Maja Mačinko učiteljica je savjetnica tehničke kulture u OŠ Ivana Cankara u Zagrebu. Završila je Filozofski fakultet u Rijeci i stekla zvanje profesora fizike i politehnike. Bavi se robotikom, automatikom te promiče STEM u svim sferama društva. Od 2016. urednica je za tehničku kulturu u Školskoj knjizi. Njezina strast i cilj su razviti kod djece i mladih želju za stvaranjem i istraživanjem, potaknuti ih na kreativnost i strast prema znanosti i tehnologiji. Pored svog rada s djecom, Maja Mačinko strastvena je putnica koja je putovanjima posvećena od studentskih dana. Tijekom svojih brojnih putovanja, obišla je više od 60 zemalja. Sama istražuje i organizira putovanja za sebe i svoje prijatelje, koristeći suvremenu tehnologiju za olakšavanje planiranja. Na njezinim putničkim avanturama, istražuje prirodne ljepote, običaje, gastronomiju i upoznaje različite kulture i ljude. Njezina strast prema putovanjima odražava se i u tome što piše priče i anegdote o svojim iskustvima, nadahnućima i izazovima koje je susrela tijekom svojih putovanja. Njezin cilj je motivirati i ohrabriti druge da istraže svijet oko sebe te ne odustanu od svojih snova.
■ MAJINE RAZGLEDNICE ■ 014. ■
Alžirski mozaici
objavljeno: 7. ožujka 2024.

Jeste li već imali priliku posjetiti Alžir? Ako niste, zamolit ću vas da promislite što vas je do sada zaustavljalo. Alžir, najveća zemlja Afrike, smjestila se na sjeveru ovog veličanstvenog kontinenta okupana mediteranskim suncem. Njezino se prostranstvo širi  od živahnih obalnih gradova do neizmjerne tišine saharske pustinje na jugu.

Ova je zemlja dom raznolikih zajednica koje zajedno tkanjem svojih jezika, tradicija i običaja stvaraju bogat mozaik kulture. Osim toga, Alžir ponosno nosi svoje neumorne borbe za neovisnost od Francuske, koju je ostvario 1962. godine, čime je utkao borbu za slobodu u temelje svojeg nacionalnog identiteta.

Piše: Maja MAČINKO

Moje iskustvo s alžirskim narodom premašilo je apsolutno sva očekivanja – njihova toplina i gostoprimstvo ostavili su dojam da sam dio njihove velike obitelji. Alžir nudi posebnu atmosferu koja se bitno razlikuje od susjednog Tunisa ili Maroka, nudi osjećaj nepoznatog. Ovdje su glad i žeđ nepoznati pojmovi, ne zbog obilja resursa, već zbog velikodušnosti ljudi koji će vas s radošću pozvati na zajednički obrok. Iako turizam možda nije razvijen kao u drugim destinacijama, Alžir polako ali sigurno otvara svoja vrata svijetu nestrpljivo iščekujući svakog gosta.

Postupak dobivanja vize za Alžir uključuje nekoliko koraka. Prvi je korak nabava povratnih avionskih karata za koje se cijene kreću oko 200 eura. Nakon toga potrebno je pronaći pouzdanu lokalnu agenciju koja će vam asistirati u planiranju posjeta ili čak sama predložiti atraktivne lokacije. Budući da sam se unaprijed informirala o Alžiru, imala sam jasan pregled mjesta koja želim posjetiti, uz realističan plan za tjedan praznika u veljači. Moja je odluka pala na agenciju Fancy Yellow što se pokazalo kao odličan izbor. Nakon što su nam poslali pozivno pismo, uspjeli smo uskladiti termin za podnošenje zahtjeva za vizu u ambasadi, u Zagrebu. Zahtjev za vizu, uključujući predaju putovnice i potrebne dokumentacije, podnosi se 30 dana prije planiranog polaska. Viza se mora odobriti prije nego što lokalna agencija finalizira rezervacije. Iako sam postupak traje oko tri tjedna, vrijedi svakog trenutka čekanja jer vas na kraju očekuje nezaboravno iskustvo.

GLAVNI GRAD ALŽIR

Alžir, glavni grad istoimene države, pulsirajuće je srce te utjelovljuje spoj bogate povijesti i suvremenog ritma života. Smješten uz obalu Mediteranskog mora, ovaj je grad pravo raskrižje kultura gdje se tradicionalna arhitektura susreće s modernim gradskim pejzažom. Odlikuje se svojim živopisnim ulicama, koje su prepune tržnicama odišući mirisima i bojama lokalnih proizvoda, te povijesnim znamenitostima koje pričaju stoljetne priče. Alžir je grad kontrasta gdje možete uživati u miru botaničkih vrtova ili osjetiti puls života u užurbanim i modernim kafićima te restoranima. Njegov šarm leži u spoju europskog utjecaja i autentične alžirske baštine stvarajući atmosferu koja vas odvede daleko od stereotipnih predodžbi Afrike.

