Bake i djedovi su daleko ili i sami još uvijek rade, a nekvalificirane „tete čuvalice” nisu kvalitetno, ali su skupo rješenje. Ministarstvo rada najavilo je da će od ove jeseni vrtići diljem Hrvatske moći raditi u dvije smjene, a odmah je zatim predstavljen i projekt koji su pokrenuli Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kojim bi se iz Europskoga socijalnog fonda osiguralo 300 bespovratnih milijuna kuna. Tim bi se novcem trebalo omogućiti još više vrtića sa smjenskim radom te osigurati novo zapošljavanje za oko 700 odgojiteljica, stručnih suradnika i pomoćnih djelatnika.

Prema informacijama iz Ministarstva znanosti i obrazovanja smjenski program odgojno-obrazovnog rada do sada je imalo samo deset dječjih vrtića s radnim vremenom do 21 sat, dok su ostali dječji vrtići svoje radno vrijeme usklađivali s potrebama zaposlenih roditelja (do 17, 18 ili 19 sati). Na spomenuti projekt triju ministarstava javio se velik broj vrtića i ljetos je njih 25, mahom iz malih mjesta, osim pet splitskih vrtića, dobilo potporu za rad u dvije smjene. Zanimljivo je da se na natječaj za ponuđeni novac nisu javili vrtići iz najvećih hrvatskih gradova. Tragom tih informacija istražili smo kako su vrtići u velikim urbanim središtima organizirali svoj rad i jesu li prešli na rad u dvije smjene.

PEDAGOŠKA OPRAVDANOST SMJENE

Predškolske ustanove Grada Zagreba već godinama prilagođavaju radno vrijeme potrebama roditelja i njihova radnog vremena. Programom ranog i predškolskog obrazovanja obuhvaćeno je 31 216 djece u gradskim vrtićima Grada Zagreba. Redovitim programom obuhvaćeno je više od 90 posto djece, dok su obvezatnim programom predškole za djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu obuhvaćena sva djeca. Interes roditelja za produljenim radnim vremenom u ovoj pedagoškoj godini iskazan je u 14 dječjih vrtića za oko petstotinjak djece, a broj uključene djece ovisi o dnevnim potrebama roditelja. Djeca u predškolskoj ustanovi mogu boraviti od 5 do 21 sat, s naglaskom na to da boravak djeteta ne može biti dulji od deset sati dnevno – rekli su nam u Gradskom uredu za obrazovanje Grada Zagreba.

– U skladu s naputcima iz Gradskog ureda za obrazovanje mi organiziramo i rad s djecom koja ostaju duže, pa imamo ne samo dežurstva nego i produženi rad kao i rad u dvije smjene. Druga je smjena desetosatni redoviti program, ali organiziran drukčije i zadovoljava potrebe roditelja koji rade u poslijepodnevnoj smjeni. To su roditelji koji rade u nekoj od uslužnih djelatnosti, trgovini, pošti, školi, bolnici, banci… Djeca su jedan tjedan prijepodne kao i sva druga djeca u vrtiću, a drugi tjedan poslijepodne i tada u vrtić mogu doći tek od 11 sati i ostati do 21 sat. Raspored dnevnih aktivnosti malo im je promijenjen, jer imaju igru, pa ručak, spavanje, užinu, a tek potom u poslijepodnevnim satima odvija se glavnina pedagoških aktivnosti – rekla nam je Vesna Hrvoj, ravnateljica Dječjeg vrtića Bajka te nastavila:

– Naša je prednost što smo prije tridesetak godina bili okruženi velikim tvrtkama kao što su Tesla, Končar i ZET i što su njihovi djelatnici imali značajne potrebe za zbrinjavanje djece u poslijepodnevnim satima pa smo se kroz desetljeća uhodali u tom programu. U vrtiću imamo oko 900 djece na pet lokacija, a u središnjem su vrtiću smještene dvije mješovite odgojne skupine – jaslička i vrtićka – s pedesetak djece koje rade u smjenama. I taj je broj u posljednjih nekoliko godina konstantan. Ipak, većina djece odlazi kući poslije 18 sati i rijetko se dogodi da neko dijete ostane do 21 sat. Smjenski rad zahtijeva i angažman drugih radnika, jer valja pripremiti večeru za djecu, a spremačice rade tek kad djeca odu iz vrtića. Najvažnije je da u tim programima moraju biti kompetentne i stručno osposobljene odgojiteljice, jer su u poslijepodnevnoj smjeni same, bez pratećih službi i moraju biti sigurne i znati kako reagirati u bilo kojoj situaciji.

