Uzbekistan, zemlja čija me arhitektura ostavila bez daha. Putovanje avionom i kompanijom Uzbekistan Airways bilo je iznenađujuće kreativno – upute u slučaju nužde bile su prikazane videozapisom s lokalno odjevenim likovima snimljenim na poznatim lokacijama. Bio je to duhovit način podrške lokalnoj kulturi.

TAŠKENT ■

Glavni grad Taškent s gotovo tri milijuna stanovnika obiluje dugim, prostranim ulicama i avenijama koje se presijecaju parkovima, trgovima i fontanama. Tu se spaja srednjovjekovna arhitektura koja podsjeća na stranice drevnih istočnjačkih priča s elegantnom europskom gradnjom, betonskim „blokovima” iz sovjetskog doba i modernim visokim poslovnim zgradama od stakla i betona simbolizirajući novu eru neovisnog Uzbekistana.

Obišli smo neke od trgova i lokalnu tržnicu, gdje smo kušali suho voće i svježe domaće pečeni kruh, te Hazrati Imam kompleks i Madrasu koja čuva jedan od prvih sedam Kurana na svijetu. Nakon zalaska sunca s vrha jednog od najstarijih hotela u gradu, našli smo se na večeri s još jednom mojom IVLP kolegicom Zebo, profesoricom na kemijskom falultetu, i njezinim mužem.  Provozavši nas gradom, ispričali su nam o njemu zanimljive priče.   

Podzemna željeznica u Taškentu oduševljava svojom kombinacijom sovjetskog nasljeđa i modernog sjaja. Prostrane stanice ukrašene su šarenim mozaicima i umjetničkim elementima dok se brzi vlakovi neprimjetno voze labirintom podzemnih tunela povezujući povijest sadašnjosti. S razlogom kažu da je metro u Taškentu jedan od ljepših na svijetu i mene je iznimno impresionirao.  

Piše: Maja MAČINKO

Otvoren je 1977. godine, ima tri linije i 29 stanica koje povezuju različite dijelove grada. Smatra se jednim od najčišćih i najsigurnijih metroa na svijetu, a neke od stanica ističu se svojim sovjetskim arhitektonskim stilom, poput stanice „Alisher Navoi”. Također, smatra se jednim od najdubljih metro sustava na svijetu, neke se stanice nalaze duboko ispod zemlje pa je i izgradnja bila inženjerski izazov.

Posebno me impresionirala postaja „Kosmonavtlar” (Kosmonauts) koja je posvećena svemirskim istraživanjima i astronautima, ukrašena je raznim slikama svemirskih letjelica i zvijezda. Druga je značajna stanica „Alisher Navoi”, posvećena istaknutom uzbekistanskom pjesniku i književniku čija je unutrašnjost ukrašena portretima i scenama iz njegovih djela. Ove stanice predstavljaju spoj arhitekture, umjetnosti i povijesti unutar same strukture metroa.

SAMARKAND ■  

Uzbekistan je divno istraživati vlakom, a tako smo i mi započeli jutro putujući lokalnim vlakom prema Samarkandu. Karta za oko osam eura omogućila nam je dva sata udobne vožnje u klimatiziranom vagonu uz besplatan doručak, kavu ili čaj te desert. Vlak, koji postiže prosječnu brzinu od 156 km/h, precizan je prema voznom redu do minute.

Započeli smo svoj dan posjetom nevjerojatnom mauzoleju Gur-e-Amir u Samarkandu. Čim stanete pred ovu impozantnu građevinu, zaslijepi vas divovska plava kupola blistajući na suncu poput bajkovitog safira. Mauzolej je posljednje počivalište Timura, zajedno s dvama sinovima i dvama unucima, uključujući i Ulugbeka. Prave su kripte smještene ispod, u komorama. Sovjetski antropolog je 1941. godine otvorio kripte i potvrdio da je Timur bio visok i šepav na desnu nogu i ruku zbog ozljeda koje je pretrpio s 25 godina. Također, otkrio je da je Ulugbek umro od obezglavljenja. Postoji omiljena anegdota turističkih vodiča koja kaže da je na Timurovom grobu pronađen natpis koji upozorava da će svatko, tko ga otvori, biti poražen od neprijatelja strašnijeg od njega. Sljedećeg dana, 22. lipnja, Hitler je napao Sovjetski Savez što je prema njihovu vjerovanju potkrijepilo tu priču.

Samarkand je grad duboke povijesti i kulturnog nasljeđa, smješten na putu svile. Bio je ključno središte trgovine i znanosti tijekom različitih epoha. Registan trg predstavlja vrhunski primjer arhitekture i kulturnog nasljeđa koje ovaj povijesni grad pruža posjetiteljima. To je glavna atrakcija i najfotografiranija znamenitost zemlje. Trg je dom triju velikih medresa (islamske škole) koje se uzajamno nadopunjavaju svojom ljepotom i poviješću.