Casbah, smješten na visokoj litici, predstavlja srž starog dijela glavnog grada Alžira. Ovaj povijesni dragulj, često opisan kao samo srce grada, šapuće priče iz doba kada je pod osmanskom vlašću, od 16. stoljeća nadalje, služio kao ključni politički, ekonomski i kulturni centar. Uske uličice tvore pravi labirint otkrivajući tajne dugo skrivane od pogleda prolaznika. Casbah ne samo da je poznat po svojoj bogatoj povijesti već i kao simbol neustrašivog otpora i borbe Alžira za neovisnost. Tijekom godina otpora protiv francuske kolonijalne vlasti postao je epicentar borbi pružajući utočište i inspiraciju mnogim borcima za slobodu. Tijekom našeg posjeta imali smo se priliku provozati žičarom do brda na kojem se nalazi Macham Echahid, najveći spomenik grada, koji s ponosom pripovijeda o kolonijalnom ratu. Ovaj monumentalni spomenik, koji se uzdiže visoko iznad grada, podsjetnik je na žrtve i herojstvo alžirskog naroda u borbi za neovisnost. Primijetila sam da, unatoč svojoj povijesnoj težini, kvart odiše životom na svakom koraku. Mačke, kao tihi svjedoci vremena, slobodno šetaju ulicama, odmaraju se u sjeni povijesnih zidina ili čak spavaju u podzemnim prolazima dodajući poseban šarm ovom fascinantnom dijelu grada.

DJEMILA

Djemila, poznata i kao Cuicul, jedno je od najistaknutijih arheoloških čuda Alžira kao i jedan od najbolje sačuvanih primjera rimskog graditeljstva u cijeloj Sjevernoj Africi. Ovo fascinantno nalazište, utkano u planinski pejzaž sjeveroistočnog Alžira na visini od oko 900 metara nadmorske visine, odražava remek-djelo rimskog urbanizma koji se savršeno uklopio u izazovan teren. Začetak Djemile seže u vrijeme vladavine rimskih careva Nerve ili Trajana krajem prvog i početkom drugog stoljeća nove ere prvotno kao vojni logor. Ubrzo je logor evoluirao u cvjetajući grad zahvaljujući svojem strateškom položaju koji je olakšavao trgovinu i poljoprivredu. Grad je cvjetao posebice zahvaljujući proizvodnji žita i maslinovog ulja, ključnim izvoznim proizvodima regije.

Ističu se njegove impresivne i izuzetno dobro očuvane ruševine među kojima su: forum, hramovi, bazilike, trijumfalni lukovi, termalne kupelji, amfiteatar i mnoge druge strukture koje pričaju priču o bogatom socijalnom i kulturnom životu rimskog doba. Amfiteatar, sposoban ugostiti oko 3000 posjetitelja, i izuzetno dobro očuvani mozaici koji prikazuju mitološke scene i svakodnevan život, posebno privlače pažnju. Godine 1982. Djemila je ponosno upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Jedna od zanimljivosti ovog mjesta su mozaici koji nisu samo umjetnička djela, već i povijesni dokumenti koji nam daju rijedak uvid u svakodnevan život i društvene običaje rimskog doba čineći Djemilu pravom vremenskom kapsulom rimske civilizacije.

CONSTANTINE

Postoje gradovi koji ostave na nas dublji dojam od drugih, a često nismo ni svjesni njihova utjecaja sve dok se ne udaljimo od njih. Grad Constantine, poznat kao grad mostova, očarao me svojim jedinstvenim položajem na visokim stijenama. Ovaj grad, izgrađen nad dubokom dolinom Er-Rimal, povezuje svoje dijelove serijom od osam mostova koji su izgrađeni tijekom različitih povijesnih perioda. Svaki od ovih mostova ne samo da služi kao vitalna poveznica unutar grada već i kao spektakularna točka s koje se pruža zadivljujući pogled. Bab el-Kantara, prvi od ovih mostova i razlog zašto Constantine nosi epitet “grad mostova”, prema nekim izvorima datira još iz doba Rimskog Carstva. Kako je broj stanovnika rastao, tako je rasla i potreba za novim mostovima. Tako su, osim Bab el-Kantare, izgrađeni: Đavolji most, Er-Rimal, Sidi Rached, Mellah Slimane, Slapovi, Meddjez Dechiche i Salah Bey – svaki donoseći svoju jedinstvenu priču i dodatno obogaćujući vizuru grada. „Mostovi u Constantineu više su od inženjerskih dostignuća, oni su simboli spoja civilizacija, odraz kontinuiteta i promjene kroz vremena.”, rečenica je koja mi se urezala u sjećanje kada sam istraživala ovu zemlju. Nekada mu je ime bilo Cirta, a kasnije je preimenovan po rimskom caru Konstantinu Velikom. Dom je i jednog od najstarijih sveučilišta, zato je važan centar obrazovanja i kulture.