Danas nam djecu u te odgojne skupine upisuju i roditelji sa širega gradskog područja. Problem je što u pojedinim gradskim područjima nema dovoljan broj roditelja kojima je potreban smjenski rad, a ako se na anketu javi tek nekoliko roditelja za pojedinu lokaciju, onda je za dvoje ili troje djece u bilo kojem vrtiću nemoguće i financijski neisplativo organizirati smjenski rad.

Mislim da o smjenskom radu treba smireno razgovarati, jer jedno je najava da bi svaka četvrt mogla imati vrtić sa smjenskim radom, a kad se roditelje anketira onda je njihov odaziv i iskazana potreba vrlo mala. Potrebe postoje, ali je pitanje kako organizirati da sve bude ekonomski isplativo i pedagoški opravdano, jer doista nije dobro da dijete provede samo deset sati s odgojiteljicom u vrtiću.

Imamo i produljeni rad, ali to nije dežurstvo, već je riječ o dvije odgojne skupine za zaposlenike tvrtke Ericsson s kojom imamo ugovor. Djeca su deset sati u programu, ali budući da njihovi roditelji imaju klizno radno vrijeme različito je vrijeme dolaska djece u vrtić pa onda mogu biti i do 18,30 i da imaju čak i večeru, a rad odgojiteljica organiziran je prema takvoj satnici. I to nema nikakve veze s redovitim programom koji službeno traje do 17 sati, ali imamo dosta djece koja ostanu i pola sata ili sat dulje zbog nemogućnosti roditelja da dođu po njih, pa je za njih organizirano dežurstvo. Poštujemo odluku osnivača, ne ograničavamo roditeljima do kada moraju doći po dijete, ali moraju znati da dijete ne može u vrtiću provesti više od deset sati dnevno.

RJEŠENJE – PRODULJENI BORAVAK

Ravnateljica zagrebačkog DV Različak Sanja Hukavec napominje da su u proljeće prošle godine u vrtiću krenuli istraživati potrebe roditelja kako bi im ponudili eventualno i duži boravak od onoga osnovnoga do 17 sati, ali tada iskazane potrebe roditelja nisu znatno odudarale od onoga što im je vrtić do tada nudio.

– Svih ovih godina zadovoljavali smo potrebe roditelja tako da im djeca mogu ostati i dulje od 17 sati u vrtiću. Nismo imali previše zahtjeva za produženi rad, a u tom se trenu pokazalo da troje roditelja za četvoro djece trebaju i produljeni i smjenski rad, pa smo razgovarali o tome što im doista treba. Jer u smjenskom radu treba oformiti odgojnu skupinu koja doista radi naizmjence u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni i to se rotira na tjednoj osnovi. Roditelji su se odlučili za produljeni boravak. Početkom ove godine opet smo ih anketirali i iznenadilo nas je to da su se izjasnili da im treba produljeni rad u četiri od šest naših objekata, i to do 18 sati, čak ne dulje od tog vremena.

Za jedno je dijete bila potreba samo srijedom svaki drugi tjedan do 18,30 i mi smo to opet uz dogovor s roditeljima produžili kao dežurstvo. Ako roditelji budu tražili u većem broju dulji boravak, prilagodit ćemo se i tražiti organizacijska rješenja, ali za sad nema potrebe za novim zapošljavanjem. Oduvijek zadovoljavamo potrebe djece i roditelja, a od ove jeseni imamo i produljeni rad kao i ostali gradski vrtići. I uglavnom su to samohrani roditelji koji rade u smjenama pa im je nemoguće organizirati život drukčije nego da im dijete poslijepodne boravi dulje u vrtiću. U produljenom programu imamo dvadesetoro djece od 16 roditelja u četiri objekta i to je u odnosu na ukupno 440 upisane djece doista malo. I u tim je objektima organiziran rad do vremena kad je potrebno roditeljima.

