Danas je odnos prema autoritetima puno ležerniji i to što smo djeci roditelji i/ili učitelji neće nam više samo po sebi osigurati njihovu pozornost i poslušnost.

Moramo zaraditi poštovanje svojim ponašanjem prema njima, ali i prema samima sebi i svom poslu. Ne prolazi više glumiti nedodirljivu, sveznajuću i nepogrešivu osobu.

Što je to što učenike otvara prema nama, učenju i poželjnim ponašanjima?

ODGOVOR JE VRLO JEDNOSTAVAN: to su naša ljudskost i toplina kojom polako uspostavljamo mostove, gradimo povjerenje i prenosimo na njih odgovornost za to što rade. Nažalost, razvijanje povjerenja i poštovanja nisu jednokratni činovi, nego procesi koji zahtijevaju vrijeme i katkad je potrebno golemo strpljenje i puno godina da bi se vidjeli rezultati.

Ima nekoliko općih, a vrlo korisnih savjeta za upravljanje razredom koji proaktivnim učiteljima mogu prilično olakšati život.

Savjeti su jednostavni, ali – da bi bili i djelotvorni – treba ih dosljedno primjenjivati od prvoga dana škole.

• Ne zanemarujte problem u ponašanju, reagirajte odmah, dok je problem još malen.

KOMUNIKACIJA U RAZREDU SUROVA JE IGRA MOĆI: ako učenici osjete da vi nemate kontrolu nad razredom, oni je preuzimaju, a kad se to dogodi, situaciju je teško ponovno okrenuti u svoju korist.

SAVJET JE: aktivirajte učenika čije ponašanje postaje problematično, postavite mu neko pitanje vezano za ono što trenutačno radite na satu (nikad ne pitajte učenika zato da ga možete kazniti jedinicom ako ne zna odgovoriti!), zadajte mu da napravi nešto što će mu dati osjećaj da sudjeluje.

• Izbjegavajte sarkazam, ironiju, bockanje učenika riječima, pogledom ili postupcima.

Nama katkad bude lakše kad kažemo nešto otrovno jer smo time ispuhali iz sebe dio negativne energije i pokazali trenutačnu moć u komunikaciji. Ali, znate i sami da će prvi potez sugovornika u takvoj komunikaciji biti da vam vrati milo za drago.

Osim toga, povrijedite li tako učenika, cijeli razred solidarno staje uz njega. Proizveli ste protivnike, a to nikako nije mudro.

Radije jasno i asertivno, smirenim glasom, ne kao naredbu, nego kao podsjećanje na pravila ponašanja koja ste dogovorili na početku školske godine, odlučno i kratko recite što od tog učenika očekujete: da prestane pričati, da ne pokušava prepisivati, da se suzdrži se od komentiranja…

Krećite se razredom, među učenicima. Prođite pokraj svakoga učenika, svakoga dotaknite pogledom i osmijehom.

………………

Blizina sugovornika i otvoreni, miroljubivi pogled kojim je dotaknut imaju veliku moć u komunikaciji. Priđite, dakle, učeniku koji je nemiran, pogledajte ga, nasmiješite mu se i nastavite sat stojeći uz njegovu klupu dok se ne smiri.

Diskretno pozovite učenika na privatni razgovor uz sok, sendvič, grickalice. Sjedite s njim, potaknite ga da govori, u opuštenom ga razgovoru navedite da priča o sebi i – slušajte ga.

………………

Zatim mu ukratko opišite koje vam probleme pravi njegovo ponašanje u razredu, recite mu kako biste željeli da se ponaša… I pokušajte se dogovoriti.

• Ima i proaktivnih učitelja koji na početku godine sklapaju ugovor o suradnji s učenicima.

Pravi, pisani ugovor s imenom škole u zaglavlju te datumom, učenikovim i učiteljevim potpisom na dnu. Taj ugovor obvezuje obje strane:

UČENICI SE OBVEŽU da će na satu raditi, sudjelovati i nastojati što više naučiti. Ako im neki sat nije zanimljiv i nisu raspoloženi sudjelovati, onda se tiho mogu baviti nečim drugim, ali tako da ne ometaju rad učitelju i ostalim učenicima.

UČITELJ SE OBVEŽE DA ĆE, ako se učenik drži svoga dijela pogodbe, sate učiniti zanimljivima, interaktivnima.

NIKAD neće težim pitanjima kažnjavati učenika za nedisciplinu, a odgovaranje će im učiniti lakšim tako što će uvijek najprije postaviti pitanja cijelome razredu, svima ostaviti desetak sekundi da razmisle o odgovoru (ili ga potraže u udžbenicima i tekama), a tek će onda nekoga prozvati da odgovara. Isto tako, disciplinirane će razrede nagraditi dopuštenjem da se na ispitima slobodno služe udžbenicima i priručnicima.

Ugovor s učenicima je zapravo genijalna stvar jer učenik svojim potpisom preuzima odgovornost i za svoje ponašanje, ali i za posljedice koje ono izaziva u ponašanju učitelja. Usput, to što će smjeti koristiti literaturu dok piše ispit također je odlično: znači da mu učitelj neće zadavati obična faktografska pitanja najniže razine, nego složenije zadatke za koje u udžbeniku nema odgovora koji se bez razmišljanja može prepisati.

Najbolji je ipak i originalan način uspostavljanja discipline ugovorom prije nekoliko godina imala zagrebačka osnovna škola Pantovčak.

Tamo su na početku godine svim učenicima iz svih predmeta na početku godine dali – petice na kredit. I rekli su im da svatko uz malo truda (ako bude pazio na satu i vrijedno učio) može do kraja godine zadržati svoju peticu i imati svjedodžbu punu odličnih ocjena. Međutim, ne bude li učio, petice na kredit će se same od sebe polako rastopiti i otići u vjetar.

Piše: Dinka JURIČIĆ