Kazahstan, najveća zemlja u središnjoj Aziji i deveta najveća zemlja na svijetu, poznata je po svojoj gostoljubivosti, raznolikim krajolicima i bogatoj kulturnoj baštini. Od modernih gradova poput Almatyja i Nur-Sultana (bivša Astana) do beskrajnih stepa, planina i jezera jedna mi je od simpatičnijih zemalja na povijesnom Putu svile.

Prvi me trenutak ulaska u Kazahstan odmah na aerodromu oduševio i zabavio. Sletjeli smo u Almaty i krenuli tražiti taksi. Na internetu svuda piše da se izbjegnu prvi skupi taksisti i da se ode dalje pronaći jeftinije, što je gotovo svuda uobičajena preporuka. Tražili smo taksi pa sam pitala jednog mladog policajca gdje ih možemo pronaći (imaju posvuda turističku policiju).

Piše: Maja MAČINKO

On mi je uporno objašnjavao da zovem Yandex. Mi nismo uspjeli instalirati Yandex (a i nije mi se dalo zezati se time) jer mi Gmail povlači hrvatsku adresu. Dok sam ja njemu na tom našem polurusko-hrvatskom govorila kako nemamo Yandex, otišao je po svoj mobitel, uzeo adresu hotela i pozvao nam taksi. Da stvar bude bolja, nije mu se dalo objašnjavati gdje da čekamo, već nas je tamo odveo i čekao s nama. Taksist, koji je stigao, sav se uplašio i izbezumio kad je vidio da mu prilazi policajac.

U Kazahstanu smo pronašli lokalnog vodiča i lovca s terenskim vozilom i opremom za kampiranje te se uputili prema kineskoj granici, na jezero Tuzkol, gdje smo planirali kampirati. Ovo je slano jezero smješteno u planinskom području Alatau i popularno je zbog svoje spektakularne ljepote. Jezero je okruženo visokim planinama, a njegova voda ima karakterističnu plavu boju. „Tuzkol” na kazahstanskom znači ’slano jezero’ što ukazuje na visok sadržaj soli u vodi. Jezero je jedno od onih mjesta koja privlače ljude zbog prirodne ljepote i mirnog okružja. Najzanimljivije je što se rano ujutro pruža pogled na Khan Tengri, što je i presudilo za odabir kampa.

Khan Tengri, impresivna planina, smještena je na granici između Kazahstana, Kirgistana i Kine. S visinom od 7010 metara ova je planina drugi najviši vrh u Tian Shan planinskom lancu. Ime „Khan Tengri” znači ’gospodar neba’, lokalci je upravo tako i zovu, a naziv odražava njezin značaj i veličinu. Planina je izazov za alpiniste zbog strmih padina i zahtjevnih vremenskih uvjeta što je čini privlačnim odredištem za one koji traže avanturu i osvajanje vrhova.

Nakon kišne noći u šatoru ustala sam u 5.45 kako bih vidjela izlazak sunca i uživala u pogledu na planine, jezero i stada ovaca koja su bila naokolo. Naš vodič Paša ta nam je dva dana spremao lokalne specijalitete i pokazivao kako živi kao lovac na svizce kad nema turističkih tura. Pašina gostoljubivost i priče o njegovim lovačkim avanturama bile su lajtmotiv putovanja, često ga se sjetimo i nasmijemo avanturama koje smo zajedno doživjeli.

Putem do jezera i u povratku stali smo na mnogim prekrasnim lokacijama. Vidjeli smo kanjon Charyn koje je jedna od najpopularnijih turističkih lokacija i spustili se do rijeke smočiti noge. Naišli smo na pripremu rekvizita i drvenih mostova za neki srednjovjekovni film. Poznat je kao jedan od najimpresivnijih prirodnih fenomena u zemlji. Dug je oko 154 kilometra i formiran je erozijom rijeke Charyn kroz stijene stare do 12 milijuna godina. Kanjon se često uspoređuje s Velikim kanjonom u SAD-u zbog svojih spektakularnih crvenkastih stijena i dramatičnih pejzaža. Jedna je od najpoznatijih sekcija kanjona Dolina dvoraca, nazvana tako zbog formacija stijena koje nalikuju na drevne utvrde. Kanjon je Charyn dom i raznovrsnoj flori i fauni, uključujući rijetke vrste poput reliktne jasike koja je preživjela ledeno doba.

U povratku prema Almatyju imali smo još jednu cjelodnevnu off-road avanturu. Najprije nam je pukla guma pa smo improvizirali trokutom na cesti osmislivši ga od vreća za spavanje i jakne kako bi nas kamioni zaobišli. Nakon promjene gume posjetili smo kanjon Bestamak. Ovaj je kanjon poznat po svojoj spektakularnoj prirodnoj ljepoti, visokim stijenama, bujnoj vegetaciji i slikovitim pejzažem. Paša nas je odlučio spustiti u kanjon što je čak i on šaleći se „požalio”. Bujice su odnijele dijelove puta i jedva smo se do dolje probili.

Nakon šetnje po dnu kanjona kamo smo otišli sami, dočekala nas je neobična scena: naš je vodič stajao ispred džipa držeći lopatu u ruci. Na sekundu su mi mislima proletjeli scenariji različitih filmova, a Paša se samo smješkao. Pružio je ruku prema Žarku i mahnuo da uđemo u auto. Ispostavilo se da je Žare dobio lopatu i zadatak izravnati i dovući šljunak na dijelovima puta kako bismo se mogli vratiti. Dok je on kopao šljunak, Paša je polako vozio da se ne preokrenemo dublje u provaliju. Misiju su dečki, uz puno smijeha, uspješno odradili (moj je zadatak bio snimati) i nastavili smo dalje prema kanjonu Uzunbulak.

Uzunbulak je poznat kao Mjesečev kanjon, Glineni kanjon ili Žuti kanjon. Dok me Bestamak podsjeća na Grand Canyon, ovaj je sasvim drukčiji – prevladava glina i crna boja. Iako smo prošli raznim peripetijama, svi smo se složili da su ovakve avanture one koje se pamte i prepričavaju. Vratili smo se u Almaty s još jednim nezaboravnim iskustvom u džepu.

Kazahstan je ogromna zemlja s toliko zanimljivih destinacija koje tek treba otkriti. Za početak smo odabrali Almaty regiju i nismo požalili. Svaki je trenutak bio avantura: od improviziranih prometnih znakova do neplaniranog kopanja šljunka, sve uz neprocjenjivu pomoć našeg vodiča Paše. Dok smo se vozili natrag prema Almatyju, smijali smo se svim dogodovštinama svjesni da smo tek zagrebali površinu onoga što ova fascinantna zemlja nudi. Kazahstan nas je sa svojim beskrajnim stepama, veličanstvenim planinama i toplim ljudima ostavio željnima, a mi smo se vratili kući puni dogodovština koje ćemo prepričavati i smijati im se godinama.