Naš je boravak u Constantineu zapečatio i divan vodič Billel, prava hodajuća enciklopedija, koji nam je grad predstavio svojim očaravajućim pričama i osobnim doživljajem. S njim smo kročili do skrivenih dragulja, posebnih mjesta i vidikovaca koji nisu dio uobičajenih turističkih ruta omogućivši nam da grad doživimo na potpuno drukčiji način. Jedno od takvih iskustava bio je savršen ručak u malenom obiteljskom restoranu koji zajedničkim snagama vode supružnici. Tamo, okruženi toplinom i gostoprimstvom, uz zvukove glazbe koju su zajedno svirali vlasnik i Goga, osjećale smo se ne kao prolazni turisti, već kao dragi gosti kod dobrih prijatelja uživajući u autentičnosti i intimnosti koju samo Constantine može ponuditi.

TIPASA

Rekla sam vam već da nisam pogriješila kada sam odabrala lokalnu agenciju za naš put, svi su njihovi vodiči bili iznimno zanimljivi. Na primjer, u Tipasi nas je dočekao Othmane, poznati rap pjevač, koji se cijeli dan šalio s nama i pridružio se svim ludorijama koje smo Goga i ja smislile.

Tipasa je nalazište na obalama Sredozemnog mora i obuhvaća feničke, rimske, paleokršćanske i bizantske ruševine zajedno s autohtonim spomenicima poput Kbor er Roumia, veličanstvenog kraljevskog mauzoleja Mauritanije. Ovaj drevni punski trgovački grad, koji je postao dio Rimskog Carstva, brzo se razvio u vitalnu stratešku točku za osvajanje i upravljanje kraljevstvima Mauritanije istodobno postajući prosperitetan centar trgovine i kulture. Mauzolej Kbor er Roumia, povezan s legendom o kraljici Kleopatri Seleni i Jubi II., dodaje mističnu notu ovom već zagonetnom lokalitetu. Rimski je utjecaj posebno vidljiv u naprednoj poljoprivredi, koja je ovdje nekad cvjetala, vinogradima i maslinicima koji odražavaju bogatstvo i plodnost zemlje. Osim javnih građevina i ulica, očuvani privatni domovi izgledaju kao vremenska kapsula Mediterana koja nam otkriva prošlost.

TIMGAD

Timgad, znan i kao Thamugadi, osnovan je kao vojni kolonijalni grad za vladavine rimskog cara Trajana, oko 100. godine nove ere. Grad se smjestio u neposrednoj blizini grada Batne, na padinama planine Aurès. Timgad je bio osmišljen kao kvadratna mreža, tipičan uzorak rimskog urbanog planiranja, pažljivo organiziranim ulicama koje se presijecaju pod pravim kutom stvarajući pravokutne blokove. Grad je brzo procvjetao zahvaljujući plodnom okružju i trgovini razvijajući se u značajno kulturno i ekonomsko središte. U njemu su bile smještene brojne javne zgrade uključujući forum, terme, trijumfalni luk i kazalište. Posebno je poznat po svom velikom amfiteatru i izvanrednim mozaicima koji oslikavaju bogatu rimsku mitologiju i svakodnevan život. Timgad je napušten u 5. stoljeću nakon invazija Vandala, a kasnije su ga dodatno poharali Berberi. Gradske su ruševine ostale zakopane pod pijeskom sve do njihova otkrića 1881. godine što je pomoglo u očuvanju mnogih građevina i artefakata. Danas je Timgad, također, priznat kao dio UNESCO-ove svjetske baštine.

U Alžiru se zaista osjećate više nego dobrodošli. Lokalno nam je stanovništvo posvuda otvoreno pristupilo ostavljajući nam često svoje brojeve telefona ili poveznice na društvene mreže, spremni u svakom trenutku olakšati naš boravak ili priskočiti u pomoć ako zatreba. Od trenutka kada smo kročile na alžirsko tlo, na aerodromu i svakoj sljedećoj destinaciji, dočekala nas je toplina, veselje i široki osmijesi. Lokalno je stanovništvo iznimno ponosno na svoju bogatu kulturu i još se više raduje kad vidi da gosti uživaju. Posebno nas je iznenadilo koliko su informirani o Hrvatskoj spominjući često naše poznate nogometaše s divljenjem. Iako je francuski njihov drugi jezik, nakon arapskog, ni jezična ih barijera ne sprječava da pokažu nevjerojatnu gostoljubivost i želju da se svaki posjetitelj osjeća kao prijatelj. Što se tiče kupovine, cijene su transparentne i jednake za sve. Nema potrebe za cjenkanjem na tržnicama odražavajući tako iznimno poštenje i susretljivost alžirskoga naroda.

Sva su iskustva i ljudi pretvorili naš boravak u Alžiru u nezaboravan ističući zemlju ne samo kao mjesto prekrasnih prirodnih i kulturnih bogatstava već i kao dom naroda čija otvorenost, gostoljubivost i toplina nadmašuju sve što sam do sada iskusila. S obzirom na sve što sam podijelila s vama, ostaje mi ponoviti pitanje: Jeste li već posjetili Alžir? Ako niste, zar nije krajnje vrijeme da isplanirate svoje putovanje u ovu predivnu zemlju gdje se svaki posjetitelj dočeka i isprati kao drag prijatelj?!