Izgleda da na Malti sve ide ponovljeno. Osim što je ovo drugi put da posjećujem ovaj preslatki otok, sve je bilo u znaku „dva“, čak i pri organizaciji putovanja susrevši se s nekoliko smiješnih situacija u kojima smo sve radili dvaput…
Prvi sam put posjetila Maltu prije sedam godina s prijateljicom Kiki tijekom zimskih praznika kada je otok bio prilično pust i bez turista. Za nas je to bilo savršeno jer je vrijeme ionako bilo ugodnije nego u Zagrebu, a nije bilo gužve. Ove je godine Ryanair ponovno izbacio neku ludu akciju povoljnih karata, na koju nisam mogla ostati ravnodušna, pa sam odmah nazvala nekoliko prijatelja i u samo nekoliko minuta dogovorila vikend na Malti.
Piše: Maja MAČINKO
U Sliemi smo pronašli povoljan trosobni stan i sve je bilo spremno za avanturu s prijateljima nakon radnog tjedna. No naš let nije bio baš uobičajen. Vjetar je bio tako uzburkan da smo imali pravu adrenalinsku vožnju u zraku. Prilikom pokušaja slijetanja na aerodrom vjetar je bio toliko jak da smo morali napraviti krug oko otoka. Dok smo letjeli iznad prekrasnog krajolika, barem smo imali priliku diviti se pogledu na cijelu Maltu i njezine prekrasne uvale. Na sreću, iz drugog smo pokušaja uspješno sletjeli na malteško tlo.
Odlučili smo najprije ostaviti ruksake u apartmanu prije nego se upustimo u istraživanje. Autobusi s aerodroma voze redovito i po povoljnim cijenama, baš kao i na ostatku otoka. Ta mi se činjenica još od prošlog posjeta urezala u sjećanje. Karte su dostupne kao dnevne, trodnevne ili sedmodnevne, a sedmodnevna karta, po cijeni od 25 eura, osim autobusa – pokriva i sve redovite trajekte prema otoku Gozo. Uhvatili smo autobus za grad i slijedili upute na Google Mapsu do adrese smještaja. Kada smo stigli na adresu, nikako nismo mogli pronaći sandučić u kojem su se trebali nalaziti ključevi. Deset smo minuta lutali oko ulaza pokušavajući ući sve dok nismo shvatili da, iako smo na pravoj adresi, nismo u pravom gradu. Rekla sam vam da je broj dva na Malti itekako prisutan – čak i kad mislite da ste na pravoj adresi, možda ćete se iznenaditi otkrićem da ste u pogrešnom gradu.
Nakon šetnje, upijanja atmosfere i prvih dojmova otoka odlučili smo otići na večeru u lokalni malteški restoran Ta’Kris kako bismo kušali domaće delicije. Na restoran sam slučajno naišla i rezervirala mjesta, a ubrzo smo shvatili da je vrlo poznat među lokalnim stanovništvom – vikendom je gotovo nemoguće naći slobodno mjesto bez prethodne rezervacije. Odlučili smo naručiti raznolike delicije i dijeliti ih. U restoranu smo bili ugodno iznenađeni primijetivši da je naša konobarica iz iste regije kao i mi pa smo cijelu večer provodili u ugodnom druženju uz razgovor o životu na otoku. Ispričala nam je kako je malteški jezik izuzetno težak i kako ga nisu uspjeli naučiti, čak ni njihova djeca. Pomogla nam je pri odabiru jela pa smo tako naručili puževe, hobotnicu i ostale otočne delicije te smo se s oduševljenjem bacili na degustaciju.
♦ VALLETTA ♦
Iduće smo jutro lutali ulicama Vallette, glavnog grada otoka. Vallettu obožavam zbog njezinih predivnih ulica i šarenih vrata. Posjetili smo neke znamenitosti, „food market“ u centru grada, popili kavu i pojeli lampuki pie u Jubilee kafiću, jednom od legendarnih gradskih mjesta. Lampuki pie je zaista specifično malteško jelo koje oduševljava nepce. Priprema se od svježe ulovljene ribe, poznate kao „lampuka” ili „dorado”. Ova je riba karakteristična za Mediteran, a kad je sezona lova na lampuke, obično je na Malti ima u izobilju. Lampuki pie tradicionalno se priprema kao pita gdje se fileti lampuke kombiniraju s raznim začinima, povrćem poput luka, krumpira, rajčica i maslina, a sve se to umota u slojevito tijesto. Jelo se peče dok tijesto ne postane hrskavo i zlatno smeđe, a unutrašnjost postane sočna i puna okusa.
