Dok ste upijali doživljaje s Bornea iz naše prethodne priče, avantura nas je odvela na novo uzbudljivo odredište – Afriku, i to pravo u srce njezine najpopularnije safari destinacije – Tanzaniju. Naša putovanja nisu uvijek jednostavna, a put do Tanzanije nije bio iznimka. Nakon turbulentnog leta za Istanbul, koji je uključivao dva napeta pokušaja slijetanja, uslijedilo je šest sati čekanja na novi let, a potom još osam sati putovanja do Dar es Salaama.

Afrika ima svoj tempo i ovdje vrijeme teče drukčije, sve je „pole pole“ – polako, polako. To smo osjetili već pri slijetanju gdje nas je čekanje na vizu za ulazak u zemlju dodatno usporilo. Odlučili smo se za vizu po dolasku, ali to nije bio kraj naših izazova.

Piše: Maja MAČINKO

Odmah po slijetanju zaputili smo se prema Nacionalnom parku Mikumi, u dogovoru s jednom lokalnom obiteljskom agencijom za safari, što je značilo još sedam sati vožnje do parka.

Putovanje je bilo otežano blagdanskim gužvama, zastojima, puknutim gumama i prevrnutim kamionima na svakom koraku. Usprkos svemu, vidjeli smo uz cestu nebrojeno nasmijanih lica i djecu koja su nam mahala pokazavši nam taj neuništiv duh i radost koja se nalazi u srcu Afrike.

NACIONALNI PARK MIKUMI

Nakon dugog putovanja napokon smo stigli u Nacionalni park Mikumi, čudesnu divljinu koja se prostire na 3230 kvadratnih kilometara. Park je pravo blago divljih životinja: od bizona, gnua i zebra do lavova, slonova, impala i nilskih konja pa sve do pavijana, žirafa, bradavičastih svinja, vodenih kozla i elanda koji ovdje slobodno šeću tijekom cijele godine. Fascinantni gmazovi poput krokodila, varana i pitona također su uobičajen prizor dok su rjeđi stanovnici poput antilope Sable, velikog kudua, leoparda i afričkog lovačkog psa prava rijetkost. Park je i dom preko 400 vrsta ptica, uključujući i europske selice tijekom kišne sezone.

Već na ulazu u park dočekale su nas radoznale žirafe i pavijani koji su bezbrižno šetali uz cestu. Pavijani su posebno znatiželjni, oni točno znaju do koje se linije mogu slobodno kretati i vješto vrebaju automobile u potrazi za nečim što bi mogli ukrasti ili još bolje – pojesti. Naš je smještaj bio u idiličnim šumskim kućicama, ograđenim i pod stalnim nadzorom zaštitara, ipak smo bili u divljem parku gdje životinje slobodno lutaju. Dočekao nas je osvježavajući sok od baobaba, savršen uvod u našu Hakuna matata avanturu u srcu Afrike.

Među svim divljim životinjama koje smo susreli, masajska se žirafa istaknula kao pravi simbol Tanzanije. Od stjecanja neovisnosti Tanzanije 1961. godine ove graciozne životinje igraju nezamjenjivu ulogu u kulturi i identitetu zemlje. Na swahiliju, jeziku koji odzvanja cijelom Tanzanijom, žirafe su poznate kao twiga. Izbor žirafe za nacionalnu životinju nije slučajan. Njezina gracioznost i dugi vrat, koji simbolizira sposobnost da se gleda i u prošlost i u sadašnjost, predstavljaju vizionarski duh nacije. Žirafa stoji kao snažan podsjetnik Tanzanijcima da uvijek promatraju život iz različitih perspektiva podsjećajući ih da su mudrost i raznolikost ključni za razumijevanje svijeta oko sebe.

Masajska žirafa, koju često nazivaju i kraljicom Tanzanije, razlikuje se od ostalih životinja po nizu jedinstvenih karakteristika. Njihov impresivno dugi vrat omogućuje im da jedu lišće s visokih grana i uočavaju predatore na velike udaljenosti. Fascinantno je da žirafe mogu spavati samo 5 do 30 minuta dnevno, u kratkim serijama od svega minutu ili dvije, često stojeći. Svaki dan konzumiraju oko 35 kg lišća, a vodu piju rijetko, uglavnom svakih nekoliko dana, dobivajući potrebnu hidrataciju iz hrane. Za razliku od mnogih drugih divljih životinja žirafe nisu teritorijalne, a često se okupljaju u grupama kako bi lakše odbile napade predatora.

