Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Muke po lektiri
objavljeno: 20. veljače 2017.

O lektiri sam već više puta pisala, uvijek iz perspektive svojeg razreda – možete pronaći kolumnu o lektiri u prvom i drugom te općenito o lektiri u 4. razredu.

Današnja kolumna bit će moje viđenje tematike lektire, čitanja, sadržaja i zadataka koje zadajemo učenicima.

U Nastavnom planu i programu (2006.)¹, ovisno o dobi učenika, označena je obvezatna lektira:

  • 1. razred: izabrati četiri djela, obvezatno Bajke (izbor) Jacoba i Wilhelma Grimma
  • 2. razred: izabrati pet djela, obvezatno Bajke (izbor) Hansa Christiana Andersena
  • 3. razred: izabrati sedam djela, obvezatna su djela Vlak u snijegu Mate Lovraka i Čudnovate zgode šegrta Hlapića  Ivane Brlić-Mažuranić
  • 4. razred: izabrati sedam djela, obvezatna su djela Regoč  i Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić te Družba Pere Kvržice Mate Lovraka.

To su djela koja učenici moraju pročitati, a ostala bira učitelj. Naravno, postoje preporučena djela, ali ne ubrajaju se među obvezatna. Tu se katkad dogode neke čudne situacije koje su preslika, odnosno ogledalo društva. U današnje su vrijeme djeca već od vrtićke dobi zauzeta mnoštvom aktivnosti, npr. učenjem stranih jezika, a zaposleni roditelji nemaju vremena prošetati s njima do školske ili gradske knjižnice.

(U moje mjesto dolazi Bibliobus, ali moji učenici nemaju pojma da postoji.)

Otkrila sam dva problema – prvi su zaštitnički nastrojeni roditelji koji zbog nedostatka vremena misle da štite dijete ako nađu skraćeni oblik lektire na internetu, isprintaju dijelove knjige ili je sami pročitaju i sastave, odnosno napišu učeničku lektiru. Roditelji ne shvaćaju da čitanjem određene lektire učenik uočava ne samo obilježja djela ili osobine lika nego i nove riječi te tako obogaćuje svoj rječnik, razvija maštu, uživa u pisanoj riječi – otkriva „nove svjetove“. Čini se da su roditelji zaboravili kako su i sami uživali čitajući Družbu Pere Kvržice ili Miševe i mačke naglavačke.

Drugi su problem učitelji. Da, učitelji koji sve više idu linijom manjeg otpora. Umjesto da tijekom ljeta/zime pročitaju i neke novije dječje knjige, sve svode na zastarjele popise lektire koje dijele učenicima na početku školske godine. Zato već tradicionalno Pinocchio vlada drugim razredom, a učenici ne samo da nisu u stanju s razumijevanjem pročitati djelo nego i kad vide „golemo” djelo (prema broju stranica), odustanu odmah na početku. Vrlo često znam pitati kolegice i kolege imaju li pametni telefon u džepu. Kad dobijem potvrdan odgovor, moje je sljedeće pitanje kad su posljednji put promijenili popis lektire. Mnogi ne shvaćaju tu moju ironiju – svijet je krenuo naprijed, stoga ne možemo u džepu imati budućnost, a koristiti se metodama i načinima rada iz prošlosti.

Lektiri pristupam interdisciplinarno unutar predmeta hrvatski jezik.

Nastojim barem 4-5 djela čitati naglas u razredu. U prvom i drugom razredu svu predviđenu lektiru za taj razred čitam na taj način. Zašto čitati u razredu?

Čitanje je govorna vrednota i vještina koju treba stalno razvijati. Osim toga, potrebno je razvijati slušanje u učenika. Isto tako, u njih razvijam sposobnost razumijevanja pročitanog djela. Treba se dobro pripremiti za takav oblik nastave.

Sve to zahtijeva veliku pripremu učitelja na koju mnogi nisu spremni, govore da toga nema u pripremama (koje smo dobili), da su današnji učenici drukčiji nego što su nekad bili (u vezi s time se uglavnom svi slažemo). Međutim, ako lektira ne bude instrument ocjenjivanja, nego sadržaj koji ćemo dubinski obraditi, ona može biti itekako dobar putokaz budućim naraštajima da pisana riječ još ima svoju ljepotu.

Umjesto da napišu boju haljine koju je Draga imala na sebi ili ime časopisa i tiskare u Zagrebu, katkad učenicima zadajte kreativne zadatke u interpretaciji lektire – tražite od njih da istraže život pisca, neka napišu pismo, pripreme monolog, repaju dio sadržaja. Moja je preporuka da pročitate Ogrlicu sa sedam rubina ili bilo koju Kovačevićevu Tajnu. Posegnite za novim naslovima i prenesite ljubav prema pisanoj riječi svojim učenicima.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono

………………

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.