„To što je boravak pred računalima uvršten u nastavne programe, ne znači da nije štetan“, piše Tanya Pierre, dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i savjetnica u obrazovanju iz američkoga grada New Yorka.

Članak Are Kids Spending Too Much Time on Laptops in School? objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Na početku mojega rada u nastavi primjena računala bila je pretežito mučna. Tek nekoliko uređaja na tridesetero učenika činilo je mnogo više štete no koristi. Kada se sjetim kako su učenici zaboravljali zaporke, programi dojavljivali pogreške, a ja daleko od vještina i znanja potrebnih za otklanjanje digitalnih kvarova – ne mogu reći da sam bila među prvima koji su prigrlili novu tehnologiju u učionici.

Na sreću, vremena se mijenjaju. Tehnologija zajedno s pridruženim uputama modernizira se i napreduje. Nije neobično da svako dijete ima svoj prijenosnik, a novi softveri usklađeni su s učeničkim potrebama.

Pojedincima bi se moglo učiniti da svako dijete ima dva učitelja, a ne samo jednoga.

No, nije tako. I nadalje imaju jednoga učitelj (poopćeno govoreći), sredstva za rad te učiteljevu sposobnost primjene tih sredstava u nastavi. Fina usklađenost triju sastavnica rezultira vrhunskim poučavanjem. Takav pothvat nijedna umjetna inteligencija nije uspjela samostalno ostvariti.

Neke stvari mogu i znaju jedino učitelji

Nema zamjene za osobu koja sjedi uz učenika, promatra ga dok radi i sluša što govori o zadatku koji ga je zaokupio. Nema. Pa ako računalo i isporuči blistave analize te ponudi i recept, uvijek će za njim ostati izgubljeni sloj složenosti i iznijansiranosti. Stroj ne može prepoznati nervozu, dosađivanje, loš vid, disleksiju ili nerazumijevanje uputa. Ljudsko oko i mozak sve to uočavaju te mogu smjesta reagirati prilagodbom ili poboljšanjem uputa. Računala mogu pustiti glas o onome što se događa, ali ne mogu prosuditi niti donositi odluke.

Stručni savjet: Programima za prikupljanje podataka i procjenu koristite se tek nakon što ste dobro upoznali svoje učenike, a i tada ih triangulirajte s drugim izvorima podataka.

Djeca se izlažu rizicima

Svi znamo da ne treba izravno gledati u sunce. Zurenje u ekrane ne razlikuje se osobito.

Ispostavilo se da – kada gledamo u zaslone – naše očne jabučice vole „preletjeti i površinski snimiti“ umjesto „zadržati se i proučiti“. Izravno isijavanje svjetlosti iz tih malih pravokutnika tijekom vremena postaje preveliko opterećenje za naše mrežnice.

To posebno vrijedi za čitanje. Razmislite o učenikovoj mogućnosti čitanja, ponovnoga čitanja i promišljanja u takvim uvjetima. Ako je odvraćanje pogleda i traženje stanke već nakon nekoliko minuta ugrađeno u učenikov um, što to znači za buduće aktivnosti koje zahtijevaju produljenu pozornost?

Ako razmišljate o tome kako neprekidno čitate sa zaslona digitalnoga uređaja (kao što činite upravo sada), to je podsjetnik da ste vrlo izgledno najprije počeli u knjižnici s knjigama. Dodamo li novo istraživanje koje pokazuje da učenici oko polovicu dana provode za ekranom, uistinu se mnogo toga nakupilo.

Stručni savjet:  Ako učenicima dodjeljujete zadatak pomnoga čitanja s dubokim razumijevanjem, papir je najbolji.

Opsjenarstvo visoke tehnologije

Učitelji s pravom vjeruju u vrijednost uključenosti pa svaki izvor ili nastavno sredstvo koji bi im to mogli priskrbiti, mogu se učiniti primamljivima. Ako su oči njihovih učenika opčinjene i prikovane dok im prsti lete po tipkama i stvaraju oblike i videozapise usko vezane uz osobna nagnuća, to može biti prilično ushićujuće.

No, ne budu li učitelji pozorni, mogli bi potratiti sve, a zauzvrat dobiti ne osobito mnogo. Svaki je učitelj uočio divan, ali bezsadržajan projekt. Do toga dolazi zato što je obrazovanje mnogo više od lijepe fasade. Rijetko postoje prečaci na teškim putovima, osobito u ovladavanju vještinama i stjecanju dubokih spoznaja i trajnih znanja. Stoga je ključno znati razlučiti kakav dojam pojedina aktivnost ostavlja na učitelja nasuprot tomu kakav utjecaj ta aktivnost istinski ima na učenikovo učenje.

Budite sigurni da učenici učenjem svladavaju kamene temeljce i idu za zvijezdama vodiljama; ako ostane što mjesta, to neka popunjavaju ekrani i tableti.

Stručni savjet: Ako se učenici na nastavi bave istraživanjem i objavljivanjem, neka donesu odgovarajuće knjige; također, imajte na umu da vrijednost predstavljanja projekta bude daleko sporednija od njegova sadržaja.

Ekrane u učionicama izostavite koliko god je to moguće

Svi znamo nekoga tko ušeće u kuhinju i pripremi vrhunske poslastice od sastojaka za koje bismo rekli da nemaju ni hranjive vrijednosti, ni slasti. U obrazovanju učitelj je taj koji postiže zapažene rezultate zastarjelim ili ograničenim sredstvima. Tako se izgrađuju veliki učitelji: Počinju s čvrstim temeljima, a zatim se dodaju šljokice i dragunlije.

Ne govori vam to zadrta antitehnologijska konzerva – to nam govore dokazi i činjenice o uspješnom poučavanju. Svaki uglednik u tom polju posvjedočit će vam da je tako.

A djeca jednostavno provode previše vremena pred ekranima. Poučavatelji ne mogu nadzirati koliko vremena djeca provode pred zaslonima kod kuće, ali mogu osigurati da u školi ne doprinose toj prekomjernosti.

Stručni savjet: Ako prijenosna računala i tableti nisu sama srž neke aktivnosti, budite prekomjerni u njihovu izostavljanju s nastave.

Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o ovoj temi. Možete ih podijeliti ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Tanya Pierre – učiteljica, ravnateljica i savjetnica u obrazovanju s više od dva desetljeća iskustva u nastavi; živi i radi u New Yorku ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji objavljuje tekstove o školstvu i obrazovanju ■ izvornik: www.weareteachers.com ■