene obrazovnim temama ■ izvornik: stevesclassroomresources.blogspot.com ■