Pitao je Euklida postoji li neka kratica kojom bi kraljevi mogli bez učenja naučiti geometriju. A Euklid mu je odgovorio da nema kratice za kraljeve: kralj koji želi shvatiti matematiku mora se potruditi kao i svi ostali. Dakle, nema kraljevskih kratica za matematiku, a ima li ih za odgoj djeteta?
Odgoj je dugotrajni proces postupnog, strpljivog izgrađivanja i oblikovanja ljudskoga bića, njegovih poželjnih osobina i načina ponašanja. Nestrpljivi da djecu koju odgajamo što brže navedemo da se ponašaju onako kako želimo, vrlo često odabiremo kraljevsku kraticu: manipuliranje.
Rječnici objašnjavaju da manipulirati znači obmanuti koga vještim, nepoštenim ili podmuklim sredstvima kako bismo ostvarili neki svoj cilj, svjesno upravljati nečijim emocijama usmjeravajući njegovo ponašanje u svoju korist.
Svaki put kad djetetu započnemo rečenicu s : Ako me voliš, onda ćeš… ili Ako me ne budeš slušao, neću… zapravo nemilosrdno manipuliramo ljubavlju i djetetovim strahom da će ostati nevoljeno i ostavljeno ako ne učini što od njega tražimo.
Kad god nabrajamo djetetu što smo sve za njega učinili zahtijevajući zauzvrat da se ponaša onako kako od njega tražimo, zapravo manipuliramo djetetovim osjećajem krivnje.
Katkad kad želimo da dijete nešto učini kažemo: Meni nikad ne uspije tako lijepo … kao što ti to znaš napraviti… Na taj način naveli smo ga na poželjna ponašanja manipuliranjem njegovom sujetom.
Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku, u Hrvatskoj se raspadne svaki treći brak. Katkad su roditeljske razmirice takve da se dijete nalazi između dviju vatri godinama i prije rastave i nakon nje. U takvim situacijama često oba roditelja manipuliranju djetetom tehnikom zaplašivanja i otplašivanja, postupkom sličnim onim s dobrim i lošim policajcem. Zaplaše dijete onim što bi im drugi roditelj mogao napraviti, pa ga odmah zatim otplaše i umire uvjeravajući ih kako se uz njih tako nečeg ne trebaju plašiti. Sve dok su dobri, pristojni, vrijedni, dok dobro uče i rade što im se kaže, nemaju se čega bojati.
Ima jedan način manipuliranja koji odmah donosi tako sjajne rezultate da doista povjerujemo u odgoj manipuliranjem. Riječ je o manipuliranju ili-ili odabirima. Zamolimo li dijete da odnese smeće, naći će mnoštvo više-manje pristojnih i prihvatljivih razloga da nam objasni zašto to ne može u tom trenutku učiniti (mora napisati zadaću, pročitati lektiru…). No, ako umjesto zahtjeva da nešto učini ponudimo odabir, npr. pitanjem Hoćeš li radije odnijeti smeće ili oprati suđe? – izmanipulirali smo ga. Umjesto pronalaženja isprika zbog kojih nam u tom trenutku ne može pomoći, stavljeno je u stiuaciju da odabere ono što mu se čini brže, lakše ili jednostavnije. Umjesto ružnog osjećaja natjeranosti da radi nešto što ne želi, dijete ima osjećaj da je samo odabralo uraditi ono što smo od njega tražili.
Problem s djecom nije u tome da ne uče, nego u tome da uče previše onoga što ne bismo željeli da nauče: gledaju naša ponašanja i prema njima oblikuju svoja. Počnemo li manipuliranjem navoditi dijete da se ponaša na poželjne načine, ono nevjerojatno brzo uoči obrazac: previše podilaženja i mijenjanje pravila stvara od njega manipulatora koji mora dobiti sve što želi. Djeca manipulatori kasnije u životu često i ne znaju drugačije nego manipulacijom ostvarivati sve što žele.
Euklid je bio u pravu za matematiku: nema kraljevskih kratica. Ali nema ih ni za odgoj djeteta. Da bismo doista uspješno odgojili dijete, moramo uložiti i vrijeme i strpljenje. To naprosto ne ide nabrzaka. Manipuliranje u odgoju jest kratica kojom puno brže i jednostavnije stižemo do cilja. Loše je samo što na koncu shvatimo da cilj na koji smo stigli nije onaj kojem smo se bili uputili.