U tekstu koji je objavljen još u svibnju – u američkom časopisu Forbes, a sada ga je, uz velik interes pratitelja na društvenoj mreži, ponovno prenio američki obrazovni portal WeAreTeachers – govori se o onome što stalno prati događaje vezane uz školstvo i rad škola u vremenu svjetske zdravstvene krize.

Odrasli ponajprije raspravljaju o tome trebaju li škole ostati otvorene ili ih je bolje zatvoriti, i u takvim su raspravama podjednako snažne obje suprotstavljene struje – jer zapravo svatko u takvoj raspravi polazi iz vlastita iskustva, a katkad i nekog dodatnoga interesa, i zato je teško objektivno, a još teže globalno prosuditi i donijeti konačne odluke. Zatim, raspravom su obuhvaćene i sve teme vezane uz pitanja koje su posljedice po fizičko zdravlje učenika i učitelja, kao i njihovih užih i širih obitelji, kao i koje su posljedice po obrazovanje, hoće li se propušteno ili nedovoljno obrađeno i razjašnjeno, ikako moći nadoknaditi.

Međutim, negdje po strani ostaje pitanje koliko osamljivanje i izdvajanje iz okoline – u kojoj učenici svakodnevno uobičajeno borave, stvaraju prijateljstva, dijele razmišljanja i osjećaje, udružuju se i druguju, doživljavaju prijateljstva i prve ljubavi… – duboko utječe na dječju pishu i ukupnu dobrobit njihova duševnoga zdravlja.

Mentalno zdravlje uvijek bi moralo biti ispred obrazovnih postignuća i ciljeva jer ono im je preduvjet.

Pročitajte što o tome govori američki novinar Nick Morrison u časopisu Forbes.

Odluka o ponovnom otvaranju škola u Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja jedan od najžešćih prijepora koji se javio vezano uz napore da se ublaže posljedice zatvaranja društva do kojega je došlo uslijed globalne zdravstvene krize (riječ je o proljetnom globalnom zatvaranju društva, nap.).

Međutim, dok su rasprave koje se vode u najvećoj mjeri usredotočene na pitanja učeničkoga obrazovanja i ispunjavanja obrazovnih ciljeva te kakve će, s obzirom na to, biti ukupne posljedice zatvaranja škola i obustave uobičajene nastave, zapravo mnogo veća ugroza učenicima prijeti od učinaka takva stanja na njihovo mentalno zdravlje.

U procijepu između vladinih i sindikalnih procjena

Dok je predsjednik Trump imao stanovite poteškoće s osobnim savjetnikom za zarazne bolesti, pa i u pitanjima ponovnoga otvaranja škole, vlada Ujedinjenoga Kraljevstva zarobljena je u svojim sukobima pri odlučivanju o planiranom povratku učenika u škole.

Predsjednik britanske vlade Boris Johnson očajnički nastoji ponovno pokrenuti gospodarstvo te je stoga najavio povratak u škole učenika najmlađe dobi, što uključuje svu djecu i učenike do 11. godine.

Učiteljski sindikati odbili su takav prijedlog i postavili svoje zahtjeve prije negoli se škole ponovno potpuno otvore. Među njima je i zahtjev za većim brojem testiranja, kvalitetnijim nadzorom i provedbom održavanja fizičkoga distanciranja te posebice istaknut zahtjev da se osigura dovoljno adekvatne opreme u svrhu zaštite učitelja i učenika.

Povjerenje sindikata u jamstva koja nastoji ponuditi britanska vlada, tvrdeći da se škole mogu ponovno otvoriti u potpunome povjerenju i sigurnosti, nije bilo nimalo osnaženo katastrofičnim podatcima o tome da je virus upravo u Ujedinjenom Kraljevstvu najsnažnije zastupljen u usporedbi s ostalim europskim zemljama, s najvećim brojem smrtnih ishoda, te na drugome mjestu u svijetu, odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država. (prema podatcima iz travnja/svibnja 2020. o kojem razdoblju govori članak)

Kada se izgubi fokus na bitno, prvo stradaju ljudske vrijednosti

Bitka koja je uslijedila na verbalnome planu doživjela je izrazito visoke razine razlijevanja otrova, žuči i gorčine, te je tako potpuno uklanjala bilo kakav oblik suosjećanja i solidarnosti pri suočavanju sa zajedničkim neprijateljem.

