Maja Mačinko učiteljica je savjetnica tehničke kulture u OŠ Ivana Cankara u Zagrebu. Završila je Filozofski fakultet u Rijeci i stekla zvanje profesora fizike i politehnike. Bavi se robotikom, automatikom te promiče STEM u svim sferama društva. Od 2016. urednica je za tehničku kulturu u Školskoj knjizi. Njezina strast i cilj su razviti kod djece i mladih želju za stvaranjem i istraživanjem, potaknuti ih na kreativnost i strast prema znanosti i tehnologiji. Pored svog rada s djecom, Maja Mačinko strastvena je putnica koja je putovanjima posvećena od studentskih dana. Tijekom svojih brojnih putovanja, obišla je više od 60 zemalja. Sama istražuje i organizira putovanja za sebe i svoje prijatelje, koristeći suvremenu tehnologiju za olakšavanje planiranja. Na njezinim putničkim avanturama, istražuje prirodne ljepote, običaje, gastronomiju i upoznaje različite kulture i ljude. Njezina strast prema putovanjima odražava se i u tome što piše priče i anegdote o svojim iskustvima, nadahnućima i izazovima koje je susrela tijekom svojih putovanja. Njezin cilj je motivirati i ohrabriti druge da istraže svijet oko sebe te ne odustanu od svojih snova.
■ MAJINE RAZGLEDNICE ■ 006. ■
Pa nama je u Panami bilo prelijepo!
objavljeno: 15. studenoga 2023.

Panama: most svijeta… Razlog mojeg posjeta ovoj predivnoj zemlji moji su učenici i njihovi roboti. Naime, prošlog proljeća su Adrian i Jana, moji talentirani mladi robotičari, osvojili zlatnu medalju na državnom natjecanju iz robotike WRO-u (World Robot Olympiad) u kategoriji Juniori.

Naš tim iz osnovne škole Ivana Cankara „Just Here for Cake” plasirao se na Svjetsku robotičku olimpijadu koja se ove godine održava u Panami. Zahvaljujući velikodušnim donacijama sponzora i svesrdnoj podršci naše škole, krenuli smo na dug put prema dalekoj Panami…

Svake godine olimpijada ima novu temu koja će inspirirati sve timove, a ovogodišnja je tema WRO natjecanja Connecting the World | Povezivanje svijeta. Panamski je kanal od osnivanja bio ključan element međunarodne pomorske trgovine i komunikacije širom svijeta. Ova inženjerska konstrukcija, koja spaja Atlantski i Tihi ocean, doprinijela je smanjenju vremena i troškova prijevoza u zapadnoj hemisferi.

Piše: Maja MAČINKO

Stoga, ove godine unaprjeđujemo povezanost integrirajući robotska rješenja temeljena na važnosti logistike, infrastrukture, digitalne tehnologije i održivosti te kako su te oblasti globalno povezane s našim životima. Ta je priča glavni „krivac“ našeg putovanja u Panamu. Kako svojim idejama doprinijeti povezivanju svijeta putem robotike?

Naša je avantura započela letom do Amsterdama, a nakon toga smo prešli još 11 sati putovanja. No trenutak kada smo konačno sletjeli u Panama City, donio nam je srdačan doček od strane domaćina. Brzo smo prošli kroz poseban prolaz bez čekanja u redovima za kontrolu putovnica, popunjavanje obrazaca i ostale administrativne postupke. Sve je to trajalo samo desetak minuta, i moram priznati da nisam skoro tako brzo i jednostavno prošla na nekom aerodromu. Dodatno, pozvali su nas da se fotografiramo s hrvatskom zastavom i potom su nas otpratili do prijevoza za hotel.

Hotel, u kojem smo odsjeli prva četiri dana, nije bio na službenom popisu hotela za natjecanje, ali u rekordnom su se vremenu organizirali i osigurali poseban prijevoz za nas sedmero. Tijekom putovanja do hotela primijetili smo da u Panami trenutno traju veliki prosvjedi zbog rudnika zbog čega smo dobili i posebnu policijsku pratnju: dva policajca na motoru i još jednog policajca u našem kombiju. Nakon što smo stigli u hotel, čekali smo da specijalno obučeni psi pregledaju naše sobe kako bismo bili sigurni da nema nikakvih opasnosti. Također, dobili smo stalne pratitelje tijekom boravka u hotelu, čak su i tijekom naše prve večere prošetali s nama.

