DNEVNIK IZ IZVRSNE UČIONICE
Djevojčice i dječaci u prirodnom zatvoru
objavljeno: 19. svibnja 2020.

■ Utorak, 19. svibnja 2020. ■ Dan tridesetčetvrti. ■Pitam se je li itko brojio količinu poruka, slika, dokumenata, videomaterijala, uradaka i raznih drugih oblika komunikacije  koje su zadnjih mjeseci razmijenili učitelji i roditelji. Zadnjih dana na društvenim mrežama kruži jedna u kojoj, zabrinut zbog svojih roditelja, učenik piše učiteljici. 

Pisana je dalmatinskim žargonom i ne zna se sasvim pouzdano je li autentična. No, nekih elemenata stvarnosti sasvim sigurno ima…

Draga učiteljice!

Znate da ste mi dragi pa vas molin za pomoć. Otkad je počela ova škola na daljinu u našoj se kući puno toga izdogađalo. Ćaća i mater u početku su sve sa mnom pratili i bilo im je zanimljivo. Sitili su se svojih školskih dana. Čak su i zadaće radili sa mnom.

 Ćaći nije bilo baš drago što mater bolje zna od njega, ali smo nekako izgurali. Sad kad ste nan počeli slat kontrolne za rješavanje, stanje u kući je alarmantno. Ćaća je živčan i nenormalno puši, a mater nonstop brontula. Ovaj zadnji kontrolni iz matematike je rješava ćaća. Nisan mu smija reć da je dobija asa pa san mu slaga da je dobija četvorku. Opet je bija ljut i beštima je. Reka je da vi nemate pojma. Zna on da nema pojma, ali ko mu smi reć!

Za ovi današnji kontrolni iz gramatike pomagala mi je mater, ali kad san vidija da ništa ne valja, nisan van ga ni sla. Molin vas, šaljite neke lakše kontrolne da ih oni znaju riješit. Evo van moj novi viber. To će bit samo za njih. Molin vas, spasite me, jer ću inače završit na psihijatriju.

Hvala unaprid.

Vaš N. I.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.

Neka djeca vole školu. Ili barem veliki odmor, školsko igralište.

„Kad odrastem, živjet ću u dvorcu. Neću ići na posao. Samo u lunapark…“ pisala je nekoć u svojim zadaćama moja učenica Jana. Sada je situacija potpuno drugačija. „Sve mi fali, čak i škola. Bolje mi je otkako su popustile mjere i lakše mi je pisati zadaću, ali ja bih stvarno išla u školu“.

Tako mi je rekla kada smo se jučer čule. Dok joj mama i tata rade, sada ju čuva baka. Čudno mi je iz dječjih usta bilo čuti riječi: „Sada mogu biti kod bake jer su mjere popustile. Bila mi je čak i prijateljica na igranju.

Kada baka zazvoni za veliki odmor – Jana tu i tamo nešto i nacrta. Na zadnjem crtežu za mamu našla se djevojčica iza rešetaka. Ima i objašnjenje: „To sam ja! Djevojčica u prirodnom zatvoru.“

■   Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor  ■