Šećući se gradom, ne možete ne primijetiti neobične natpise o kaznama za nepravilno odlaganje otpada na ulice. Kazne za bacanje otpada iznose do 2300 eura, uz moguće oduzimanje vozačke dozvole na godinu dana i obvezno čišćenje nereda koji ste napravili. Taj strogi režim čišćenja i sankcioniranja rezultira gradom koji je doista čist i uredan.
♦ THREE CITIES ♦
Nakon posjeta gradu uputili smo se u Three Cities tradicionalnim drvenim brodom zvanim „dghajsa“. Ovi brodovi imaju karakterističan izduženi oblik s drvenim rebrima i ručno izrađenim detaljima. Dghajsas su nekada bili vitalni dio malteške pomorske kulture služeći za ribolov, prijevoz tereta i putnika, kao i za natjecanja i svečane prigode. Iako se danas rijetko koriste u komercijalne svrhe, postali su važan dio malteške kulturne baštine.
Three Cities (Trojinski gradovi) sastoje se od triju povijesnih gradova smještenih na istočnoj obali Malte: Vittoriosa, Senglea i Cospicua. Ti gradovi imaju bogatu povijest koja seže stoljećima unatrag, a imena su dobili zbog svoje povijesne važnosti i obrambene uloge. Odlučili smo posjetiti Vittoriosu (Birgu), najstariji od triju gradova koji je bio ključna utvrda tijekom velikih vojnih sukoba na Malti, uključujući Veliku opsadu Malte. Ponovno smo šetali gradom, svratili na piće i uživali u atmosferi.
Povratak u Vallettu autobusom nije prošao bez komičnih poteškoća. Na prvoj smo stanici shvatili da smo krenuli u pogrešnom smjeru pa smo prešli cestu i brzo dočekali isti autobus koji nas je odveo natrag u centar grada. Čak nam se i vozač nasmijao i pozdravio nas šalom: „Srećemo se opet!” Večer smo završili u centru grada gdje je atmosfera bila živa i uzbudljiva, prepuna kafića s živom glazbom. Šećući ulicama, osjećali smo puls grada koji se ogleda u živahnim tonovima glazbe i razgovora koji su dopirali iz svakog kafića.
♦ MARSAXLOKK ♦
Budući da nam je let bio u nedjelju tek u 23 sata, imali smo cijeli dan za istraživanje otoka. Odlučili smo se ne posjećivati susjedne otoke i plaže, već smo se htjeli upustiti u otkrivanje povijesti i kulture Malte. No kao da smo ponovno bili u središtu avantura – ovaj put s našim kartama za javni prijevoz, koje su se zablokirale, pa smo morali brzo nabaviti nove. Srećom, saznali smo da možemo tražiti povrat novca od neiskorištenog iznosa. Izgleda da smo postali pravi eksperti u ovakvim neplaniranim izletima!
Najprije smo autobusom krenuli u Marsaxlokk, tradicionalno ribarsko selo, smješteno na jugoistoku otoka. Ovo je mjestašce poznato po svojim slikovitim ribarskim brodicama, poznatim kao „luzzus”, koji su obojene svijetlim bojama i ukrašene simbolima oka, tradicionalnim motivom zaštite od zlih sila. Osim prekrasnog pogleda na more i ribarske aktivnosti, Marsaxlokk je poznat i po svojoj ribljoj tržnici koja se održava svake nedjelje ujutro. Kupci mogu uživati u svježem ulovu ribe, lokalnim proizvodima i atmosferi tipične malteške tržnice. Proveli smo jutro promatrajući ljude i ribare uz obalu te kupili razne delicije, od slanih do slatkih, uživajući u okružju.
