SANDRINA UČIONICA
Lijepo je raditi u [mojem] 4. razredu
objavljeno: 16. rujna 2020.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Lijepo je raditi u 4.razredu. Poznajemo se, znamo kako radimo, dovoljan je samo pogled i svatko od nas zna što treba učiniti ili izreći. Dobili smo i dva nova učenika i baš to što pišem je vidljivo u trenutcima kad oni pitaju što sad ili gdje idemo, a ostali samo krenu.
Epidemiološke se mjere poštuju i baš sam ponosna kako i bez velikih razgovora sve naprave, nose masku i poštuju sve odluke.
ALI…
Polako se pokazuje pravi učinak UČENJA NA DALJINU. Aktivnosti koje su vezane za digitalne alate i sadržaj izbjegavaju u velikom luku. Na moje motivacijske priče ne reagiraju, na pokušaj da ih zainteresiram da nešto naprave u digitalnom alatu doslovce moram napisati koji je vremenski okvir crvenim slovima.
S druge strane bili bi u razredu i puno duže nego što traje nastava. Ponekad imam osjećaj da ih tjeram iz razreda.
✿ Kako je došlo do takvog zahlađenja prema bilo čemu digitalnom?
Zbog velikog broja predmeta u 4. razredu, dva strana jezika i dva izborna predmeta, odlučili smo da sadržaji izvannastavne aktivnosti i dodatne nastave budu online.
Mojim učenicima se to nije svidjelo, nimalo.
Kad ih pitam zašto, ovo su razlozi:
- u njihov se rad miješaju roditelji, često savjetom, često želeći napraviti umjesto njih
- kad su kod kuće žele imati slobodno vrijeme, ne žele dodatne zadatke
- sadržaj većinom mogu pratiti na mobitelu, a na mobitelu ne mogu pisati, ne mogu uređivati sadržaj, a roditelji ne daju svoj “poslovni” laptop
- sadržaje Izvannastavne aktivnosti, žele da ja objasnim uživo, žele raditi pored mene, žele da ih upućujem, korigiram, vodim…
Potpuno mi je jasno da onaj trenutak kad moraju otvoriti računalo da napišu ili riješe neki zadatak, vraća sva ona sjećanja, vraćaju ih u razdoblje velikog straha, i nemaju nikakvu želju da nastave s radom.
Budući da je preporuka da nema suradničkog rada, jako puno vremena provodimo razgovarajući.
Čak ni tijekom odmora ne izlazim iz učionice i pokušam naći “zlatni ključ” kako da pomirim te dvije krajnosti – učionicu i učenje na daljinu. Kako da napravim spojnicu da znaju da i iza digitalnog sadržaja stojim ja?
Zamišljam sve te generacije i ako je otpor kod svih prisutan, kako ćemo sve to razbiti i nastaviti dalje?
Možda je učenje na daljinu pokazalo koliko je učitelj/ica bitan, koliko je zajednica zvana razred važna u razvoju svakog pojedinca.
Što vi mislite o tome? Kako je u vašim učionicama?
■ Piše: Sandra VUK ■ OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA ■ Mrežne stranice 4.b ■