Promatrajući te graciozne ljepotice kako elegentanto koračaju parkom, čije se duge trepavice nježno povijaju pri svakom treptaju, osjetila sam ponovno snažno divljenje koje  može izazvati samo priroda. Bila sam neizmjerno zahvalna na ovom jedinstvenom iskustvu, na prilici da ih promatram u njihovu prirodnom staništu i privilegirana što sam svjedokom takve neopisive ljepote.

Putovanjem kroz park često smo imali priliku vidjeti kako zebre i impale dijele prostor sa žirafama. Zebre su posebno fascinantne sa svojim prepoznatljivim crno-bijelim prugama koje ne samo da služe kao odlična kamuflaža protiv predatora već i pomažu u odbijanju komaraca. Impale su elegantne antilope poznate po svojim snažnim nogama koje im omogućavaju izvanredne skokove do visine od čak triju metra. Interakcija je između ovih životinja posebno zanimljiva. Žirafe često putuju u društvu drugih životinja zbog nekoliko razloga. Njihova im visina omogućava da imaju bolji vidik i lakše otkriju potencijalne predatore što ih čini svojevrsnim čuvarima u očima manjih životinja. Također, snažno je tijelo žirafa sposobno detektirati vibracije i potencijalne opasnosti na zemlji što je prednost i za druge životinje u blizini koje se oslanjaju na te signale kako bi pravovremeno reagirale na prijetnje.

JEDNA OD AFRIČKIH ZVIJEZDA – LAVOVI

Lavovi su, naravno, jedna od zvijezda NP Mikumi, a svaki je susret s njima nezaboravan. U ovom prirodnom rezervatu nikada ne možete biti sigurni hoćete li ih vidjeti, a posebno u blizini. Mi smo imali iznimnu sreću. Najprije smo naišli na mladog lava, koji se, čini se, tek nedavno odvojio od čopora i započeo samostalan život. Ovaj mladić očito još nije naviknut na automobile jer je režao u daljini i trčao uz naš automobil. Tek kad vidite tu brzinu i snagu, shvatite zašto je lav kralj životinja.

Lavice, za razliku od mladih mužjaka, često se drže u čoporima i već su naviknute na brojne safari aute. Prijepodne je jedna od njih mirno prošetala pored nas. Popevši se na stablo punog trbuha, promatrala je nas i mogući plijen u daljini. Naš nam je vodič objasnio da je ostatak njezina čopora vjerojatno negdje u blizini jer se one uvijek drže zajedno. U tom ih je čoporu bilo šest. Kasnije smo u vožnji susreli jos jednu damu kako se hladi u grmlju. Lavovi su noćne životinje i love u sumrak ili rano ujutro kada nije vruće.

A taman kada smo krenuli kući, imali smo pravu avanturu. Spomenuti je čopor ležao odmarajući se na izlaznoj cesti iz parka. Dvije lavice baš na cesti, ostale četiri pored, u travi. Prišavši bliže automobilom, one su zalegle uz auto i dijelom ispod njega jer im je odgovarala sjena i hlad. Nisu se micale. Vozač je par puta pokušavao pomaknuti auto trudeći se ne ozlijediti im šape jer tada zagrizu gumu. Ja sam radila selfije, a Žare je imao slom živaca prouzrokovan mojim guranjem ruku i glave kroz prozor.

Nakon 30-ak minuta izvukli smo se iz nezavidnog položaja, a one su otišle do drugog džipa i jedna se od lavica poput prave mačke cijela zavukla pod njihov automobil. U takvim trenutcima jedino što možete je strpljivo čekati i pozvati upravitelje parka da dođu i odvrate lavove. Zanimljivo je da je čak i uporaba trube strogo zabranjena u parku kako se ne bi uznemiravale divlje životinje, a kazne su za ozljeđivanje životinja izrazito visoke.

IMPOZNATNI SLONOVI I ZANIMLJIVI NILSKI KONJI

Među brojnim divljim stanovnicima koje smo imali priliku vidjeti, afrički se slon izdvaja svojom impozantnošću. To je najveća kopnena životinja s težinom do deset tona i visinom do četiri metra. Fascinantno je da slonovi rastu tijekom cijelog života i mogu doživjeti starost do nevjerojatnih 70 godina, što ih čini najdugovječnijim kopnenim sisavcima. Nažalost, zbog krivolova i uništavanja njihovih prirodnih staništa afrički slonovi danas uglavnom nalaze utočište u nacionalnim parkovima.