Već sam bila u ovom gradiću s Kiki gdje smo i prespavale te odradile jednu pješačku turu do vrha otoka i posjetile St. Peter Pool, prirodni bazen smješten u blizini sela. Ovaj je prirodni fenomen nastao erozijom vapnenca tijekom vremena čime se stvorio slikoviti bazen s kristalno čistom vodom. Poznat je kao omiljeno mjesto za skakanje s litica i kupanje, a čak smo i u siječnju vidjele hrabre kupače kako uživaju u skokovima u more.
♦ RABAT I MDINA ♦
Nakon toga lovili smo bus za Rabat, poznat kao „Ir-Rabat“, što na malteškom znači ’grad’. Rabat je bogat povijesnim i kulturnim naslijeđem koje seže duboko u prošlost. Grad je poznat po svojim uskim uličicama, tradicionalnim zgradama od vapnenca i bogatoj kulturnoj baštini.
Katakombe su jedna od najznačajnijih atrakcija u Rabatu zbog kojih smo i došli, podzemni grobovi koji datiraju još iz rimskih vremena. Te katakombe, posebno katakombe sv. Pavla i katakombe sv. Agate, smatraju se jednim od najvažnijih arheoloških lokaliteta na Malti. One su nekada služile kao grobnice, ali i kao mjesta molitve i okupljanja ranokršćanskih zajednica. Katakombe sv. Pavla posebno su poznate po svojoj veličini i kompleksnosti te su neko vrijeme bile sklonište kršćanima od progona.
Na Malti postoji duga tradicija u proizvodnji vina. Iako je zemljište na Malti uglavnom stjenovito i suho, mješavina klimatskih uvjeta, kombinacija toplih ljetnih dana i blage zime omogućavaju uzgoj raznih sorti grožđa. Sjeli smo u jednu malenu vinoteku u gradu i uživali u malteškoj vinogradarskoj kulturi. Tipična je sorta grožđa uzgajana na Malti „Girgentina“ koja daje svježa i voćna vina s blagim kiselkastim okusom. Također, uzgajaju se i druge autohtone sorte – „Gellewz“ i „Ġirdien“. Malteška vina često imaju jak karakter i specifičan okus koji se odražava u čitavoj lokalnoj kuhinji i gastronomiji.
Za kraj posjeta ostavili smo meni najdraže mjesto na otoku: Mdinu, poznatu još pod nazivom Grad tišine. I ovdje su se povijest, legende i mitovi isprepleli kako bi stvorili jedno od najimpresivnijih kulturnih blaga Mediterana. Priča o Mdini počinje u antičko doba kada su Feničani izgradili utvrđeni grad na brežuljku radi obrane od napada. Grad se kasnije razvio u rimsku naseobinu, a potom postao sjedište bizantske i arapske vlasti. No prava slava Mdine došla je tijekom srednjeg vijeka kada je postao glavni grad Malte. Zidovi Mdine svjedoče o bogatoj prošlosti, a ulice su ispunjene kamenim zgradama koje datiraju iz različitih razdoblja. Šećući tim starim ulicama, osjećate duh prošlosti i tišinu koja vas obavija. Grad zrači tihom grandioznošću. Ovdje kao da se vrijeme zaustavilo i doista možete osjetiti čaroliju koja se učestalo proteže. Dok smo prolazili tim starim ulicama, zamišljala sam život koji se ovdje odvijao stoljećima i činilo mi se da svaki kamen ovog grada priča neku svoju tajanstvenu priču.
Kako je već bilo poprilično kasno, na aerodrom smo se uputili taksijem. Bolt je ovdje, također, jako povoljan, a vozači voze kao da su na utrkama pa smo do aerodroma dojurili za samo desetak minuta, pri čemu sam imala osjećaj da sam lik u nekoj igrici na Play Stationu.
Sve u svemu, vikend je na divnoj Malti bio čista avantura i odmor od stvarnosti. Vraćamo se kući puni uspomena i znam da ću se sigurno još vraćati ovom prekrasnom otoku koji me uvijek iznova očarava svojom ljepotom i živopisnošću.