Tijekom avanture Uzbekistanom odlučili smo proširiti horizonte i na par dana istražiti susjedni Tadžikistan te prijeći granicu pješice. Vozač taksijaiskrcao nas je na graničnom prijelazu gdje smo uz višestruke, i srećom, ugodne kontrole putovnica kročili na tlo Tadžikistana. Ono što me posebno iznenadilo, jest koliko su lokalni stanovnici, naravno osim s nogometom reprezentacijom, upoznati s našom bivšom  predsjednicom.

Dok smo pješačili prema granici kao jedini turisti u tom trenutku, naišli smo na znatiželjne poglede i pitanja o bivšoj predsjednici, čak i više nego o nogometašima. S druge strane granice dočekao nas je novi prijevoz. Dobrodošli u Tadžikistan, zemlju bogatu kulturom, poviješću i spektakularnim prirodnim ljepotama!

Tadžikistan je zemlja središnje Azije, smještena između moćnih planinskih lanaca kao što su Pamirske planine i Hindukuš. Pamir, poznat kao „Krov svijeta”, dom je nekih od najviših vrhova na svijetu, uključujući Pik Ismail Samani koji doseže visinu od 7495 metara.

Piše: Maja MAČINKO

Ova zemlja obiluje spektakularnim jezerima i rijekama. Kao dio bivšeg Sovjetskog Saveza Tadžikistan je prošao turbulentnim razdobljem nakon raspada, a danas se suočava s izazovima siromaštva i ekonomske nestabilnosti.

Sarazmske iskopine

Zemlja ima bogatu povijest i kulturu. Među mnogim znamenitostima Tadžikistana nalaze se i Sarazmske iskopine, fascinantno arheološko nalazište, koje je steklo značajno mjesto na turističkoj karti zemlje. Njih smo najprije posjetili. Sarazm se nalazi u blizini grada Panjakaenta, na jugozapadu Tadžikistana. Ovo je nalazište jedan od najstarijih urbanih centara u Srednjoj Aziji i dio je drevne civilizacije koje su tu živjele prije više od 4000 godina. Istraživali smo ruševine drevnih građevina, ulica i naselja koja su ovdje postojala tijekom brončanog doba. Mogu se vidjeti ostatci monumentalnih zgrada, kuća, tržnica i arhitektonskih elemenata koji svjedoče o razvijenoj i sofisticiranoj urbanizaciji tog vremena.

Nakon toga smo posjetili drevni Penjikent, arheološko nalazište, koje seže iz srednjeg vijeka. Grad se prvi put naselio u 5. stoljeću i brzo je postao ključna karavanska stanica na Putu svile, jednoj od najvažnijih trgovačkih ruta u povijesti. Penjikent je procvjetao kao urbano središte s impresivnom urbanom infrastrukturom. Arheološka su iskopavanja u ovom području započela 40-ih godina 20. stoljeća i otkrila su mnoge značajne ostatke. Među najvažnijim su nalazima: palače, hramovi, javna kupališta i živopisne freske koje svjedoče o bogatoj kulturi i umjetnosti tog doba. Osim toga, arheolozi su pronašli i tragove prehrambene proizvodnje, trgovine i drugih društvenih aktivnosti koje su omogućile Penjikentu da postane urbano središte.

Jako me se dojmio posjet lokalnoj tržnici na kojoj je bilo iznimno živo, veselo i sasvim drukčije nego kod nas. Stekla sam dojam da je vrijeme ovdje stalo i da ljudi još uvijek žive potpuno drukčijim životom od nas. Prodaje se sve odreda, a vrhunac je kupovine popiti umjetni slatki sok na nekom od lokalnih štandova. Velika većina ljudi ima barem jedan zlatan zub, a mnogi čitav osmijeh u zlatom tonu.

Sedam jezera

Navečer nas je vodič odveo izvan grada na kanal gdje su sve redom jeli domaći stanovnici u posebnim odvojenim drvenim kućicama iznad vode gdje su uživali u prženoj ribi, domaćem jogurtu te druženju uz igru karate i pjesmu. U razgovoru i vicevima s našim vozačem i vodičem saznali smo mnogo toga o lokalnom načinu života i njihovim običajima.

