Naučila sam čitati njegove šale i metaforička „brbljanja“ kao mudre opservacije jednog vrlo slomljenog svijeta.

Nažalost, njegove mudre riječi nisu čule gluhe uši njegova kralja pa tako drama ima tragičan kraj. Na posljednjoj godini fakulteta ponovo sam se srela s Learovom Mudrom Budalom. Moje razumijevanje uloge tog lika produbilo se kada je profesor istaknuo da na kraju trećeg čina Budala jednostavno iščezne iz drame. Od nas se tražilo da analiziramo njegov nestanak s pozornice i pronađemo svrhu takva neceremonijalnog odlaska. Zašto jednom takvom ključnom liku nije upriličen veličanstven ispraćaj niti mu je dana prilika da se oprosti sa svojim kraljem i svojom publikom? Do odgovora sam došla tek nakon diplome. Zapravo, trebala su mi tri dodatna stupnja i cijela dekada podučavanja kako bih formulirala odgovor na to pitanje. S vremenom su se moje gluhe uši prilagodile glasu Mudre Budale koji odjekuje iz pozadine pozornice oblikujući moje iskustvo kao edukatora. Skupila sam tri mudre poruke od Learove Budale i svaka od njih svakog dana sve više oblikuje moju praksu u učionici.

Napustite pozornicu

Na fakultetu su nas upozoravali na zamku „uzurpiranja pozornice“ u učionici. Učili su nas da se ponašamo kao „putokaz sa strane“, poštujemo glas učenika i prihvatimo konstruktivističku pedagogiju. Mislim da bi se Mudra Budala složila s vodstvom sa strane, ali ja sam pokušala otići i korak dalje. Katkad potpuno napustim pozornicu. Počela sam se koristiti Googleovim podsjetnikom (Google classroom announcements) kako bih slala zadatke za kritičke osvrte koji se protežu izvan učionice. Kada će učenik otvoriti i pročitati obavijest, to je izvan moje kontrole. Na taj način učenik jednim dijelom preuzima odgovornost za vlastito učenje. Želim pokazati učenicima, kao što je Budala pokazala meni svojim misterioznim nestankom, da je učenje koje se događa u letu jednako važno kao i rečenice izgovorene na pozornici.

Otiđite tiho

Još jedna stvar koju sam naučila od Budale jest da pozornicu treba napustiti bez pompe. Da parafraziramo još jednu šekspirovsku mudrost iz drame Kako vam drago: „Cijeli svijet je pozornica i svi ljudi su samo glumci. Oni izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svog vijeka jedno biće odigra mnogo uloga.“ Te riječi povezujem sa šeficom odjela koja je nekad tješila mlađu verziju mene: „Natalie, prihvati svoju nevažnost u njihovim životima!“ Nije htjela reći da je moje podučavanje nevažno niti da se moj rad s učenicima ne cijeni. Samo me je htjela potaknuti da razmilsim o tome koliko će se ljudi popeti i sići s pozornice života mojih učenika te da je obrazovanje cjeloživotno. Životi će se živjeti, tekstovi čitati i moj utjecaj na cjeloživotno učenje mojih učenika možda se nikad neće očitovati u obliku lijepo oblikovana usmenog priznanja. Ono što sigurno znam jest da će moje putovanje kroz podučavanje biti vođeno vidljivom željom da učim sa svojim učenicima.

Ostavite ih sa više pitanja nego odgovora

Najveća lekcija koju sam naučila od Learove Budale jest da učenike treba ostaviti s više pitanja nego odgovora. Mnogo se pisalo i govorilo o potrebi otvaranja prostora učenicima da se čuje njihov glas. Istraživanja preporučuju čekati pet sekundi nakon postavljenog pitanja kako bi se učeniku dala prilika da pronađe odgovor na pitanje. U tijeku godina shvatila sam da učenici ne trebaju samo prostor da odgovore na pitanja nego i da trebaju priliku i pomoć u oblikovanju kritičkih pitanja. Kad se prisjetim Budalinih kompliciranih zagonetki, pronalazim u njima minilekcije o umjetnosti postavljanja pitanja. Shvatila sam da je učenicima lakše formulirati kritičko pitanje ako im kažem da tražim samo pitanja koja mogu generirati smislenu raspravu. Tako ih oslobodim pritiska u kojem se traži nešto određeno. Potičem ih da upotrijebe detalje iz teksta kako bi pokrenuli višu tematiku koja ih zanima u današnjem svijetu. Na taj način tekst postaje relevantan – kad pronađemo poveznicu između riječi i stvarnog života.

I… Akcija!

Godinama sam prihvaćala i primjenjivala pouke mudre budale u svojoj praksi i gledala kako se njezini pozitivni rezultati odigravaju u mojoj učionici. Vjerujem da moje vlastito putovanje kao edukatora duguje zahvalnost Budalinu mudrom pedagoškom mentorstvu. Priznajem da ga zamišljam kako me nadgleda i duboko se nakloni svaki put kada se pozovem na njegove riječi.

………………

NAPOMENA

• Teach MAGAZINE – najveća kanadska nacionalna publikacija osnovana 1993.
• Autorica članka je Natalie DAVEY, profesorica engleskog jezika u srednjoj školi i član školskog odbora za distrikt Toronto.
• Izvor: teachmag.com