I znati POUČAVATI je također vještina. I ona se može naučiti. Ima, međutim, jedan velik ALI…

Stoljećima su nas pedagozi, metodičari i didaktičari učili kako trebamo poučavati i kako se trebamo postaviti prema učenicima. I to je uglavnom sjajno išlo sve dok informatičko doba nije napravilo potpunu pomutnju. Pojavili su ne neki novi klinci kojima je dosadno na satu, koji ne poštuju autoritete i ne žele učiti na ponuđene načine. I dok se pedagozi, metodičari i didaktičari još uvijek dogovaraju o najboljem načinu na koji bismo mogli riješiti taj problem, psihologija marketinga nudi provjereno uspješna rješenja za motivaciju.

U citatima koji slijede samo malčice ću preinačiti sjajne savjete trojice marketinških i komunikacijskih stručnjaka: riječ potrošač zamijenit ću riječju učenik; kupiti > učiti; uspješan govornik > učitelj… 

1. Marketinški genij Seth Godin smislio je ljubičastu kravu kojom je jednu marku mliječne čokoladu učinio planetarno omiljenom. Njegov je savjet: Budi drukčiji, izniman, vrijedan pozornosti.

Živimo u stoljeću difuzije ideja. Ljudi koji mogu širiti ideje, bez obzira kakve su to ideje, pobjeđuju. Učenici uopće ne brinu o vama, uopće ih nije briga. Dio razloga je – imaju puno više izbora nego što su prije imali, i mnogo manje vremena. U svijetu u kojem imamo previše opcija i premalo vremena, očito je kako ignoriramo stvari. I moja poredba ovdje je, vozite se cestom i vidite kravu, i dalje se vozite jer ste i prije viđali krave. Krave su nevidljive. Krave su dosadne. Tko će stati usput i reći – oh, vidi, krava. Nitko. Ali ako je krava ljubičasta – nije li to sjajan specijalni efekt? Ako je krava ljubičasta, primijetili biste to. Mislim, ako bi sve krave bile ljubičaste također bi vam dosadile. Iznimnost nečega je to što odlučuje o čemu će se pričati, što će se učiniti, što će se promijeniti, što će se naučiti. A iznimno je stvarno super riječ jer znači: vrijedno pozornosti. To je bit ideje difuzije. 

2. Simon Sinek, teoretičar marketinga, često naglašava razliku između onih koji vode s pozicija moći i autoriteta (a ljudi ih slijede zato što moraju) i onih koji nadahnjuju (pa ih ljudi dragovoljno slijede). 

Što? Kako? Zašto? Ta tri pitanja objašnjavaju zašto neki učitelji mogu inspirirati druge, dok drugi to ne mogu…  Svatko od nas zna što radi. Neki znaju kako to rade, ali jako, jako malo ljudi zna zašto rade ono što rade. I pod time “zašto” ne mislim na način “na koji ostvaruju profit”. To je rezultat. To je uvijek rezultat. Pod “zašto” ja mislim na: što je vaša svrha? Što vas poziv, smisao? U što vjerujete?  Zašto ustajete iz kreveta svako jutro? I zašto bi bilo kome trebalo biti stalo? … Ljudi ne kupuju ono što radite; oni kupuju ZAŠTO to radite. 

Osim smislom, veli Sinek, ljudi koje dragovoljno slijedimo nadahnjuju nas i ozračjem sigurnosti i povjerenja koje stvaraju oko sebe. I najproblematičniji će učenik, naime, dragovoljno slijediti učitelja kojemu vjeruje, uz kojega se osjeća sigurno i potaknuto, uz kojega osjeća da trud koji treba uložiti nije uzaludan.

Problem s konceptom povjerenja i suradnje je da su to osjećaji, a ne naredbe. Ne mogu vam samo reći: “Vjerujte mi”, pa da mi i povjerujete. Ne mogu samo narediti učenicima da surađuju, pa će i surađivati. To ne funkcionira tako. To je osjećaj.

3. Poduzetnik Chris Anderson vlasnik je neprofitne organizacije koja je 1984. godina započela s organiziranjem TED konferencija. Kratica TED označavala je Technology, Entertainment i Design.  Danas TED govori pokrivaju i sve ostale teme i ideje vrijedne dijeljenja. Princip TED  govora ostao je isti: ljudi koji imaju kvalitetnu priču vrijednu dijeljenja, priču kojom mogu promijeniti svijet, moraju je zgusnuti u 18 zanimljivih, zabavnih i poučnih minuta svoga govora.

Slijedi nekoliko savjeta Chirsa Andersona koji kao da su upućeni baš učiteljima. Temelje se na pretpostavci da glavni zadatak učitelja nije prenijeti učenicima podatke, nego izgraditi IDEJU unutar njihovih umova.

Ako prihvatite da vam je kao govorniku osnovni zadatak izgraditi ideju unutar umova vaše publike, evo naputaka za taj zadatak:

Prvo, ograničite svoj govor na samo jednu veliku ideju. Ideje su složene stvari: trebate srezati sadržaj da se možete usredotočiti na jednu ideju za koju ste strastveni, i dajte si priliku da tu jednu stvar dobro objasnite. Morate dati kontekst, primjere, učiniti je živom. Odaberite jednu ideju i neka ona prožima cijeli vaš govor tako da je sve što kažete povezano s idejom na neki način.

Drugo, dajte onima koji vas slušaju razlog da im bude stalo. Prije nego počnete graditi stvari u umu svojih učenika, morate dobiti njihovo dopuštenje da vas puste unutra. A glavni alat za postizanje toga? Znatiželja. Potaknite znatiželju svojih učenika. Koristite intrigantna, provokativna pitanja kako biste objasnili zašto nešto nema smisla i treba biti objašnjeno. Ako možete otkriti nepovezanost u njihovom pogledu na svijet, sami će osjetiti potrebu da premoste tu rupu u znanju. I kada ste potakli tu želju, bit će puno lakše graditi ideju.

Treće, gradite svoju ideju, dio po dio, iz koncepata koje vaši učenici već razumiju. Upotrijebite moć jezika da povežete koncepte koji već postoje u umovima vaših učenika – ali  ne svoj jezik, njihov jezik. Počnite tamo gdje su oni. Učitelji često zaborave da su mnogi termini i koncepti s kojima žive potpuna nepoznanica njihovim učenicima. Metafore mogu imati ključnu ulogu u pokazivanju kako se dijelovi slažu jer otkrivaju željeni oblik uzorka na osnovi ideje koju učenik već razumije.

Kažu stari mudri ljudi da se učitelj pojavi kad učenik postane spreman. A učenik postane spreman u trenutku kad shvati da znanjima koja ima ne može više svladavati nove probleme u novim kontekstima. Naša nas je struka naučila svemu što smo trebali znati kad smo počinjali. No, s novim izazovima stižu nam i novi učitelji. Ne treba imati predrasuda zato što ti novi učitelji nisu pedagozi, didaktičari, metodičari… nego marketinški stručnjaci. Bitno je da su razvili sjajna rješenja kojima možemo nastaviti uživati u svom poslu.

Piše: Dinka JURIČIĆ