Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 281. ■
Bojaj, bojaj…
objavljeno: 9. siječnja 2022.

Dok sam kao jedan od recenzenata Ministarstva znanosti i obrazovanja recenzirala udžbenike za prvi razred, svugdje sam zapisala: zadtaci su previše opširni, previše bojanja, nema konkretizacije niti mogućnosti vidljivog mjerenja ostvarivanja ishoda.

Neke su izdavačke kuće mislile da pretjerujem, što ja znam o prvom razredu (29 godina sam u učionici)…

Odlučila sam da osobno mišljenje o prvom razredu sačuvam sve dok i sama ne krenem prema tom „modernom” kurikulumu u prvi razred.

Odlučila sam proučiti sve dokumente, SAMA napraviti svoj razredni kurikulum, čak sam detaljno razradila prva dva tjedna nastave…

Hrvatski jezik

Pripremno razdoblje je trajalo gotovo tri mjeseca. Što možete nakon pročitane slikovnice napraviti s učenicima?

Prepričavanje, razgovor o sadržaju, dramatizaciju i onda…

BOJAJ! Svaki sadržaj završavaj BOJANJEM jer slova i preslikavanje naslova baš i nije opcija kojom sam se često koristila.

LEKTIRA U 1. RAZREDU

Predvježbe za pisanje razvukle su se bez nekog razloga tri mjeseca. Slova, čiju su sliku djeca već znala do tada, zamijenili su totalnom nezainteresiranošću za slova. Uvijek u učionici imamo deset učenika koji pažljivo slušaju, a ostali se igraju listićima, ljepilom, traže bilježnicu i na kraju – BOJAJU.

Kad smo krenuli u vrednovanje pojedine aktivnosti (recimo prepričavanje nekog sadržaja svojim riječima), kako učenici vrednuju – BOJAJU emotikone.

Ta inferiornost prema mogućnostima učenika pokazat će nam se kao jako loša prosvjetna politika jer će nam učenici umjesto da nešto osvještavaju, bojati.

Da napišem iskreno, nema tu nekog razvoja kod učenika koji nema osjećaj obveze, osim da nakon lektire BOJA baku i vuka.

Matematika

U prijašnjim smo generacijama geometrijska tijela i geometrijske likove detaljno radili, obrađivali, usvajali, manipulativno obrađivali da su neki za cijeli život zapamtili razliku između tijela i lika.

Sada se zbog nepoznavanja slova sve BOJA.

Vrh, strana nekog lika se naravno BOJA, ali učenik nigdje ne zapisuje riječi vrh, strana…

Možda mnogi metodičari u ta prva tri mjeseca ne uđu u prvi razred pa ne znaju da učenik ne zna i ne poznaje riječ ravnalo, da mu je grafomotorika toliko loša da ne zna povući ravnu crtu, a još manje spojiti točke A i B.

Grafomotorika, i to loša, posljedica je ostavljanja svega za neko bolje vrijeme, vrijeme nakon što završimo fazu sjedenja na podu i čitanja priča, točnije kada shvatimo da tiskana slova treba obraditi tijekom prvog polugodišta 1. razreda kako bismo sve ostalo uspješno odradili.

Umjesto pisanja mi smo BOJALI skupove, grafike, uspravne prikaze količine, piktograme i, da ne zaboravimo, emotikone ;).

Priroda i društvo

Nedostatak poznavanja slova, prijepisa i preslikavanja s ploče najviše je imao utjecaj na sadržaj Prirode i društva.

U udžbeniku i radnoj bilježnici bilo koje izdavače kuće svaki drugi zadatak je: OBOJI. Oboji gdje se tko pravilno ponaša, kako izgleda učionica, jesenski list, jesenske plodove, nacrtaj i OBOJI obitelj…

Djevojčice, koje su voljele crtati, postale su nezadovoljne stalnim BOJANJEM, nezadovoljne što svaku sitnicu BOJAJU, a većina je imala loše drvene boje pa nema baš one boje koja se traži (recimo ljubičasta, jako malo drvenih boja ima ljubičastu u svom spektru).

■ Bojanje je nešto jako loše što se uvuklo u naše školstvo.

Nedostatak sadržaja, nedostatak čitanja i spoznavanja slova dovelo nas je do BOJANJA. Bit će dobro za četiri godine pročitati ove moje riječi i uvidjeti jesam li imala pravo ili sam pogriješila.

Ovih dana svugdje oko sebe vidim da su ove moje napisane riječi bile proročanstvo koje se ostvarilo ;).

Pisano prije 4 godine | DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA | Smijem li misliti drukčije?

Umjesto mnoštva beskorisnih satova bojanja, radila sam konkretne nastavne jedinice likovne kulture, učila ih tehnikama i tjerala te male prste da što više oblikuju.

RAZREDNE STRANICE

■  Piše: Sandra VUK | učiteljica savjetnica | OŠ Sveta Nedelja ■