Iduće jutro smo im sa zahvalnošću predložili kako nema potrebe da nas prate cijeli dan jer bismo se rado koristili taksijima za kretanje po gradu. Obećali smo im da ćemo izuzetno paziti na izbjegavanje područja gdje se prosvjeduje te da bismo se vratili u hotel najkasnije do 18 sati kada ulice postaju sve neizvjesnije. Dogovorili smo se da ćemo im svakih sat-dva slati poruku kako bismo ih obavještavali da smo dobro. Dečki su ozbiljno shvatili svoju odgovornost da nas čuvaju, i ostavili svoje brojeve telefona kako bismo ostali u stalnom kontaktu s njima. Ponašali su se ne samo kao naša pratnja već su se istinski brinuli za našu sigurnost. Baš su pravi domaćini!

Mi smo se zaputili prema Casco Vieju, poznatom i kao „Stari grad“, koji čini neodoljivu kulisu u srcu grada. Smješten je na poluotoku i pruža uvid u bogatu prošlost i zadivljujuću arhitekturu. Osnovali su ga 1673. godine nakon što su gusari prisilili grad Panamu Viejo na napuštanje. Sada je dom prekrasne kolonijalne i neoklasične arhitekture s kamenim ulicama, crkvama i trgovima koji očaravaju posjetitelje. U tom se dijelu može vidjeti mnogo toga: od veličanstvene Katedrale Metropolitane do restorana, barova i butika. Ovdje se možete prepustiti lokalnoj i međunarodnoj kuhinji, istražiti bogatu povijest i uživati u pogledu na Pacifik. Osim toga, ova četvrt ima živu kulturnu scenu s umjetnicima, izvođačima i lokalnim obrtnicima. Mješavina starih i novih elemenata čini Casco Viejo nezaobilaznom destinacijom za putnike u Panami. I naravno, prepun je murala koje obožavam.

Posjetili smo i mjesto gdje se grad isprepliće pričama prošlih vremena: Coca Cola Café. Sve je započelo 1875. godine kad je Faustino, potomak Španjolca, otvorio ovo mjesto u vrijeme kad je Panama bila dio Kolumbije. Smješten pored Trga svete Ane (Santa Ana), ovaj je kafić postao omiljeno okupljalište ljudi. Početak je bio skroman – pod imenom „Devet vrata” simbolizirajući sve prilike koje su se tada otvarale. Vlasnici su kasnije promijenili ime u Coca Cola Café. Dozvola za uporabu imena i logotipa Coca Cole dana im je od strane same kompanije tada kad nije postojao copyright kao danas. Ovaj kafić u Casco Antiguu dijelu je Paname bio poput knjige koja je čuvala stranice povijesti. Mnogi su posjetitelji ovdje ostavili svoje tragove. Che Guevara je boravio u Panami 1953. godine, a pridružio mu se i Fidel Castro. Tu su bili i drugi posjetitelji poput Evite Peron i Juana Dominga Perona za vrijeme njihova egzila iz Argentine, pjesnik Pablo Neruda te pjevači Julio Iglesias, Gilberta Santa Rose itd. Kafić je postao poprište ne samo za povijest već i za filmske snimke ugostivši glumce poput Piercea Brosnana iz filma Krojač Paname te Daniela Craiga iz filma Quantum of Solace, oba snimljena upravo u Casco Vieju.

