Vožnja je švicarskim željeznicama prekrasno iskustvo koje sam ove godine ponovila nakon desetak godina od zadnjeg posjeta toj čarobnoj bajkovitoj zemlji. Zadnjih se mjeseci vrtio niz akcija za aviokarte po Europi pa smo tako Eva i ja odlučile kupiti karte za Basel kao polaznu i završnu točku svoje avanture željeznicom po Francuskoj, Švicarskoj i Lichtensteinu.

♦ COLMAR, Francuska ♦

Let za Basel bio je rano ujutro što nam je ispalo odlično jer smo pri slijetanju najprije odlučile „skoknuti“ do Francuske, točnije do jednog od najljepših i najšarmantnijih gradova Colmara smještenog u regiji Alsace u istočnom dijelu, blizu njemačke granice. Poznat je po svojoj dobro očuvanoj staroj gradskoj jezgri, slikovitim kanalima i kućama u tradicionalnom alsaškom stilu.

Piše: Maja MAČINKO

Colmar je jednako divan ljeti kao i za vrijeme adventa, a često ga zovu „Malom Venecijom“. Pri izlasku s bazelskog aerodroma jako je važno paziti koja vam je prva lokacija jer se aerodrom nalazi na tromeđi triju zemalja pa postoje tri izlaza: za Francusku, Švicarsku i Njemačku. Iako je označeno, nisam sigurna da bi mi ta informacija pala na pamet da nas nije Evina kći Hana, koja često tamo boravi, sjetila da pazimo kuda izlazimo.

Na francuskoj vas strani čeka autobus koji vozi do vlaka. Autobus vozi svakih deset minuta, karta se kupuje putem QR koda na stanici ili direktno kod vozača i košta oko 2 eura. Vozi jednu stanicu i nakon iskrcaja iz autobusa nalazi se ulaz na željeznički kolodvor na kojem smo na automatu kupile karte za Colmar. Tamo smo i prespavale prvu večer. Colmar nije velik grad, čitavog se prošeta za dvadesetak do trideset minuta. Osnovan je u 9. stoljeću i ima bogatu povijest koja se odražava u njegovoj arhitekturi i kulturnoj baštini. Grad je bio važan trgovački centar tijekom srednjeg vijeka, a kasnije je postao dio Svetog Rimskog Carstva. Tijekom stoljeća Colmar je bio pod vlašću Francuske i Njemačke što je ostavilo traga na njegovoj kulturi i arhitekturi.

Što god da vam napišem o ovom gradu, teško može dočarati njegov šarm i ljepotu. Stara je gradska jezgra (Vieille Ville) puna slikovitih, dobro očuvanih srednjovjekovnih i renesansnih zgrada. Ulice su popločane i ukrašene cvijećem što dodatno doprinosi šarmu mjesta. Kuće su u Colmaru pravi primjer tradicionalne alsaške arhitekture, prepoznatljive po šarenim fasadama i poludrvenim konstrukcijama. Obojene u živopisne boje, često imaju drvene grede koje formiraju geometrijske uzorke. Prozori su i balkoni ukrašeni cvijećem, a krovovi su strmi i prekriveni crijepom. Neke kuće krase freske i uklesani reljefi što im daje dodatan šarm. Alsace je regija poznata po svojoj jedinstvenoj kuhinji koja kombinira francuske i njemačke utjecaje, a grad je dio alzaške vinske ceste koja prolazi kroz brojne pitoreskne vinograde i sela nudeći priliku da se degustiraju neka od najboljih vina u Francuskoj.

♦ ZURICH I SARGANS, Švicarska ♦

Naredno smo se jutro vratile vlakom u Švicarsku. Prva nam je stanica bio Zurich, najveći grad u Švicarskoj i ekonomsko središte zemlje. Grad leži na obali Zuriškog jezera što mu daje poseban šarm. U Zurichu su nas oduševile stare uske ulice s brojnim trgovinama, kafićima i restoranima, kao i impresivna arhitektura koja uključuje zgrade iz srednjeg vijeka, ali i moderne nebodere. Posjetile smo i poznati Bahnhofstrasse, jednu od najluksuznijih trgovačkih ulica na svijetu, i provele ostatak prijepodneva uz ručak pored jezera. Taj se dan održavao i triatlon tako da je u gradu bilo baš živo.

