■ Četvrtak, 14. svibnja 2020. ■ Dan tridesetprvi. ■ Svašta smo vidjeli u proteklih četrdesetak dana koliko traje škola na daljinu. Oni plešu, pjevaju, sviraju, kuhaju, šišaju se, grade šatorska naselja u dvorištu, planinare, snimaju i pišu putopise, izvode pokuse, sade krumpire, okopavaju vrt, uređuju okućnice…

Usput i rješavaju zadaće, uče, računaju, čitaju, pišu lektire. Katkad ljute svoje roditelje, ne daju im mira, povremeno kasne sa zadaćama, s vremena na vrijeme sve im je teško.

Televizijske se učiteljice izmjenjuju, oni su postojani pred malim ekranima uz Školu na Trećem.

Jučer mi je stigao planinarski vodič po Samoborskom gorju. Napravio ga moj učenik Juraj. Strastveni planinar i veliki ljubitelj svoga zavičaja. Nije to prvi takav uradak iz njegove kuhinje.

Kada je lani, u prvom razredu osnovne škole, saznao da i ja volim tu i tamo u gojzericama pobjeći od svega i svih, napravio mi je adresar s popisom planinarskih domova u Samoborskom gorju i brojevima mobitela voditelja planinarskih domova i Gorske službe spašavanja koje trebam nazvati u slučaju „Ne daj, Bože!“.

Ne znam gdje je našao sve te brojeve, ali njegov vodič uvijek nosim u planinarskom ruksaku.

Ove godine, dok je još trajala škola na blizinu, s knjižničarkom Majom na satu medijske kulture u školskoj knjižnici izrađivali su naslovnice časopisa.

On je, očekivano, dizajnirao naslovnicu časopisa „Planine”. Vrlo detaljno i s mnoštvom  korisnih podataka.

Ja ne znam kako, ali dobre vijesti uvijek pronađu baš mene.

• 

• 

Pa ih ekskluzivno dijelim s vama.

Jedan dječak za vrijeme izolacije iskopao je rudnik! On se zove Emanuel i ide u prvi razred osnovne škole.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

VRIJEME RADNJE: vikend kod bake i djeda u vrijeme izolacije.

MJESTO RADNJE: Rude, naselje desetak kilometara udaljeno od Samobora.

Ponosna sam što je to moj mali susjed. Njegov rudnik mala je replika pravog rudnika kakav u Rudama zaista postoji i nalazi se u dvorištu bake i djeda.

Rude su ime dobile upravo po rudnicima. U mjestu se nalazi Rudnik svete Barbare – jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza. Postoje brojne pretpostavke o postojanju rudnika u Rudama još u doba antike.

U 16. stoljeću proizvodnja bakra u rudniku u Rudama bila je dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj i četverostruko veća od one u Norveškoj. Na službenim stranicama Rudnika sv. Barbare piše da su tijekom 20. stoljeća provedena mnoga istraživanja čiji je cilj bio ponovno oživljavanje rudarstva u Rudama, no ona su pokazala da bakrene i željezne rude nema u količinama koje bi bile gospodarski isplative  za iskapanje. Od tada je rudarenje kao način života u Rudama zamrlo.

Zahvaljujući Emanuelu, Jurju i djeci poput njih – čini se da ipak nije sasvim zamrlo.

■   Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor  ■