Možda bi bolji naslov bio opstajanje jer ta imenica imenuje proces, a pitanje opstanka obrazovanja jest pitanje procesa. U sadašnjem je trenutku proces na silaznoj putanji i bit će potrebno puno čupanja, izvlačenja i uvjeravanja ne bismo li krenuli uzlazno i smjestili obrazovanje gdje mu je mjesto.
A moje je skromno mišljenje da je obrazovanju, a usredotočit ću se samo na osnovnoškolsko obrazovanje jer o drugim razinama u vertikali ne znam dovoljno, mjesto na vrhu piramide u društvu.

Prema definiciji obrazovanje je organizirani pedagoški proces stjecanja znanja i razvijanja spoznaje. Društveno se organizira u zakonom utemeljenim obrazovnim ustanovama koje ostvaruju planove i programe obrazovanja.

Obrazovanje je snažan društveni čimbenik i pokretač razvoja, zbog čega mu se u svijetu i u nas pridaje sve veće značenje (prema Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.)

Dakle, pridaje se sve veće značenje. A zapravo, kao da smo zakasnili najmanje sto godina.

Napisala: Majda TOMETIĆ, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, ravnateljica OŠ Kajzerica

Dok god budemo pridavali veće značenje, obrazovanje će nam stajati na mjestu.

Vizualno – to je kao onaj lopoč usred močvare koji je u proljeće divan, a kasnije gubi svoj sjaj, no korijenje mu je sve čvršće i isprepletenije. Izgubi sjaj i ljepotu, ali i dalje pluta.

Tako i mi s našim obrazovanjem, nikako da se dogodi trenutak da ga prigrlimo u svom njegovu sjaju i pridamo mu zasluženu pažnju.

Bavimo se papirologijom, stalno bismo uvodili nove promjene koje nisu dobile dovoljnu masu kritičkog promišljanja i nemaju plodno tlo, raspravljamo o tome bismo li ili ne bismo  ukinuli mobitele u školama, a svakodnevica i iskustva bržih i naprednijih sustava pokazuju nužnost toga, mijenjali bismo stvari koje su dokazano dobre, borimo se stalno s novim vjetrenjačama i uvijek nam ispočetka izmiče bitno.

U obrazovanju je bitno stjecanje znanja i razvijanje spoznaje. Sustav nam je postavljen tako da je znanje jednako petica. Razvijanje spoznaje je razvijanje, proces koji se uči. Proces koji nije jednak za svaku dob, pa je zbog toga i različit kurikulumski pristup u različitim obrazovnim ciklusima.

Stoga ne smijemo dopustiti da se ti procesi promatraju kao jedan jer nisu.

A javna svijest smatra da sa svima treba isto. S obzirom da je to izrazito pogrešno i, u mnogim slučajevima, loše za djecu, treba raditi na toj svijesti, odnosno jačanju struke. Ako je struka postavila procese tako kako jest, onda su oni takvi s razlogom i mogu se događati jedino ako se stručnjake pusti da rade. Izjednačavanje svake situacije s medijskim pogledom guši obrazovanje.

Obrazovanje se ne može događati u društvenim grupama među ljudima koji nisu stručnjaci. Dok ne promijenimo taj ,,mindset”, neće biti kvalitetnog pomaka za učenike. Mi u školama čvrsto vjerujemo da su bitni učenici, sve što radimo, radimo zbog njih i za njihovu dobrobit.

Ako svatko ima znanje i mišljenje kako treba provoditi planove i programe obrazovanja, govorimo o opstajanju.

Znanje nije petica.

O tome je već toliko puno rečeno. A i dalje se događa pritisak koji je sve jači i čvršći, umjesto da popušta pred sviješću da je za dobrobit djeteta potrebno njegovo zdravo odrastanje, sigurnost, pravo na igru, pravo na druženje.

Najtužnije je kad u školi od djeteta čuješ da mora ispraviti četvorku, ali ne zna zašto, odnosno zna da mu je doma rečeno. Žao mi je, ali to nije dobrobit djeteta, to je stavljanje nečijih drugih potreba ispred djetetovih.

I onda se u svemu tome tužnome uskraćivanju zdravog obrazovanja, koje ne dolazi od strane stručnjaka za obrazovanje, događa da niču privatne škole i tečajevi za instrukcije, za pripreme za prijemne ispite, za pripreme za nacionalne ispite, za pripreme za natjecanja u znanju…

Staneš, naježiš se, udahneš i moraš ići dalje! Obrazovanje se ne prodaje!

Kad ćemo tome stati na kraj, vratiti obrazovanje u društvene institucije koje su mu namijenjene i u kojima su zaposleni stručnjaci koji znaju raditi s djecom i to obrazovanje činiti prirodnim, jednostavnim, veselim i nenametljivim procesom?

U ovom trenutku opstajemo. Pritisci na činjenicu – znanje je petica – i na općeprihvaćeno mišljanje – to treba napraviti ovako, a ne kako to radi učiteljica ili stručna suradnica – stavili su nam škole i sustav u poziciju oslabljenog protivnika.

Ne znam imamo li zajedno dovoljno snage za borbu, iscrpljeni smo od manje bitnih elemenata u sustavu koji stalno niču…

Sjetimo se – obrazovanje je pokretač razvoja. Ako obrazovanje opstane, možda postane i taj nužno potreban pokretač razvoja u društvu. Vratimo se stoga na bitno!