Trudimo se kontinuirano raditi na unaprjeđenju kurikuluma, otvoreni smo za potrebe roditelja, ali ne do te mjere da bismo ugrožavali prava djeteta. I vrtićke objekte ujutro otvaramo prema potrebama roditelja oko 6, a ne u 7 sati kako bi svoje dijete mogli ostaviti u vrtiću prije početka vlastitoga radnog vremena, tako da su neka djeca u primarnom programu često i više od onih propisanih deset sati dnevno – zaključuje ravnateljica Sanja Hukavec.

SVE POTREBE ZADOVOLJENE

Grad Osijek ima jednu predškolsku ustanovu – Dječji vrtić Osijek – koji radi u čak 28 objekata i ima više od 400 zaposlenih.

– U vrtiću Potočnica već nekoliko godina organiziran je smjenski rad. Imamo ukupno oko 2900 djece u svim objektima, a u Potočnici imamo petnaestak djece, nekad više, nekad manje koja koriste mogućnost boravka u vrtiću u smjenama. Djeca čiji su roditelji iskazali potrebu dolaze do 11 sati u vrtić i borave u svojim matičnim skupinama, a poslijepodne se prebacuju u sobu koja je namijenjena za njih. Nismo morali tražiti nikakvo dodatno zapošljavanje, s djecom radi odgojiteljica koja je naša djelatnica kojoj odgovara taj kasniji rad u poslijepodnevnim satima. Potrebe za drugom smjenom imaju roditelji kojima je radno vrijeme takvo da ne mogu biti s djecom poslijepodne i anketirali smo ih i dobili podatak da bi trebalo po svakom pedagoškom odjelu po dvadesetak djece biti smješteno u drugu smjenu, ali pod uvjetom da im je taj vrtić u blizini. Međutim, nemoguće je to organizirati osim u Potočnici pa je u tom objektu samo dvadesetak djece u takvom programu i time zadovoljavamo potrebe roditelja na gradskom području – rekla nam je Marija Čabaj Štambuk, ravnateljica Dječjeg vrtića Osijek.

Iz Odjela za odgoj i školstvo Grada Rijeke dobili smo odgovor na upit u kojemu stoji da je u Dječjem vrtiću Rijeka upisano je 3171 dijete. Osim redovitoga cjelodnevnog programa, u vrtiću se uz smjenski program provode programi za djecu s teškoćama u razvoju, programi za djecu pripadnike talijanske nacionalne manjine, program obogaćen posebnim sadržajima sporta, program obogaćen katoličkim vjerskim odgojem, program obogaćen elementima waldorfske pedagogije, program rano učenje engleskog jezika, te program učenja talijanskog jezika.

Osim toga, Dječji vrtić Rijeka, koji je jedinstvena gradska predškolska ustanova, već punih 25 godina nudi roditeljima smjenski model rada, jer je takva potreba roditelja odavno prepoznata. U Podcentru predškolskog odgoja „Potok” djeluju dvije jasličke i tri vrtićke odgojne skupine u kojima je trenutačno 90 djece, čime se potpuno zadovoljavaju potrebe građana Rijeke. Naime, ni proteklih godina, kao ni danas, nema liste čekanja za ovaj program. Vrtić radi u dvije smjene, odnosno od 6,30 do 17 prva smjena te od 11,30 do 21,30 druga smjena – saznali smo iz Odjela za odgoj i školstvo Grada Rijeke.

DEŽURSTVA DO NAVEČER

Za razliku od većine hrvatskih gradova, u Puli je svakom djetetu koje ispunjava uvjete osigurano mjesto u vrtiću bez liste čekanja. Osim toga, Grad Pula već niz godina koristi sustav elektroničkog upisa djece u vrtiće, čime su roditeljima znatno sniženi troškovi upisa, a cijeli je proces transparentan i automatiziran. Takav sustav upisa Gradu omogućava da na vrijeme prepozna trenutačne potrebe te uskladi svoje kapacitete kako bi se svoj djeci osigurao siguran boravak u vrtiću. Od 386 milijuna kuna Gradskog proračuna u 2018. godini, čak 47,7 milijuna kuna osigurano je za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.