Nakon odmora vratile smo se na željeznički kolodvor i zaputile se prema Sargansu. Vožnja je švicarskim vlakovima uvijek posebno iskustvo, a put prema Sargansu pruža nevjerojatne filmske prizore. Dok se vlak kretao uz obalu jezera, uživale smo u pogledu na bistru vodu i obronke Alpa u daljini. Krajolici su se smjenjivali s idiličnim selima, zelenim livadama i slikovitim gradićima. Vožnja prema Sargansu prolazi kroz srce Švicarske gdje krajolik postaje sve dramatičniji s visokim planinama, dubokim dolinama i plavim jezerima.

Sargans je malo mjesto smješteno u podnožju Alpa, poznato po svojoj impozantnoj tvrđavi koja se uzdiže iznad grada pružajući prekrasan pogled na okolne planine i doline. Tamo smo pronašle smještaj za iduću noć u jednoj autohtonoj gostinjskoj kući.

♦ VADUZ, Liechtenstein ♦

Prije nego smo se zaputile smjestiti se na odabranu lokaciju, ostavile smo ruksake u ormarićima na kolodvoru i „skoknule“ do još jedne zemlje, meni 66. na listi posjećenih, Lihtenštajna. Ono što mi je sjajno kod tih željezničkih stanica jest da svaka od njih ima ormariće u kojima za 5 švicarskih franaka možete ubaciti svoje stvari i slobodno šetati po gradu bez tereta na leđima. Tako smo samo ušetale u autobus broj 11, koji stoji nasuprot izlazu sa stanice, i za 3 eura vozi do Vaduza. Vožnja traje tridesetak minuta, a prizori su prekrasni.

Vaduz, glavni grad Lihtenštajna, mali je, ali pun zanimljivih znamenitosti. Prva stvar, koja nas je oduševila, bila je Vaduzski dvorac koji se smjestio visoko na brdu iznad grada. Iako nije otvoren za javnost jer je prinčeva rezidencija, pogled na dvorac i s dvorca na dolinu je spektakularan. Prošetale smo do centra grada gdje se nalazi Kunstmuseum Liechtenstein, moderna zgrada koja sadrži izvanrednu kolekciju moderne i suvremene umjetnosti. Muzej Liechtenstein, poznat i kao Državni muzej, vrijedan je posjeta jer izložbeni primjerci pokrivaju povijest, kulturu i prirodu zemlje. Šećući glavnom ulicom Städtle, uživale smo u atmosferi mirnog i sofisticiranog grada.

Svratile smo u turistički ured kako bismo poslale razglednice i kupile suvenire, a ta nam je odluka ostala kao najbolja anegdota s izleta. Naime, kako uvijek Teni i svojima šaljem razglednice sa svojih putešestvija, tako sam i ovdje odlučila napraviti isto. Kupila sam markice, napisala razglednice i krenula ih lijepiti, a Eva mi je pomagala. No lijepile smo ih po „starinski“ tako da bismo namočile stražnju stranu. Nakon dvije minute markice su se počele skidati, na što smo mi nastavile svoju podjelu tko je koju „pljunuo“ i dodatno učvrstile markice. No markice nikako da ostanu zalijepljene. Prokomentirala sam Evi kako mi je neobično da u Vaduzu i dalje imaju stari način lijepljenja markica, a svuda se u svijetu sada lijepe same. Kako sam to izgovorila, shvatile smo da su i ove imale isti princip, samo je bio jedva primjetan i teško se razaznavalo da se odvajaju. Markice su već bile u vidno uništenom stanju. Otišla sam kupiti nove, na što me prodavačica začuđeno pitala što se dogodilo. Smijući se, pojasnila sam joj što smo učinile i žena je došla pomoći. Kada je uzela markice i sama se počela smijati komentirajući kako smo ih dobro „zapljuvale“. Kada je rekla da joj nije palo na pamet da ljudima treba napomenuti da se lijepe, djevojka, koja je sjedila do nas, naglas je prokomentirala kako ni ona ne bi vidjela da nije čula našu provalu dana. Smijući se do suza, još smo dodale da smo učiteljice, što je u turističkom uredu izazvalo još veću navalu smijeha. Žena se nasmijala, rekla da smo joj uljepšale dan i da ništa ne brinemo, rade još puni sat pa ćemo do tada prepraviti markice i počistiti nered.