Ulugbekova medresa, posvećena poznatom astronomu i vladaru srednjovjekovnog Samarkanda, bila je centar znanja i učenosti. Šerdorova medresa dobila je ime po složenom natpisu na fasadi koji prikazuje dva tigra, izgrađena je nekoliko desetljeća nakon Ulugbekove. Tillya-Kori medresa, što znači „ukrašena zlatom”, obiluje bogato ukrašenim interijerom s pozlaćenim detaljima. Ove se građevine međusobno nadopunjavaju stvarajući zadivljujući arhitektonski sklop bogatim keramičkim pločicama, reljefima i ornamentima.

 Registan trg bio je središnje mjesto za javne događaje, trgovinu i okupljanja tijekom povijesti Samarkanda. Navečer od 21 do 22 sata puštaju domaću glazbu, a medrese su osvijetljene u ritmu glazbe.

​Kompleks Shakhi Zinda očarava nizom mauzoleja obavijenih svjetlucavom plavom bojom. Izgrađeni jedan za drugim u 14. i 15. stoljeću, ovih jedanaest mauzoleja bili su posvećeni kraljevskim osobama i plemićima. Glavni mauzolej, odakle počinje nekropola, navodno je grob Kusama ibn Abbasa, rođaka proroka Muhammeda. Shakhi Zinda na perzijskom znači „živi kralj” i ime je dobio po osobi koja je širila islam u tom području. Ovaj je kompleks postao značajno hodočasničko odredište koje je privlačilo ljude da se poklone i odaju počast.

Ljudi i dalje dolaze ovdje kako bi se molili, a mi smo bili svjedoci tog iskustva na samom ulazu. Postoji još jedno lokalno vjerovanje koje kaže da svaki hodočasnik do vrha broji stube. Ako se broj poklapa s onim u silasku, nisu griješili; a ako se razlikuje, grešnici su. Nakon što se popnete stubama (ima ih 36), dolazite do otvorene galerije s kriptama Timurove rodbine s obiju strana.

Galerija se završava okruglim dvorištem pod svodom. Ispod njega, s desne strane, nalaze se drevna ukrašena vrata koja vode do glavnog svetišta – Mauzoleja Kusama ibn Abbasa. Teško je riječima i slikama dočarati divotu koju pruža Shakhi Zinda.

BUKHARA ■ ​

Bukhara, grad s više od 2500 godina povijesti, ispunjen je bogatom baštinom. Bio je ključan centar trgovine i kulture duž Puta svile, drevne rute koja je povezivala Istok i Zapad. Tijekom svoje prošlosti bio je srce raznih carstava: poput Perzije, Aleksandrove države, Arapskog Carstva i mnogih drugih. UNESCO je 1993. uvrstio Bukharu na svoj popis svjetske baštine zbog očuvane arhitekture i značaja u svjetskoj povijesti.

Bukhara je jedinstven grad koji plijeni ljepotom, poviješću i gostoljubivošću lokalnog stanovništva. Život u gradu teče sporijim ritmom, bez jurnjave. Ljudi su dragi, ljubazni i nasmijani, a istinski je užitak šetati njegovim ulicama tijekom dana dok se svi sklanjaju od vrućine. To je mjesto gdje se prošlost sužava sa sadašnjošću stvarajući atmosferu koja vas obuzima jedinstvenom harmonijom.

KHIVA ■

Nakon Bukhare krenuli smo autom prema Khivi ili kako se lokalno piše – Xivi. Putovanje od oko sedam sati s pauzama vodilo nas je preko izuzetno zanimljivog mosta, preko rijeke Amu Darje. Taj most, ujedno i željeznički, služi i kao prolaz za vlakove te se automobili propuštaju naizmjenično, najprije u jednom pa u drugom smjeru, kad nema vlakova. Khiva se smjestila u regiji Xorazm i predstavlja jedan od najbolje očuvanih povijesnih gradova duž Svilene ceste. Grad datira još iz 6. stoljeća, bio je ključan centar trgovine i kulture na ovoj važnoj ruti. UNESCO je 1990. godine proglasio staru gradsku jezgru, poznatu kao Ichan Kala, svjetskom baštinom.

 Ichan Kala je poput otvorenog muzeja sa značajnim građevinama poput minareta Kalta Minor, medrese Islam Khodja, džamije Juma i palače Tosh Hovli. Khiva je bogata kulturnom baštinom čija se arhitektura odražava različitim utjecajima – od perzijskog do mongolskog stila. Zidine oko Ichan Kale protežu se oko 2,2 kilometra i smatraju se najbolje očuvanim zidinama među povijesnim gradovima u Centralnoj Aziji. Posjetitelji mogu istražiti i popeti se na ove zidine.

Posjet Khivi pruža priliku za doživljaj autentične uzbekistanske kulture, uživanje u tradicionalnoj hrani te iskustvo tišine i samoće koja zavlada gradom nakon 22 sata kada se ulice prazne. U ovom sam gradu najviše uživala i drago mi je da  smo ga ostavili za kraj!