Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – buduće učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 269. ■
Pred kraj
objavljeno: 9. svibnja 2021.

Ušli smo u svibanj, naš zadnji mjesec (u cijelosti) u 4. razredu. Sve oko nas miriše na kraj i na rastanak. Učenici ponekad broje unazad koliko sati ostaje izvannastavne aktivnosti ili hoćemo li stići sve završiti.

S druge strane ponekad kažu (kad vide):

 – Učiteljice, toliko smo aktivnosti napravili kao da 4. razred traje dvije godine.

Neobična je to bila godina, godina koju smo proveli u učionici izlazeći samo do lokalnog parka, a veseleći se i najmanjoj zraki sunca.

Godina straha, godina prilagodbe, godina traženja novih metoda i načina poučavanja, godina u kojoj je popustljivost bila glavno obilježje rada.

Lijepa je strana da svi mi (nas 25) radimo više nego ikada, da je radna atmosfera na vrhuncu. Ponekad ne mogu zamisliti sebe za par mjeseci među prvašićima jer sada je dovoljan samo pogled, a oni znaju što, kako, zašto i kada.

Najviše radimo sadržaje matematike, s odmakom od udžbenika i radne bilježnice, zadatke koji traže automatizaciju, logičko razmišljanje, povezivanje prethodnih znanja i konkretno povezivanje sa stvarnim životom (opseg, površina, volumen).

Za njih radim zadatke u tri osnovna oblika:

A] za one koji mogu i znaju više 

B] za većinu razreda  

C] za one kojima je potrebna pomoć, jednostavniji oblik.

Lijepo je vidjeti da mentorirano učenje, koje sam uvela od prvog razreda, sada daje rezultate. Učenici, koji razumiju apstraktno postavljene zadatke, često sami bez ikakve upute otiđu do drugog učenika i na nekom svom „beta dječjem jeziku” objasne zadatak.

Mentorirano je učenje prisutno i u vrijeme pisanja zadaća pa me često roditelji obavještavaju da zajedno uče, da se dogovaraju putem digitalnih tehnologija, da fotografiraju jedni drugima kako nešto riješiti. Znam da je to dvostruki upitnik, što ako netko prepisuje i na taj način iskorištava drugoga, ali oduvijek je toga bilo, a bit će i nadalje.

 Na kraju, zašto nisam pisala četiri mjeseca?

Posvetila sam se isključivo razredu i problemima koje sam imala u učionici (i nadalje ih imam, ali trudim se imati sve pod kontrolom).

Posvetila sam se edukaciji odraslih osoba misleći da će netko prepoznati rad i svo ono vrijeme koje ulažem u druge (naravno da nije).

Puno sam se educirala (webinari, tečajevi) o nekim specifičnostima našega posla (komunikacija, rad sa specifičnom grupom učenika, digitalne mreže između učenika itd.).

Sada kad sam stala na loptu shvativši da mi nedostaje pisanje – primila sam se papira.

BOJANKA poticajnih rečenica | Napravili učenici 4.b

■ Piše: Sandra VUK ■ OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA ■ Mrežne stranice 4.b