Zanimljiv je i nilski konj, koji unatoč imenu nema puno zajedničkog s konjima, već je bliži rođak svinjama i tapirima. Njihova veličina i zaštitnički instinkt prema mladuncima čine ih jednom od najznačajnijih vrsta afričke divljine. Imali smo ih priliku vidjeti kako se hlade u vodenim bazenima tijekom dana. Noću ovi moćni lovci aktivno traže hranu duž obala i rone tražeći biljke na dnu vode. Težinom koja doseže do 3,2 tone za mužjake i oko 1,6 tona za ženke, nilski su konji među najvećim kopnenim sisavcima i, nažalost, također su ugrožena vrsta.

Iako su nilski konji obično miroljubive životinje, mogu postati vrlo agresivni ako se osjećaju ugroženo ili kada brane svoje mladunce. Ponašaju se posebno defanzivno prema ljudima ako osjete uznemirenost ili ako se netko približi njihovu teritoriju. Tijekom boravka u parku susreli smo i druge stanovnike poput bizona, bradavičaste svinje, koju lokalci odmilja nazivaju Pumba, raznih velikih guštera i mnoštva ptica.

Posjet plemenu Massai bio je nezaobilazan dio naše afričke avanture. Jedna Massai obitelj, koja je posljednje tri godine svoj dom našla blizu parka, srdačno nas je primila u svoju zajednicu. Dočekani smo tradicionalnim pjevanjem i plesom što je bio predivan način da se posjetitelji upoznaju s njihovom kulturom i načinom života. Najviše nas je zabavio „adumu“ ili „skakački ples“ tijekom kojeg mladići iz plemena demonstriraju svoju snagu i agilnost skačući visoko u zrak. Zabavno je bilo gledati ih kako se od malih nogu natječu u ovom plesu. Žarko se pridružio mladićima u plesu dok su mene djevojke uključile u ples ramenima omogućavajući mi da iskusim radost i zabavu njihove tradicije.

Tijekom druženja obišli smo selo i slušali priče o Massai običajima i stilu života. Posjetili smo njihove manyatte, tradicionalne kuće izgrađene od blata, drva i trave. Ove adaptivne strukture odražavaju njihov nomadski način života omogućavajući lako premještanje u potrazi za boljim uvjetima za stoku koja je za Massaije od neprocjenjive važnosti. Zanimljivo je da su žene te koje grade kuće tijekom selidbi. Također, zabavili smo se tradicionalnim oružjem – rungu (drveni štap s kamenom na vrhu) i simi (mač/koplje) kojima se Massai lovci koriste za zaštitu svojih zajednica.

Rituali poput obrezivanja mladića i zaruka duboko su ukorijenjeni u Massai kulturu. Obrezivanje predstavlja prijelaz iz dječaštva u odraslost i odvija se u tišini bez pokazivanja boli, što je izazov za mladiće koji se moraju dokazati kako bi postali punopravni članovi plemena. Neuspjeh u ovom ritualu može imati ozbiljne posljedice uključujući potrebu za odlaskom daleko od zajednice.

Život Massaija, njihova povezanost s prirodom i tradicija snažno me se dojmila. Tijekom posjeta poglavica mi je dao nadimak Haraka-Haraka što na swahiliju znači „brzo-brzo“, suprotno njihovu „pole pole“ stilu života (polako, polako). Poznata swahili poslovica: Haraka haraka haina baraka podsjeća na važnost strpljenja jer užurbanost može dovesti do komplikacija. Žarko se, s druge strane, savršeno uklopio u njihov opušten stil života.

Tanzanija, zemlja koja odiše netaknutom prirodom i divljim životinjama, na mene je ostavila poseban dojam svojom ljepotom i jednostavnošću. Ljudi ovdje, iako možda nemaju mnogo po materijalnim standardima, žive s osmijehom koji odražava bogatstvo duha i srca. Njihova sposobnost da pronađu radost u malim stvarima, njihova povezanost s prirodom i međusobna solidarnost primjer je kako sreća i zadovoljstvo ne proizlaze iz materijalnog bogatstva, već iz osjećaja zajedništva, tradicije i harmonije s okolinom koja ih okružuje.