Nakon dana provedenog u Vaduzu, ispijene kave nakon afere „pljuvanje markica“ i ogromne količine smijeha vratile smo se autobusom natrag do Sargansa. Gostinjska je kuća u kojoj smo odsjele bila autentična i ugodna, s domaćim ugođajem koji je dopunio doživljaj švicarskog gostoprimstva. Sutradan smo se probudile osvježene i spremne za nastavak svoje željezničke avanture.

♦ HEIDIDORF, CHUR I BASEL, Švicarska ♦

Sedam minuta vožnje vlakom od Sargansa nalazi se Maienfeld, švicarski gradić blizu Heididorfa, poznat kao rodno mjesto Heidi, voljenog lika iz dječjih romana švicarske spisateljice Johanne Spyri. Maienfeld je postao turistička atrakcija koja oživljava priču o Heidi, djevojčici koja živi sa svojim djedom u švicarskim Alpama. Vikendom se možete odvesti autobusom od stanice do Heidi Sela dok se preko tjedna možete prošetati do sela za trideset minuta ugodne šetnje.

Priča o Heididorfu počinje 1880. godine kada je Johanna Spyri napisala roman Heidi, inspiriran ljepotom švicarskog krajolika i jednostavnim životom u Alpama. Roman je ubrzo postao izuzetno popularan privlačeći čitatelje iz cijelog svijeta svojim srdačnim prikazom seoskog života. Kako je popularnost knjige rasla, ljudi su počeli posjećivati područje oko Maienfelda kako bi vidjeli mjesta opisana u romanu. Lokalne su vlasti i zajednica, želeći zadovoljiti znatiželju posjetitelja, odlučili stvoriti Heididorf, poznato kao „Heidi Selo“. Ovdje su izgradili rekonstrukciju Heidine kuće, sela i okoliša opisanog u romanu omogućujući posjetiteljima da dožive život kao u priči. To je mjesto gdje priča o Heidi oživljava, a okolni su prizori spektakularni.

Chur je povijesni grad u istočnoj Švicarskoj, smješten na obali rijeke Plessur, poznat po svojoj dugoj povijesti i impresivnoj arhitekturi. Nakon posjeta Heididorfu Eva i ja smo se uputile tamo na ručak. Vožnja vlakom traje još 15 minuta, a Chur je poznat i kao popularno skijalište i kulturno središte regije Graubünden. Grad se ističe svojim šarmantnim ulicama s brojnim trgovinama, restoranima i povijesnim znamenitostima, uključujući katedralu St. Maria Himmelfahrt i srednjovjekovnu tvrđavu.

Navečer smo se vlakom vratile u Basel gdje smo prespavale zadnju noć i rano ujutro prije povratka kući prošetale gradom uz kavu i kroasane. Basel zrači kozmopolitskom atmosferom i bogatom kulturnom scenom. Poznat je po prekrasnoj staroj gradskoj jezgri, impresivnim te živopisnim sajmovima. Naša željeznička avantura kroz Francusku, Švicarsku i Lichtenstein bila je putovanje koje ćemo svakako pamtiti po prekrasnim krajolicima, fascinantnoj kulturi i nezaboravnim doživljajima s poštanskim markicama.