Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – buduće učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Povratak u klupe
objavljeno: 14. siječnja 2015.

Već nekoliko dana nestrpljivo očekujem taj ponedjeljak 12. siječnja,  jer toliko novosti sam pripremila da jedva očekujem vidjeti kako će učenici reagirati.

Učiteljica sam prvog razreda. Imam 24 prvašića. Oni  svoju  učionicu zovu drugim domom. Jesu, u pravu su, jer neki od njih provedu i više od osam sati u njoj. Zato tih osam sati nastojim pretvoriti u vrtlog aktivnosti u kojima oni ne bi osjetili vrijeme niti teret dugog boravka u istoj prostoriji.

Učiteljica sam 1. b razreda osnovne škole August Šenoa koji zajedno sa mnom dijeli vremenski i učitelj produženog boravka.

A kako to izgleda naš dan:

Ujutro se skupljamo nešto prije osam sati. Neki dolaze već oko sedam sati jer roditelji im daleko putuju do posla. Prve su aktivnosti posvećene skidanju, svlačenju i obuvanju papuča, ulasku u učionicu bez gužve i pričanju o svim događajima prethodnog dana, tjedna, praznika…

Volim taj „žuborom započeti dio dana“, jer nakon njega lakše je krenuti dalje. Mališani  ono najvažnije podijele s prijateljima, pa s učiteljicom …

Nastavu započinjemo pozdravljanjem, koje je uvijek drugačije… Ponekad zajedno zapjevamo, kadikad pantomimom odglumimo, a bude i prilika da se igrom uigramo za ostatak dana.

Na početku dana volim im točno naznačiti što ćemo raditi taj dan, što očekujem od njih i koje aktivnosti ću posebno vrednovati ili pratiti. Taj iskren i suradnički odnos učenici zaista vole! Vrlo dobro mogu prosuditi hoće li u nečemu sudjelovati ili ne i hoće li se oko nečega posebno potruditi.

Uvijek ostavim neki dio nagrade, ako sve planirano vremenski uspijemo ostvariti prije.  Da ne povjerujete, najveća nagrada prvašićima je – igra. Ponekad je to organizirana igra, a u zadnje vrijeme je to  igra lego-kockama. Ona je omiljena u ‘prvom B’.

Zašto dozvolim igru u razredu?

Igra je spoznaja kojom oni ponekad i više uče o svijetu oko sebe nego da im citiramo najveće mislioce.

Igrom surađuju, uče se slušati, uče se vrijednosti svoje kockice, uče se da njegova ili nečija kockica zajedno stvaraju nešto novo, uče se svim elementima kreativnosti: elaboraciji, fluentnosti, redefiniciji, osjetljivosti za probleme  i sve to samo kroz zajedničko slaganje kockica… J

Igra je prisutna i u boravku i naš učitelj također izrađuje nevjerojatne figure od lego kocaka, postao je pravi stručnjak.

U tom tonu pripremila sam novosti za prvašiće ‘prvog B’:

Obilježit ćemo 100 dan nastave! Obilježit ćemo to danom bez knjiga, ali uz bezbroj aktivnosti čitanja, oslikavanja i igranja (tema će nam baš biti lego kocke);

projektom memento prijateljstva gdje ćemo zajedno napraviti i osmisliti e-book knjigu o prijateljstvu;  zumbu u razredu gdje ćemo zajedno naučiti plesati na jednu pjesmu i dobro se zabaviti i sve ono što nam vremenski kalendar bude donio (nadamo se još ponekoj pahulji snijega).

Veselim se povratku u klupe i svojim prvašićima.

Sandra VUK