■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 102. ■
Advent u trećem razredu
objavljeno: 4. prosinca 2025.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
U nastovnoj je godini najljepši mjesec prosinac. Da se mene pita, ništa novo ne bih učila sa svojim učenicima tijekom prosinca, osim što bih uživala u predbožićnom razdoblju, uživala u adventu… Svaki bih dan izrađivala ukrase za bor, za stan, za učionicu. Pjevali bismo božićne pjesme, čitali božićne priče, ispunjavali male želje dragim ljudima, pomagali starijim susjedima…
Mene, nažalost, nitko ne pita što bih rado radila taj mjesec. Volim prosinac. Volim pripreme učiteljica za taj mjesec. Volim svaki dan prosinca, male razredne projekte, otvaranje adventskog kalendara, čitanje priča, slušanje i pjevanje božićnih pjesama.
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, mag. prim. educ.| učiteljica izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska
Prošle smo nastavne godine tijekom adventa svaki dan čitali kratku priču iz slikovnice Božić je blizu i izrađivali smo kalendar za roditelje za 2025. godinu. To nam je bilo jako zanimljivo jer smo tako naučili sve mjesece u godini, a i roditelji su bili presretni, pohvalili su nas i rekli da im je to bio najljepši poklon.
Ove nastavne godine imam drugi plan.
U ponedjeljak, 1.prosinca, okitili smo naš razredni bor – svi učenici trećega razreda. Na bor smo stavljali male plišance, drvene ukrase i lampice. Bor smo kitili slušajući božićne pjesme i svi smo bili radosni i veseli. Nakon što smo okitili razredni bor, okitili smo i bor u školskom hodniku.
Dan smo započeli čitanjem knjige Sanje POLAK Dnevnik dobrih anđela. Svaki učenik unaprijed dobije zadatak da kod kuće nauči lijepo i glasno čitati priču o jednom anđelu. S velikim zanimanjem slušamo priče svaki dan. Čitanje priče ima svoju važnost: osim ljepote riječi u priči, učenici kod kuće uvježbavaju čitanje nepoznatoga teksta trudeći se pročitati ga točno i izražajno. Učenik, koji taj dan čita priču, vrlo je ponosan jer ispunjava veliku zadaću.
Osim čitanja priča, svakodnevno otvaramo zadatke iz adventskog kalendara. Zadatci su mala djela pažnje. Uz sve male znakove pažnje postajemo bolji, pažljiviji jedni prema drugima, pažljiviji prema ostalima u školi, u obitelji i u zajednici.
U prosincu mi uvijek nedostaje vremena za Likovni. Jedan smo dan slikali svetog Nikolu vodenim bojama, neki dan smo crtali stare čizmice i cipele tušem kako bi nam sveti Nikola u njima ostavio poklon. Namjeravamo izraditi još ukrasa za razred i za božićnu priredbu. Ne smijemo zaboraviti ni poklon za roditelje.
Uvježbavamo igrokaze, ples i pjesme za školsku božićnu priredbu. U kabinetu domaćinstva ispeći ćemo medenjake i druge kekse, a cijela će škola mirisati po cimetu i Božiću. I tko ne bi volio prosinac?
Negdje sam pročitala da su advent i dobra djela najbolji recept kako bismo tijekom cijele godine ostali bolji ljudi. I vjerujem da je to istina. Sve ove male geste, osmijesi, lijepe riječi grade u djeci ono najvrjednije: dobrotu koja traje i nakon što se božićna svjetla ugase.
