Učiteljica sam, više od trideset godina radim u razredu. Prije trideset godina rekla bih da je to zasigurno najljepši posao na svijetu. Danas nisam sigurna da je tako. Jako, jako me ljute razmišljanja pojedinaca koji zaista vjeruju da je to posao koji obaviš radeći četiri sata dnevno i imaš tri mjeseca praznika.

Svakom bih takvom pojedincu predložila da uzme tjedan dana godišnjeg i provede ga sa mnom. Cijeli tjedan, ne samo pet radnih dana. I vikend!

Pa neka uzme štopericu, mjeri vrijeme i gleda što sve jedan učitelj radi izvan četiriju sati rada u razredu.

Svako jutro krećem na posao u 7:10.

Moja nastava završi u 12:15, no iz škole izlazim oko 13 sati, nerijetko i kasnije.

Vozeći se doma, svakodnevno imam refleksiju tog dana. Što sam taj dan napravila dobro, što je moglo biti bolje i čime nisam zadovoljna?

Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb

… … … … … …

Razmišljam o svojim učenicima. O njihovim zadaćama, ispunjenim radnim bilježnicama. Smišljam strategije kako pojedinim učenicima približiti gradivo i učiniti ga zanimljivijim i lakšim.

Nisu svi učenici isti i ne uče svi na isti način.

Zadnjih sam 20 godina u razredu imala učenicu ili učenika s teškoćama i svatko je od njih učio na svoj način.

Za svakoga sam od njih promišljala kako izraditi materijale, pripremiti listiće, olakšati im gradivo te kako im približiti ono što mora ili bi morao/morala naučiti.

Sada u razredu imam učenike koji su daroviti. Iskreno, to mi je teže nego kad sam imala učenike s teškoćama.

Nisam sigurna gdje je granica darovitim učenicima i koliko se ja zapravo moram pripremiti. Nije jednostavno i nisam riješila problem ako daroviti učenik dobije dodatan listić.

Poslijepodne treba smisliti što ćemo raditi sutradan na nastavi. U tome mi pomaže refleksija iz auta analizirajući koji su tip zadataka razumjeli i u kojima nisu griješili.

A onda moram smisliti zadatke ili strategije kako im objasniti ono gradivo koje nisu najbolje razumjeli.

Dvaput mjesečno u popodnevnim satima održavam informacije za roditelje. Također, redovito sudjelujem na sjednicama Razrednog ili Učiteljskog vijeća. Tijekom tjedna pohađam i neku od edukacija: seminar, webinar, Županijsko vijeće i slično.

Često treba napisati seminar ili pripremiti predavanje za roditelje, za učenike ili za svoje kolege i kolegice.

A gdje su projekti?

Za organizaciju pojedinog projekta potrebno je dobro razraditi sve korake, bez obzira radi li se o razrednom projektu, školskom ili bilo kojem drugom projektu.

Svi poslovi koje učitelj obavlja, a pojedinci i ne znaju čime se učitelji bave, u okviru su one famozne sintagme – OSTALI POSLOVI.

Ljudi moji, znate li vi u koliko sam ja timova i povjerenstva u školi?!

Učiteljica u Razrednom vijeću, učiteljica u Učiteljskom vijeću, Tim za kvalitetu, Tim za sigurnost škole, Povjerenstvo za promjenu oblika školovanja, voditeljica Županijskog vijeća, članica Školskog odbora, članica Tima za darovite učenike…

Sve to spada u ostale poslove.

Ponekad mi se čini da nemam dovoljno sati u jednom danu, a često mi nedostaje još jedan dan između subote i nedjelje.

A boli me, istinski me boli kada čujem da radimo samo četiri sata dnevno.

Ima li netko želju sa mnom provesti sedam dana pa da izračunamo koliko učitelji rade?!