Kako bi roditeljima olakšali brigu i skrb za djecu, Grad Pula u vrtićima kojima je osnivač već ima organizirana dežurstva u popodnevnim satima koja su prilagođena radnom vremenu roditelja. Svake godine prilikom upisa roditelji navode imaju li potrebu za korištenjem dežurstva te u slučaju da potreba postoji dijete se u dogovoru s roditeljima raspoređuje u Dječji vrtić Izvor, u kojemu već više od 40 godina postoje organizirana dežurstva koja traju do 20,30 sati. Dosad nije bilo upita roditelja za radnim vremenom duljim od navedenoga, no u stalnom razgovoru s roditeljima prilagođava se radno vrijeme prema njihovim potrebama. 

U dežurnu skupinu u DV Izvor tijekom godine uključeno je šezdesetak djece odnosno do dvadesetoro djece na dnevnoj razini. U skupini ostaju djeca od prve godine života, nakon što prođu adaptaciju u svojim matičnim „jutarnjim” skupinama, pa sve do onih najstarijih. Ovisno o broju i dobi djece u dežurnoj skupini radi jedna odgojiteljica ili dvije, a budući da za dežurnu službu nema liste čekanja trenutačno su potrebe roditelja za smjenskim radom zadovoljene.

Djeca koja su u „dežurstvu” obično dolaze u vrtić u prijepodnevnim satima te su im svi sadržaji i aktivnosti identični kao u redovitim skupinama. Inače, Grad Pula, osim osnovnoga desetosatnoga programa, ima organiziran šestosatni i trosatni program te program predškole – priopćili su nam iz Ureda za informiranje Grada Pule.

IZMEĐU ŽELJA I STVARNIH POTREBA

Kako nam je rekla Ksenija Pletenac, pedagoginja Dječjeg vrtića Varaždin i trenutačno ravnateljica u zamjeni, njezin je dječji vrtić jedinstvena ustanova koja radi na osam lokacija.

– U vrtiću godinama imamo smjenski rad i to za nas nije nikakva novost, jedino što se promijenilo jest to da je tijekom godina pao broj djece za koju postoji potreba smjenskog rada. Naime, velike varaždinske tvrtke koje su radile u dvije pa i u tri smjene lagano su se ugasile, pa sad više nema toliko zahtjeva roditelja. Od sedamstotinjak djece koliko smo upisali trenutačno imamo 24 djece raspoređene u dvije mješovite odgojne skupine. Naši su korisnici roditelji koji rade u trgovini, liječnici, medicinske sestre i mnogi drugi pa s obzirom na njihov ritam rada ni odgojne skupine nisu homogene, jer roditelji katkad smjene mijenjaju na dnevnoj osnovi, a ne na tjednoj pa tako i dovode djecu u vrtić, ali ni to nam nije problem. Djeca su uvijek u desetosatnom programu, a vrtić je otvoren od 5,30 do 20,30 sati i nema potrebe da radimo dulje, iako smo nekad radili i do 22,30 sati – rekla je Ksenija Pletenac.

Jedino iz Službe za društvene djelatnosti grada Splita nismo dobili nikakav odgovor na naš upit o tome kako splitski vrtići rješavaju potrebe roditelja za smjenskim radom. No, sudeći prema onome što smo saznali u većim urbanim središtima, može se steći dojam da je početna teza o velikoj potrebi roditelja za smjenskim radom vrtića, u nekim slučajevima s idejom da vrtići budu otvoreni i poslije 21 sat, pomalo i prenaglašena, jer provedene ankete pokazuju da su takve „ekstremne” potrebe roditelja uglavnom pojedinačni slučajevi, a da većini roditelja odgovara da im dijete ostane u vrtiću najkasnije do 18 sati. A takvim željama i potrebama gotovo svi vrtići već godinama udovoljavaju takozvanim produljenim boravkom ili dežurstvima i bez većih organizacijskih promjena u vlastitome radu, bez novoga zapošljavanja i bez dodatnih materijalnih troškova. Tamo gdje je neophodno i gdje su roditelji iskazali potrebu, rad vrtića organizira se u klasične dvije smjene, ali samo onda kad je dvosmjenski rad i pedagoški i ekonomski isplativ i opravdan i kad ima dovoljno djece za formiranje odgojne skupine. [ IZ DRUGIH MEDIJA | ŠKOLSKE NOVINE | Napisao Marijan Šimeg  ]