♦ PANAMSKI KANAL ♦

Jeste li se ikada vozili Panamskom kanalom? Panamski kanal je čudo inženjeringa koje se prostire kroz uski pojas između Sjeverne i Južne Amerike. Izgradnja kanala započela je 1904. godine, ali je prvi pokušaj izgradnje kanala započeo u suradnji s francuskim inženjerom Ferdinandom de Lessepsom 1881. godine. Francuski je napor propao zbog teških uvjeta, uključujući česte bolesti i klizišta. Nakon što su Sjedinjene Američke Države preuzele projekt 1904. godine, uskoro su se suočile sa sličnim izazovima. Glavni inženjer John F. Stevens prepoznao je važnost borbe protiv zaraznih bolesti, poput malarije i žute groznice, kako bi osigurao okružje za radnike. Uz napredne tehnikalije poput sustava zaključavanja (ustave), kanal je završen 1914. godine. Točan broj umrlih od malarije tijekom izgradnje nije precizno utvrđen, ali procjenjuje se da je bilo na tisuće smrtnih slučajeva povezanih s tom bolešću. Zanimljiva je i činjenica da je količina zemlje iskopana pri gradnji dovoljna za izgradnju cca 64 piramide!

Panamski kanal nije samo tehničko dostignuće već i važan trgovinski prolaz. Omogućava brodovima da skrate put između Atlantika i Tihog oceana za više od 12 000 kilometara štedeći vrijeme i troškove prijevoza. Kanal je ključan dio svjetske trgovine i utječe na globalnu ekonomiju. Danas Panamski kanal ostaje simbol ljudske inženjerske sposobnosti i trgovinskog povezivanja između dvaju oceana. A mi smo se provozali skroz do Gamboe i mnoštvom ustava te vidjeli uživo kako sustav funkcionira.

♦ OTOK BOLANOS ♦

Planirali smo let do grada Davida te posjet nacionalnom parku kako bismo dočekali jutro na vrhu vulkana Baru. Očekivalo nas je istraživanje plantaža kave u malenom mjestu Boquete, ali zbog prosvjeda i blokada cesta naš je izlet, nažalost, bio otkazan; a cijeli nacionalni park privremeno zatvoren. Ovaj iznenadni zaokret u planovima donio nam je izazov, ali i priliku da se prepustimo neočekivanim avanturama na putovanju te smo se odlučili za kupanje u Pacifiku kako bismo se opustili prije stresa i napornih dana koje natjecanje nosi.

Odabrali smo jednodnevni izlet na otok Bolaños koji je dio Pearl Island Arhipelaga u Panami. Ovaj privatni otok dom je Sonny Island Resorta te privlači posjetitelje zbog svog netaknutog okoliša. Ovo područje nema razvijene ceste niti električnu mrežu, već se oslanja na solarne izvore energije što ga čini ekološki osviještenim. Smješten u Tihom oceanu, 67 km udaljen od Paname Cityja, otok Bolaños pruža iskustvo netaknute prirode i osamu koja je rijetkost u modernom dobu. Nedostatak razvijene infrastrukture može privući ljude željne autentičnog iskustva u divljini.

Imali smo priliku doživjeti netaknutu obalu, kristalno čisto more i prirodne ljepote uz minimalan utjecaj na okoliš zahvaljujući uporabi solarnih izvora energije. Jana i ja smo se opustile u plićaku i istražile lokalne špilje dok je Adrian ronio istražujući podvodni svijet oko otoka.

U ovogodišnjem finalnom natjecanju, koje se održalo od 7. do 9. studenog, sudjelovalo je više od 440 timova iz preko 90 svjetskih zemalja. To su ekipe koje su postigle najbolje rezultate na nacionalnim WRO finalima. Hrvatsku su predstavljale četiri ekipe u kategorijama Robomission Elementary, Robomission Junior, Robomission Senior i Future Innovators. Ponosno mogu reći da smo se svi kući vratili s medaljama: dva srebra i dvije bronce.

♦ KUNA YALA ♦

Za kraj i nagradu nakon napornih dana natjecanja ostavili smo posjet San Blas otočju i jednom od sedam „Indigenous People of Panama” – narodu Kuna, također poznat kao Guna ili Guna Yala.  