Posjetiti sedam jezera u Tadžikistanu iskustvo je koje otkriva nevjerojatnu prirodnu ljepotu i duh zemlje. Uz Pamir, ovo je područje vjerojatno jedno od najljepših mjesta u cijeloj zemlji. Imali smo sreću što smo imali svog vozača koji je s razlogom dobio nadimak Vin Diesel. Osim što fizički izgleda kao glumac, vozi kao pravi profesionalac. Vožnja do sedmog jezera zahtijevala je posebnu vještinu izbjegavanja auta, djece i magaraca koji su prenosili teret. Sedam jezera smješteno je u dolini Fann, jedno iznad drugog, a njihova raznolikost boja i položaj čini ih impresivnom prirodnom pojavom. Okružena planinama s vrhovima koji dosežu preko 5000 metara, ova se područja Fann planina smatraju jednim od najljepših treking destinacija u centralnoj Aziji.
Svako od sedam jezera ima svoje ime i posebna obilježja. Prvo je jezero Nezhigon čije ime na tadžičkom znači „trepavice”. Vode Soya Lakea (Shadow Lake) stalno su u sjeni obližnjih litica. Obale Hushyora (budnost) u prošlosti su bile poznate po tome što privlače mnoge zmije. Nofin (pupčana vrpca) tanko je izduženo jezero, središnje od sedam jezera. Khurdak (baby) vrlo je malo jezero koje se može obići za samo nekoliko minuta. Na krajnjem rubu Marguzora (livada) slikovita su polja. I Hazorchashma (tisuću izvora), posljednje jezero, napaja se vodama bezbrojnih potoka koji se slijevaju s okolnih planina. Tamo smo se osvježili u ledenoj vodi i pojeli lubenicu kupljenu putem koju smo podijelili s nekim dečkima koji su se kupali pored nas. Za kraj smo stali u jednoj obiteljskoj kući u selu Nofin na ručak osmišljen od plodova iz njihova vrta. Sedam jezera je doista mjesto čuda i ljepote te jedna od ljepših atrakcija Tadžikistana koja vas neće razočarati.

Velik popis zabrana

 Popis je zabrana u ovoj zemlji podulji. Krajem 2015. Tadžikistan je zabranio Novu godinu u školama i na sveučilištima. Osim toga, zabranjene su velike javne proslave, rođendani, kao i glasno plakanje na sprovodima. Pokazivanje tijela je ograničeno, a dugačke brade zabranjene. Postoji vodič preporučene odjeće za žene, knjiga od 367 stranica koja propisuje koje su boje, oblici, dužine, kao i materijali prihvatljivi.

Čitala sam negdje da se radi i na vodiču za muškarce te da će umjesto trenirki uskoro biti obvezno da muškarci nose košulju, odijelo i kravatu. Djeca se nazivaju imenima iz službenog državnog registra u kojem nećete naći popularna arapska imena, a isto vrijedi i za restorane. Zabranjeni su i sportovi koji promoviraju nasilje.

Ekonomija je Tadžikistana pretežno usmjerena na poljoprivredu, s naglaskom na proizvodnju pamuka, voća, povrća i žitarica. Osim toga, ima resurse poput ugljena, hidroenergije i minerala što pruža potencijal za razvoj rudarstva i energetike. Gradi se najveća brana u Srednjoj Aziji. Međutim, zemlja se i dalje suočava s izazovima kao što su siromaštvo, nedostatak infrastrukture i politička nestabilnost što otežava ekonomski razvoj.

Ako se pitate zašto bi itko uopće posjetio ovu zemlju usprkos svim pričama o ograničenjima, odgovor leži u njezinom čudesnom prirodnom bogatstvu, očaravajućim krajolicima te selima koja kao da su zamrznuta u vremenu i prostoru. Posebno treba istaknuti autocestu Pamir koja je poput magnetske sile koja iznova privlači, a nama je ostala na popisu željenih destinacija. Putovanje Pamirom otkriva izvanrednu ljepotu prirode dok vas srdačni stanovnici malih sela pozivaju na čaj ili kavu, iako možda ne razumiju ni jednu vašu izgovorenu riječ.