Cijelu sam ovu godinu u svojim kolumnama uglavnom pisala o igrama koje izrađujem i osmišljavam za svoje đake. Budući da ste zajedno sa mnom dočekali kraj školske godine, želja mi je proslaviti kraj s vama u igri i veselju.

Izviđač sam već dugo. Imam osjećaj da je to prva stvar koju ljudi i djeca primijete kod mene pri upoznavanju.

• Puno izviđačkih metoda i postupaka primjenjujem i u svom „školskom“ životu.

Djeca to uvijek objeručke prihvaćaju. To je najvidljivije na satima TZK, kada često s učenicima igram neke od tradicionalnih izviđačkih igara.

U školskom ormaru je jedna platnena vrećica u kojoj je dvadesetak izviđačkih marama. Nije se još dogodilo da posegnem rukom za tom vrećicom, a da me pritom ne prati vesela vriska učenika: „Tooooo!!“, „Jeeeee …“, „Igrat ćemo se izviđačkih igara!“

Budući da nam je posljednji dan nastave, prikazat ću nekoliko veselih, „naših“ igara u kojima moji učenici vrlo rado sudjeluju. Naravno, možda ste za neke već čuli.

OTIMANJE MARAMA

Za ovu igru je potrebno imati dvije marame („smotane u palačinku“). Umjesto marame, poslužit će i komad debljeg užeta, poput vijače za preskakanje, duge 40 do 50 cm.

U igri aktivno sudjeluju dva igrača, a ostali učenici stoje u krugu i tako stvaraju teren za igru.

• Cilj igre je oteti maramu protivniku. Marama je zadjenuta u hlače na lijevom boku (ako je igrač dešnjak!), dužine četiri prsta s krajevima prema van.

Igra počinje kad se natjecatelji rukuju. Marama se smije uzeti samo desnom rukom, dok je lijeva ruka na leđima.

Marama se nipošto ne smije baciti na tlo. Takav postupak smatra se nepoštivanjem protivnika i povlači diskvalifikaciju iz igre.

Ako jedan igrač za vrijeme igre padne, igra se prekida i kreće se ispočetka.

Ako jedan od igrača iziđe iz određenog prostora za „borbu“, igra se prekida i kreće se ispočetka. Nakon tri pada ili tri izlaska iz kruga natjecatelj je izgubio.

Teren za igru („borbu“) je kružnoga oblika, a omeđuju ga promatrači igre, odnosno ostali učenici. Poželjno je da krug bude približnog promjera 6 metara.

MARAME

Igrači su podijeljeni u dvije skupine s jednakim brojem igrača. Ako se dogodi da je broj igrača neparan, tad se jedan igrač bira da vodi igru, odnosno da izvikuje brojeve.

Poligon se sastoji od tri usporedne linije međusobno jednako udaljene (ne više od 10 metara po polju). U sredinu se postavi zamotana marama, a ekipe stoje iza dviju preostalih linija, svaka iza jedne.

Članovi ekipe si međusobno dodijele brojeve od 1 do n ( n = broj članova u ekipi ) po slobodnoj volji. Brojevi se biraju u tišini. Dva igrača jedne ekipe ne mogu imaju isti broj.

Igra počinje kad voditelj igre prozove jedan broj od 1 do n. Tada članovi ekipe koji imaju taj broj trče do marame koja je u sredini igrališta.

• Cilj je uzeti maramu i odnijeti ju u svoje polje, a da ga pritom igrač iz suparničke ekipe ne dotakne.

Ako igrač brzo dotrči do marame i ponese ju u svoje polje, osvaja bod. Ako igrač uzme maramu, a protivnički igrač ga dotakne, gubi bod. Igrač koji dotakne protivničkog igrača, a da on prije toga nije dirao maramu, gubi bod.

Potrebno je uputiti igrače na važnost strateškog planiranja jer cilj igre nije tko će prvi dotrčati do marame. Cilj igre je nadmudriti protivnika te mu tako oteti maramu.

Ovisno o broju igrača, igra se igra do 6-7 osvojenih bodova i tada ekipe mijenjaju strane i dodjeljuju si nove brojeve.

KRILOMET

Ovo je sjajna timska igra za koju su nam potrebni loptica (manja rukometna ili loptica za tenis) te dva šatorska krila (dvije čvršće plahte).

Jednu ekipu čini četiri igrača. Svaki drži jedan vrh šatorskog krila (ili plahte). Platno treba biti zategnuto.

U krilometu sudjeluju dvije ekipe, odnosno ukupno 8 igrača.

Prva ekipa na platnu ima loptu i zadatak je dodati loptu drugoj ekipi. Dakle, nategnuto platno preuzima ulogu reketa kojim treba prebaciti lopticu drugoj ekipi.

Kako bi lopta odletjela u pravom smjeru, ekipa se treba dogovarati te zajedničkim trudom i suradnjom odbiti i poslati loptu u pravom smjeru.

Igra se može pojednostaviti tako četiri igrača s platnom trebaju loptu ubaciti u košaru koju jedan učenik ima u rukama te je od ostalih igrača udaljen barem tri metra. Igrač s košarom se smije kretati i tako hvatati izbačenu loptu.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica, trenerica voditelja te načelnica za program Saveza izviđača Hrvatske.