Kuna su autohtoni narod Paname i Kolumbije i poznati su po očuvanju svoje kulture, tradicije i načina života. Njihovo područje, poznato kao Guna Yala, ima status autonomne regije u Panami. Kuna su poznati po svojim tradicionalnim nošnjama, uključujući šarene tkanine i narukvice koje izrađuju vještim ručnim radom. Također, poznati su po svojoj umjetnosti koja uključuje ukrašene lutke, nakit i tradicionalne plesove. Ovaj narod njeguje svoj jezik i običaje, uključujući vlastiti sustav vlade temeljen na svojoj starosjedilačkoj kulturi. Guna jezik pripada Chibchan jezičnoj obitelji i ima nekoliko dijalekata koji variraju ovisno o regiji unutar Guna Yale teritorija. Čak su im i škole dvojezične.

Kuna su poznati po očuvanju svojih prirodnih resursa i okoliša na otocima te se trude očuvati svoj način života usprkos modernim utjecajima. Imaju matrijarhalne elemente u svojoj kulturi. U tradicionalnom društvu Kuna žene imaju značajnu ulogu u obitelji i zajednici. Na primjer, žene često nasljeđuju zemljište i imaju ključnu riječ u upravljanju obiteljskim resursima. Ženska elita poznata kao „Nele” ima poseban status i odgovornost u zajednici, uključujući upravljanje određenim aspektima društva i obreda. Ovo matrijarhalno nasljeđe odražava se i u ulozi žena u obitelji, i odlučivanju o obiteljskim pitanjima. Iako postoji matrijarhalni naglasak u njihovoj kulturi, muškarci i žene u zajednici Kuna imaju svoje specifične uloge i odgovornosti pa oba spola igraju ključnu ulogu u očuvanju tradicije i kulture naroda Kuna.

Autohtoni narod Kuna posjeduje i upravlja većinom otoka u tom području i često primjenjuju svoja vlastita pravila te propise u vezi s vlasništvom nad zemljištem i otocima. Točan broj otoka može varirati, ali procjenjuje se da postoji oko 365 otoka u regiji Guna Yale. Većina je tih otoka nenaseljeno ili imaju samo povremeno naselje dok se samo nekoliko otoka koristi za stalno naselje i život članova naroda Kuna.

Spavali smo na Yani, otoku u vlasništvu jedne manje obitelji, na koji smo došli zajedno s našim prijateljima iz Josipovca. Oni su se natjecali u kategoriji Elementary. Poslijepodne su nas domaćini odveli na izlet lokalnih otoka te smo posjetili i poznati otok Pasa, poznat još i kao Isla Perro. Kažu da ima najčišću vodu na svijetu te je jedno od najboljih mjesta za snoklanje. Otok se nalazi istočno od glavnog otoka El Porvenira i leži uz Islu Diablo. Ono što ga čini posebnim je ronjenje kroz ostatke starog ratnog broda koji je tijekom godina preuzela priroda i po njemu se razvio bogat biljni svijet. Tu smo ronili, snimali i zezali se. Kućice, u kojima smo spavali, iznad su vode te smo uživali u prekrasnom zalasku sunca, a jeli smo svježe ulovljenu ribu.

Iako se ovaj otok u potpunosti razlikuje od prethodnog na Pacifiku (Sonny Island je više turistički orijentiran i prilagođen), osobno mi je ovaj bio draži. Proveli smo dva prekrasna dana u autohtonoj obitelji uronjeni u kulturu, odvojeni od uobičajene svakodnevice. Svi smo napunili baterije, opustili se, a posljednji sam dan, prije povratka kući, popila kavu s Ivonne, još jednom svojom kolegicom i IVLP sestrom iz STEM područja. Ona radi kao profesorica na fakultetu u Panami aktivno se zalažući za poticanje djevojaka i žena u STEM karijere. Ivonne je pravi glasnogovornik za obrazovanje i osnaživanje žena u Panami kada je riječ o STEM području.

Vratili smo se kući prepuni iskustava koja će djeca sigurno doživotno pamtiti i od srca zahvaljujemo našoj školi za nesebičnu podršku, kupnju avionskih karata za klince i strpljenje prema njima s obzirom na njihovu čestu odsutnost radi priprema za putovanje. Veliko HVALA i svim našim sponzorima te ponajviše Hrvatskom robotičkom savezu koji je organizirao ovo natjecanje, realizirao kotizacije i djeci omogućio priliku da otputuju na ovo prekrasno događanje.