■ ČETVRTAK, 16. travnja 2020. ■ Dan dvanaesti. ■ Postoje neke divne i svevremenske stvari kao što su basne. Godine prolaze – njihova vrijednost ostaje. Danas su moji đaci s TV-učiteljicom radili Ezopovu basnu Zec i kornjača. Priča o brzom i samouvjerenom zecu i sporoj i upornoj kornjači. Pred sam cilj – brzi zec je zaspao, a spora kornjača pobijedila.

POUKA: Upornost se isplati.

Usput se zec još cijelo vrijeme bezobrazno rugao kornjači; pa je „dobio svoje“ – i neka mu bude.

Mi smo pak dobili pouku gratis: Ne rugaj se!

Sjećam se te basne iz svojih školskih dana. Ako je učiteljica rekla da je pouka ta i ta, nisi taj koji treba pitati i propitkivati. Bilo mi je jako teško šutjeti, ali jesam jer su me tako učili.

Kada je moj najstariji sin bio prvi osnovne, prvi put sam uočila da to više nije tako. Trebao je napisati pouku jedne basne u lektiri. Očekivana pouka bila je da je zbog radoznalosti mrav iz basne nastradao.

A on je napisao: „Nisi loš ako si radoznao. Dobro je biti radoznao.“

Njegova učiteljica nije imala ništa protiv. Nisam ni ja. Razmišljajući kako s današnjom djecom raditi basnu Zec i kornjača i to u nastavi na daljinu, pronašla sam suvremene nastavke te priče.

U prvoj verziji – ja sam ju za svoje đake nazvala: „Epizoda 2: Zec uzvraća udarac”, zec je analizirao loš rezultat utrke. Razmišljao je o svojim postupcima i shvatio je da je izgubio utrku jer je bio previše samouvjeren i neoprezan. Da nije uzimao stvari „zdravo za gotovo“, kornjača ne bi imala mogućnost pobijediti ga. Zato je izazvao kornjaču na još jednu utrku. Kornjača je pristala. Taj put zec je trčao bez zaustavljanja od početka do kraja. Pobijedio je kornjaču s velikom prednošću.

POUKA OVE MODERNE VERZIJE ZECA I KORNJAČE MOGLA BI BITI:

Brz i dosljedan pobjeđuje sporog i staloženog. Dobro je biti spor i staložen, ali je bolje biti brz i pouzdan. Dobro je preispitati svoje pogreške i pokušati iznova.

Priča može ići i dalje – sada kornjača preispituje sebe.

Tu sam, najnoviju verziju, nazvala: „Epizoda 3: Kornjača mijenja taktiku“. Pretpostavimo da je kornjača odlučila promijeniti taktiku – da, ona želi pobjeđivati, ali ne želi da to bude pukim slučajem i zahvaljujući trenutku zečeve nepažnje. Usprkos pobjedi u prvom krugu, kornjača je shvatila da ne postoji način na koji može pobijediti zeca u utrci. Razmišljala je neko vrijeme i zatim je izazvala zeca na novu utrku, izmijenivši i put i cilj.

Zec je pristao. Počeli su se utrkivati.

U skladu sa svojim obećanjem da bude dosljedan, zec je trčao najvećom brzinom sve dok nije stigao do rijeke. No, ciljna linija nalazila se na udaljenosti od nekoliko kilometara na drugoj strani rijeke. Zec je sjedio pitajući se što će učiniti. U međuvremenu je kornjača stigla do njega, ušla u rijeku, doplivala do suprotne obale, nastavila hodati i završila je utrku prva na cilju.

POUKA OVDJE MOŽE BITI: Kada imaš neki cilj, najprije odredi u čemu si najbolji, radi na tome, ako treba promijeni teren i izaberi onaj koji najviše odgovara tvojim sposobnostima – vjeruj u sebe i idi prema svom cilju.

Naravno da ne očekujem da moji đaci sve ovo shvate, argumentirano objasne i primijene na sve svoje utrke. Ali želim da misle i promišljaju jer tako će postati pametniji od zeca i kornjače zajedno.

Znate li tko će izumiti cjepivo protiv bolesti koja je paralizirala cijeli svijet? Onaj tko bude najbrži i najuporniji.

■  Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor  ■