Bitno je da se u ranoj dobi dijete dobro razvija, ali nemilosrdno praćenje djeteta u okvirima postavljenih „očekivanja“ štetno je za sve – kaže ravnatelj, istraživač i autor Julian Grenier.

Članak EYFS: Why we need to ditch the phrase “on track” objavljen je na obrazovnome portalu TES.

Otkad znam za sebe, vrednovanje ranoga razvitka djece svodi se na „praćenje“. To me podsjeća na potjere za velikim životinjama u koje se upuštaju fotografi na plaćenim safarijima diskretno izdaleka prateći svoje „objekte“. I baš kao što ondje čekaju da njihovi akteri zauzmu položaj za savršenu fotografiju, tako se i mi nadamo da će naša djeca biti u granicama „optimalnoga razvoja“ u trenutku provjere za upis u odjele predškolske i rane školske dobi (u Ujedinjenome Kraljevstvu riječ je o provjerama u dobi od 4 ili 5 godina, nap.).

Već je neko vrijeme jasno da takva usredotočenost na praćenje djece i utvrđivanje jesu li u skladu s očekivanjima, ima strašne posljedice. 

Otrježnjujući izvještaj Udruge za rani razvoj (EYA – Early Years Alliance – najbrojnija udruga za rani razvoj djece u Engleskoj, nap.) svjedoči o utjecaju takve prakse na mentalno zdravlje i osobni život zaposlenih u ranome obrazovanju. Kako jedan od ispitanika kaže: „Ne osjećam da živim, samo postojim.“

Potpun besmisao prakse u predškolskim odjelima opisuje Jim, odgojitelj, o kojem govori istraživački članak autorice Alice Bradbury: „Imam 22 prazne mape koje moram ispuniti – mora biti vidljivo da radimo!“

Naglasak na prikupljanju dokaza koji će pokazati da su djeca „na dobrome putu“ potpuno je promašen.

Kao što pokazuje David Dadau, tipovi očekivanja povezani s dobi djeteta svode se na  nagađanja. „Promatramo što pojedina djeca mogu u određenoj dobi i zatim to proglašavamo očekivanjem za svu djecu u toj dobi.“ Procjena djece pri upisu u daljnje faze ranoga obrazovanja ne smije se svoditi na jednoumno praćenje djetetova napretka prema 17 zacrtanih ciljeva razvitka u ranome djetinjstvu.

Rani razvitak: Zašto moramo osloboditi vrijeme za igru

Ne tvrdim da su ciljevi nebitni. Oni su zdravi indikatori djetetova napretka. Prema istraživanju Zaklade za obrazovanje (neprofitne organizacije usmjerene na smanjivanje socijalnih razlika među djecom i utjecaja socijalnih faktora na stupanj i uspješnost djetetova obrazovanja, nap.) razlike u učenju i obrazovanju koje postoje u predškolskoj dobi udvostručuje se na završetku razredne nastave te ponovno udvostručuje na koncu osnovne škole.

Djeca koja najviše stagniraju djeca su čija su imena na popisima primatelja besplatnih obroka u školskoj kuhinji.

Postizanje napretka u razvoju je bitno.

No moramo razjasniti što želimo da djeca u svojim ranim godinama iskuse, znaju i budu u mogućnosti činiti – a ne samo da ih tjeramo prema ciljevima. Kada nam budu jasni programi (kurikuli), tada ćemo imati i alate za procjenu i vrednovanje kako bismo provjerili je li dijete naučilo ono što smo nakanili da nauči.

Naravno, ne smijemo se usmjeriti isključivo na program. Velik dio najproduktivnijega učenja male djece događa se dok se ona igraju i slobodno istražuju. Kao osobe uključene u područje ranoga razvoja i obrazovanja, moramo stvoriti mjesto i prostor za takve aktivnosti te se pronicljivo i razborito uključiti i nježno ih izazvati na dodatne aktivnosti kada su potrebne.

Promjene u ranome razdoblju djetetova razvitka podrazumijevaju napuštanje rječnika koji uz djecu stavlja oznaku „na dobrome putu“ ili „prema očekivanju“ kao i zastrašujućega radnoga opterećenja (praćenja) koje dolazi uz takav pristup. Umjesto da ustvrdimo da dijete „nije na dobrome putu“ ili „ne doseže postavljena očekivanja“, možemo se usmjeriti na ono u čemu mu možemo dodatno pomoći.

To bi bila mnogo veća potpora u njegovu napretku od naših – na generalizacijama utemeljenih – izražavanja osjećaja i prosudaba o „niskoj sposobnosti“ i o postignućima vezanima uz djetetovu dob koja su „ispod očekivanja“ – a što se u pravilu, i jedno i drugo, može pretvoriti u samoispunjavajuća proročanstva.

Iskoristimo ovu prigodu i zauvijek napustimo „u skladu s očekivanjima“ u ranim godinama djetetova razvitka.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen ■ Julian Grenier, ravnatelj dječjega vrtića Sheringham Nursery School and Children’s Center, jedan od voditelja istraživačkoga centra East London Research School i autor nekoliko knjiga o ranome razvoju ■ TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■