Učitelje se optuživalo da izbjegavaju obveze i odbijaju istupiti u ključnim trenutcima dok drugi itekako moraju odrađivati svoje poslove, a istodobno su učitelji optuživali svoje kritičare da su im namijenili ulogu pokusnih kunića izlažući tako i njih, i djecu koju poučavaju, opasnosti kojoj se još i ne poznaju razmjeri.

Dok je opća rasprava o tome što je najbolje za djecu usmjerena na pitanja popunjavanja praznina u njihovu obrazovanju, bitna sastavnica, na koju je zatvaranje škola imalo velik utjecaj, potpuno je ostala izvan fokusa.

U istoj mjeri u kojoj je vrijedno učeničko formalno obrazovanje – a vjerojatno i znatno više od toga – vrijedne su i društvene lekcije kojima su djeca izložena u svojim školama.

Djeci nedostaje druženje i igra s vršnjacima

Učenici u svojim školama uče igrati se s drugom djecom, uspostaviti i zadržati međusobne odnose, kao i niz vještina uključujući surađivanje, pregovaranje i umijeće kompromisa.

Stvarajući odnose s vršnjacima, kao i sa svojim učiteljima, djeca također uče kako uravnoteživati svoje osjećaje i kako razvijati društvene vještine, vještine koje će u najmanju biti toliko ključne u njihovim budućim životima, kao i sve ostalo što uče u školi.

Lišeni mogućnosti da se igraju i druže sa svojim vršnjacima i prijateljima licem u lice, mladi ljudi izloženi su opasnosti da izgube te vještine te da razviju osjećaj osamljenosti i nesigurnosti umjesto osjećaja samopouzdanja i povjerenja.

Povrh svega, s obzirom na stupanj ugroze koji su pandemija i sve njezine posljedice ostavile u njihovim obiteljima, javljaju se osjećaji očaja, straha i bespomoćnosti.

Između tragedije kojom se bolest sručila na živote i utjecaja na gospodarstvo, u opasnosti smo da podcijenimo koliko je cijelo to iskustvo traumatično za sve, a osobito za mlade ljude čiji se karakteri i osobnosti tek oblikuju. Utjecaj na mentalno zdravlje mladih ljudi mogao bi biti znatan i dugotrajan, neizmjerno utjecajniji od nekoliko izgubljenih mjeseci formalnoga obrazovanja.

Mentalno zdravlje preduvjet je obrazovnim

Iz toga bi razloga škole, kada se ponovno jednom otvore, morale biti usredotočene na dijete i učenika, da mu olakšaju u ponovnoj prilagodbi školskom životu te ga ohrabre u igri s drugom djecom, umjesto da im u fokusu bude natrpavanje građe i sadržaja koji su „propušteni“. Upravo iz tih razloga otvaranje škola, kao i zabrana djeci da se igraju jedni s drugima, pogrešno su vođeni i može izazvati daljnje štete.

Iz istoga razloga potpun su promašaj razgovori o otvaranju ljetnih kampova i škola kako bi u njima učenici nadoknadili „propušteno“, ili i ponavljali godinu.

Istina je da će učenici, kojima iduće godine u njihov život ulaze bitni ispiti, propustiti znatne dijelove nastavnih programa i sadržaja.

No umjesto da se upuštamo u mahnito učenje i poučavanje kako bismo osigurali utakmicu sa zahtjevnim ispitima, trebali bismo ispite prilagoditi tako da budu u skladu s učenicima i onim što se u ovome vremenu može realno ostvariti.

Morali bismo prepoznati da su učenici doživjeli traume, nelagode i izlazak s tračnica uobičajenoga života te s obzirom na to postupati. Jedino bitno je da pritom obraćamo jednako pozornosti, ako ne i više, na dobrobit njihova mentalnoga zdravlja, a tek zatim na dosezanje obrazovnih postignuća i ciljeva.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autor američkoga teksta: Nick Morrison, nezavisni novinar, osobito usmjeren na teme iz područja obrazovanja i školstva, suradnik brojnih novina i časopisa među kojima su Forbes, the Guardian i The Daily Telegraph  ■ SAD: Forbes jedan je od najuglednijih poslovnih časopisa na svijetu, sa sjedištem u New Yorku, SAD. ■ izvornik: www.forbes.com ■