Jedne smo godine pripremili radionicu izrade nakita. Taman u proljeće. Učenici su prikupljali pa donosili stare šnalice i ukosnice, raznorazna platna, gumbe, igre, konce, ljepila. Budući da smo radionicu najavljivali plakatima koje smo izložili po školi, javili su nam se za pomoć i bivši učenici, u to vrijeme već srednjoškolci. Svi smo zajedno bili u učionici, pričali, radili, lijepili i šivali.

Moja bivša učenica prišla mi je i rekla mi da se rado prisjeća vremena kad smo u 4. razredu „mi ženske“ ostajale dulje u školi pa „svašta nešta izrađivale“.

Eto. Meni je to baš divno. Ona se sjeća kako smo ni od čega pravile nešto. Baš kao i toga dana na radionici. Ako ništa drugo, stvarali smo si lijepe uspomene.

No, nekad smo u školama imali satove domaćinstva pa smo u sklopu tog predmeta i šivali i lijepili i rezali i kuhali. Danas toga nema. Danas rijetko koji učenik zna zašiti dugme jer toga nema u nastavnom planu i programu. Prije će instalirati nove Windowse s potpunim Officeom i popratnim programima nego što će uvući konac kroz ušicu igle. Bez veze!

I, krenuli smo.

• Prvi zadatak koji sam zadala učenicima bio je prikupiti staru dugmad. Boja i veličina nisu važne. Skupljali smo ih dva tjedna. Našlo se tu svakakve dugmadi: okrugle, ovalne, s dvije rupice, s četiri…
• Nakon toga su učenici trebali u školu donijeti jednu stariju majicu kratkih rukava. Majica treba biti bez otiska. Boja nije važna, no majica bi trebala biti nosive veličine.
• Potom su nam potrebne oštrije škare, igre i konci.
• Nabavila sam filc u raznim bojama za sve učenike te sam na papir ispisala jednostavan predložak stabla. Filc mi je bio najjednostavniji izbor jer ga ne treba porubljivati i lako ga se izrezuje jer se ne rasteže.
• Svaki je učenik dobio komad filca i predložak stabla.
• Papirnati predložak smo iglicama pričvrstili na filc te pažljivo rezali. Naravno, morala sam pomoći jer nisu sve škare dovoljno oštre niti sve ruke dovoljno vješte. No, trud je važan.
• Izrezana stabla iglicama smo pričvrstili za prednji dio majice (boc, boc, iglicama…).
• Počeo je jednostavan bod iglom i koncem. Namučili smo se. Baš smo se namučili. No, uspjeli smo.

TREBAO NAM JE DAN ODMORA JER SE ŠIVANJE FILCA NA MAJICU ISCRPILO SVAKOG OD NAS.

Uslijedio je najzanimljiviji dio. I, mnogima, najjednostavniji: prišiti dugmad.

• Dugmad smo prišivali kao lišće na grane. Šareno. Veselo.

Neki su prišili puno lišća, a drugi malo manje. Jedni su pomagali drugima. Neki su zabušavali, neki uživali.

Ali, rezultat nas je sve oduševio. Šteta što djeca brzo prerastaju majice. Da nije tako, ponosno bi ih nosili i danas.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.